Slavlje svetkovine Marije Bogorodice u katedrali u Krku

U petak, 1. siječnja 2021. kada se, kako je objasnio mons. Ivica Petanjak slavi trostruko slavlje: svetkovina Marije Bogorodice, Nova Godina i Svjetski dan mira, krčki je biskup u katedrali u Krku predvodio koncelebrirano misno slavlje.Otac biskup je, tumačeći čitanja ovoga dana, uputio okupljenima prigodnu propovijed koju u nastavku donosimo u cijelosti.

Na kraju mise pozvao je sve da mu se pridruže u molitvi za proglašenje svetim sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića koju je predvodio na njegovom grobu, istaknuvši kako čvrsto vjeruje kako nas prati snažan zagovor ovog svetog biskupa kod Gospodina te smo po tom zagovoru, kako smo i do sada osjetili, zaštićeni od mnogih zala.

Homilija mons. dr. Ivice Petanjka:

Moguće je da godinama slušamo isto evanđelje ili neki drugi biblijski tekst i da se na njemu ne zaustavimo, jer nam se čini kao da u sebi ne nosi nikakvu poruku.

Kad smo slušali ovaj kratki odlomak iz Pavlove poslanice Galaćanima jesmo li od nje išta razumjeli? Što znače riječi:

»Braćo! Kada dođe punina vremenâ, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!« Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.« (Gal 4,4-7).

Tko bi znao protumačiti što to sveti Pavao piše i zašto se to danas čita? I kakve to veze npr. ima s posljednjom rečenicom današnjeg evanđelja na kojoj se također malo kad zaustavljamo, a ona kaže: »Kad se navršilo osam dan, da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je prozvao anđeo prije njegova rođenja« (Lk 2,21).

Danas je 8 dana od Isusova rođenja. Na današnji dan je Isus obrezan i od sada se službeno zove Isus. Što je obrezanje, kakvo ono značenje ima za Isusa i za cijelu povijest spasenja?

Po obrezanju Isus postaje pravi sin Abrahamov i njegov istinski nasljednik, odnosno potomak. Samo onaj tko je potomak Abrahamov može računati na Abrahamov blagoslov, jer je Bog obećao Abrahamu da će u njemu biti blagoslovljena sva plemena zemlje, svi narodi i svi jezici.

Obred obrezanja vuče korijene iz davne prošlosti i povezan je sa Savezom koji Bog sklapa s Abrahamom i njegovim potomstvom nakon njega. Tako u knjizi Postanka stoji:

»Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: »Ja sam El Šadaj – Bog svesilni. Mojim hodi putem i neporočan budi. A savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti.« Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje: »A ovo je savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; i nećeš se više zvati Abram – već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanaansku – u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.«

Još reče Bog Abrahamu: »A ti savez čuvaj moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. A ovo je savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. Obrezujte se, i to neka bude znak saveza između mene i vas. Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj savez na vašem tijelu ostati vječnim savezom. Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj savez« (Post 17,1-14).

Obrezanje ima svoje značenje. Ono je znak pripadnosti, podrijetla, sinovstva. Po njemu osobe koje su postale po tijelu, sada postaju osobe po vjeri. Tako i Isus, makar je Sin Božji odvjeka, Bog Otac može u njemu blagosloviti sve narode, samo ako on sada kao čovjek postane i sin Abrahamov, po obredu obrezanja, što ga je Bog odredio i dao Abrahamu i njegovu potomstvu.

S obrezanjem se događa nešto slično kao s našim krštenjem. Osoba prije obrezanja i prije krštenja nije ista kao i nakon tog obreda, odnosno slavlja sakramenata krštenja.

Prije obrezanja Isus je bio samo Sin Božji i sin Marijin, a nakon toga on postaje sin Abrahamov, odnosno Sin obećanja u kojemu će biti blagoslovljeni svi narodi.

Marija i Josip poslušni Božjem Zakonu, podlažu tom Zakonu svoga tjelesnog Sina Isusa obrezanju, kako bi po tom obredu on postao pravi Sin Abrahamov, pravi Sin Davidov, iz roda i potomstva Abrahamova i kako bi bio dionik Božjih obećanja i Božjeg blagoslova.

Naglasak je na važnosti obreda, odnosno kod nas kršćana sakramenta, jer jedna te ista osoba nije ista prije krštenja i poslije krštenja, prije i poslije potvrde, prije i poslije vjenčanja, prije i poslije ispovijedi,… Radi se o jednoj te istoj osobi. Postoji kontinuitet između prije i poslije, ali postoji i ogromna razlika, jer nakon slavljenog sakramenta ta ista osoba dobiva nešto što prije toga nije imala. Prije svega, dobiva posvetnu milost koju daje taj sakrament da može biti ono što prije toga nisi bio. Na tvoju stranu staje sam Bog i sklapa s tobom vječni Savez u kojem se on obvezuje da će ti zauvijek biti vjeran i da će ti neprestano davati svoj blagoslov sve dok ti budeš vjerno čuvao taj Savez.

Ako to povežemo sa starom i novom godinom, onda također postoji kontinuitet i diskontinuitet. Nismo se noćas rodili. Sve ono što smo bili i što smo živjeli prošle godine prenijeli smo noćas u novu godinu, ali ova je noć napravila jednu veliku razliku između onoga što smo bili i onoga što smo sada. Do noćas je prošlost, za nama je, ne možemo na tome što je bilo ništa promijeniti. Od noćas je sadašnjost i budućnost. Puno je toga u našim rukama. Možemo na to utjecati, ostaviti kako je bilo, a možemo sve promijeniti.

Ne možemo i ne smijemo izbrisati prošlu godinu jer nam je ona dragocjena. U njoj smo toliko toga doživjeli i naučili, i sve to što smo do sada akumulirali sad možemo primijeniti na novu godinu kako ne bismo ponovili stare greške, živjeli u starim zabludama. Otvorili su nam se novi vidici, možemo živjeti mudrije i razboritije nego do sada. To je povijest. Ako u toj povijesti dademo mjesto i Bogu. Dozvolimo da nam se kroz sve te događaje i on objavljuje onda ta povijest postaje povijest spasenja. Dobiva svoj smisao, značenje. Onda i ono što nam je išlo na živce i što nam je prouzročilo bol poput pandemije, poput potresa, poput drama života, može nam pomoći da progledamo, da se usredotočimo na ono što je bitno, što je trajno, što ima perspektivu vječnosti. Onda ćemo razumjeti što kaže danas evanđelje za Mariju: »U sebi je pohranjivala sve ove događaje i prebirali ih u svome srcu« (Lk 2, 19). Sve što se događalo s njezinom obitelji, a tijesno je povezano s Isusom, imalo je neko značenje i pouku, makar je bilo mučno i izazovno od Isusovog rođenja do križa na Kalvariji, ali je nakon svega došlo uskrsnuće koje je dalo smisao svemu.

Naučiti od Marije ne odmah reagirati ljutito, ne odmah se buniti, ne odmah Boga na sud zvati. Polako. Prihvati, pohrani, razmisli, sklopi ruke, čekaj, nadaj se, gledaj malo dalje od nosa,… sve će to jedanput dobiti svoj smisao i značenje. Svaki križ koji je prihvaćen rod rodi i plod donosi. Amen.

Print Friendly, PDF & Email