U subotu 22.11. u župi Punat na otoku Krku održao se je jubilej župnih zborova Krčke biskupije Cantantibus organis, na blagdan svete djevice i mučenice Cecilije koja je zaštitnica crkvenih pjevača i svirača.
Susret je organizirao Odjel za crkvenu glazbu i kulturnu baštinu Biskupije Krk. Pozivu na susret odazvalo se dvadesetak župnih zborova s otoka Krka, Cresa i Lošinja sa gotovo tri stotine pjevača. Zbog nepovoljnih vremenskih prilika i činjenice da smo otočna biskupija, jubilej koji se je prvotno trebao održati u franjevačkom samostanu na otočiću Košljunu, morao se je premjestiti u susjedni Punat kao i odgoditi dolazak najudaljenijega zbora iz Novalje. Ove godine susret je bio posebniji jer se nalazimo u jubilejskoj godini, a i jer je naglasak bio na liku i djelu sumještanina i sluge Božjega fra Ive Perana čiji zemni ostaci počivaju na Košljunu. On koji je bio i svećenik i glazbenik može nam biti posebno nadahnuće i poticaj u liturgijskome služenju našim zajednicama, ali nadasve nebeski zagovornik na ovozemnom hodočašću nade.
Susret je započeo prigodnim pozdravom puntarskoga župnika vlč. mr. Luke Paljevića te glazbeno-liturgijskom pripravom koju je animirao voditelj i organizator susreta vlč. M° Josip Vidas, župnik u Njivicama. Zborovi su skladno vježbali skladbe koje su se imale zajednički pjevati na svetoj Misi. U uvodnoj riječi organizator je naglasio da ovaj susret želi kod prisutnih probuditi novo liturgijsko oduševljenje te biti mali poticaj za daljnji angažman i trud, ove godine u posebnom jubilejskom raspoloženju.
Uslijedila je sveta Misa koju je u zajedništvu sa prisutnim svećenicima predvodio biskup Ivica Petanjak. Pjevanje na svetoj Misi je predvodio je udruženi zbor župa Krk i Vrh pod ravnanjem povjerenika vlč. M° Josipa Vidasa.
Otac Biskup je u svojoj riječi, tumačeći riječi netom pročitanog Lukinog evanđelja o životu vječnom i uskrsnuću, povezavši ga primjerom svete Cecilije, djevice i mučenice, rekao:
“Ovu su ženu sedmorica uzela za ženu iz jednog jedinog razloga da im rodi sina i da produži njihov život na zemlji. U vječnosti se živi vječno i nema potrebe za ženidbom i rađanjem… jer nema umiranja ni smrti. Novi oblik postojanja života. Ženidba daje život onom tko može umrijeti. A uskrsnuće daje život onom tko je umro.
Kršćanska ženidba bi trebala biti najprije shvaćena kao svjedočanstvo ljubavi i plodnosti Božje. Zato Pavao kaže da je to „veliko otajstvo” (Ef 5,32). Već ovdje na zemlji pokazati kako ženidbeni drugovi žive jedno za drugo kao što Krist daje život za nas iz čiste ljubavi. Od svega što na ovoj zemlji živimo samo će ljubav nastaviti živjeti i nakon smrti. Jedino ljubav smrt ne uništava, nego ju još više uzdiže sve do stupnja savršenstva. U tom duhu možemo razumjeti svetu Ceciliju djevicu i mučenicu. Ona je upoznala Isusa Krista u prva kršćanska vremena i postala kršćanka u tajnosti. Kao mnogi njezinog vremena svoje obraćenje i prianjanje uz Krista doživjela je snažno. To je uistinu bilo obraćenje i preokret života u svakom pogledu. U tom radikalnom životnom zaokretu posvećuje se Isusu Kristu u potpunosti, tijelom i dušom, ali to živi u nutrini svoje duše i svoje odluke i ne može utjecati na običaje ondašnjeg vremena u kojem su roditelji i drugi dogovarali brakove. Prihvaća to, ali na dan svog vjenčanja govori svom zaručniku da je kršćanka i da je sebe već obećala drugome, Kristu, da će biti samo njegova.
Sad dolazi pitanje s puno misterija: ili ju taj zaručnik Valerijan toliko volio da ju ni pod kakvu cijenu nije htio izgubiti; je li bio toliko profinjeno odgojen ili je na djelu bila posebna Božja intervencija, činjenica je da je on kao poganin htio upoznati tu kršćansku vjeru i toga Krista. Upoznao ga Krista pa se krstio, i on i njegov brat Tiburcio. Obojica su podnijeli mučeništvo, a potom i sveta Cecilija. Svi su ljubav prema Kristu, ali i ljubav jedno prema drugome zapečatili krvlju.
Ljubav je jaka kao smrt i ljubav je jača od smrti. Samo onaj za koga si spreman umrijeti, za njega se isplati živjeti. Tu više nije na snazi uzimanje i tko koga zašto uzima, nego davanje, davanje ljubavi sve do smrti, pa i mučeničke ako je potrebno”, zaključio je svoju propovijed biskup Petanjak.
Nakon svete Mise uslijedilo je predstavljanje prisutnih zborova. Kroz riječ i jednu pripremljenu skladbu euharistijskog karaktera izmijenili su se darujući jedni drugima lijepo svjedočanstvo o revnom nastojanju oko svete glazbe u svojim župama. Susret je završio bratskim druženjem i večerom sa živom željom prisutnih da se i dogodine susretnu u ovako lijepom broju.
