Božji poziv zaokuplja čitavu osobu

U zajedništvu s biskupom koncelebrirali su četrdesetorica svećenika, a skladna i svečana liturgija ređenja ispunila je katedralu mnoštvom vjernika, hodočasnika iz Dubašnice-Malinske, rodne župe ređenika, rodbinom i prijateljima te bogoslovima i ministrantima.
Kroz dijelove liturgijskog slavlja vjernike je vodio i tumačio preč. Franjo Velčić, kancelar. Prije početka slavlja istaknuo je „kako je svako svećeničko ređenje radost za mjesnu Crkvu – biskupiju i posebno za ređenika: za biskupiju jer dobiva još jednog poslenika na njivi Gospodnjoj, a za ređenika jer je dostigao cilj svog odaziva Božjem pozivu. Kao prezbiter ima udjela u svećeništvu i poslanju biskupa i njegov je najbliži suradnik te je pozvan da služi Božjem narodu u povjerenim mu zadacima.„ Zatim je iznio kratki životopis ređenika: ređenik je sin oca dr. Milivoja i majke Nade rođ. Skomeršić, rodom je iz Malinske. Malo sjemenište završio je u Zadru, zatim je pri papinskom sveučilištu „Santa Croce“ u Rimu stekao prvi stupanj Bakalaureata u filozofskim sudijima. Dvije je godine boravio u Austriji i Njemačkoj na praksi i iskustvu, stječući iskustva i učeći strane jezike. Teološki studij i svećeničku formaciju nastavio je u bogoslovnom sjemeništu „Ivan Pavao II“ u Rijeci gdje je diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Bogoslovsku praksu vršio je u župi Punat te đakonsku praksu u župi Krk.
I danas su iste okolnosti kao u Amosovo vrijeme – Bog te u njih šalje
Osvrnuvši se na liturgijska čitanja biskup se u svojoj homiliji osvrnuo na okolnosti života proroka Amosa koje nisu bile nimalo lake, a posebno njegova borba protiv socijalnih nepravdi, protiv lihvara i korumpiranih moćnika i vlastodržaca te je istaknuo kako su i današnje prilike i vjerska situacija u koje će Bog poslati ređenika upravo iste.
Nadovezao se zatim na evanđelje po Luki i Isusovu prispodobu o nepoštenom upravitelju te istaknuo kako Isus ne daje za primjer njegovu pronevjeru i krađu, nego njegovu brzu snalažljivost. Potaknuo je ređenika da izabere ono što je danas najvažnije: „Danas jedino što vrijedi jest svjedočanstvo i autentičnost života. Ostaje trajno važeća Isusova tvrdnja: Bit ćete mi svjedoci.“ Uvjeti tog autentičnog svjedočanstva su „intenzivna molitva i duhovni život te evangelizacija i katehizacija.“ Biskup je upozorio da svećeništvo nije poput nekog posla o koji se čini pod ugovorom ni u okviru radnog vremena, ukoliko se svećeništvo počne tako shvaćati ono dolazi u opasnost osrednjosti i mlakosti, a zatim klonulosti i pada. Nadalje je istaknuo: „Djelo evangelizacije može i treba biti isključivo posljedica prihvaćanja poziva koji Bog upućuje. Božji pak poziv zaokuplja čitavu osobu, svom dušom, svim silama, svom pameću, svim srcem.“ Zaključio je primjerom apostola Pavla da ga nijedna stvar ne spriječi u obavljanju službe i pozivom da postavši prezbiterom, tj. u prijevodu starješinom, uvijek iznova poput Petra može reći „Eto, mi smo ostavili sve i pošli za tobom.“
Nakon homilije ređenik je iskazao svoju spremnost i obećao poslušnost svom biskupu i njegovim nasljednicima. Središnji dio obreda bilo je polaganje ruku i posvetna molitva, a uslijedili su obredi koje je preč. Velčić protumačio: oblačenje svećeničkog ruha – misnice, pomazanje ruku sv. uljem krizme, predaja kruha i vina te cjelov mira.Cjelovom mira subraće svećenika, koji su se okupili na ovom slavlju, završio je obred ređenja te se sveta misa nastavila po uobičajenom redu, a u njoj je ređenik po prvi put sudjelovao kao svećenik.
Na kraju mise ređeniku je čestitke u ime župe uputila gđa. Ljiljana Vasilić i zbor djece župe Krk “Kapljice” s pjesmom “Blagoslovljen”.
Prije završnog blagoslova biskup je blagoslovio svijeće s naljepnicom znaka Godine vjere koje će se kroz listopadsku pobožnost krunice paliti u svim župama Biskupije. Ove svijeće ponovno će se donijeti u katedralu na svetkovinu Krista Kralja i zaključak Godine vjere.
B.V.

Print Friendly, PDF & Email