Misa za vlč. Antona Peranića u Krčkoj katedrali

U ponedjeljak, 20. prosinca 2021., na inicijativu ravnateljice Đurđice Cvitkušić, prof i kolektiva SŠ Hrvatski kralj Zvonimir u Krku, krčki biskup mons. Ivica Petanjak, u koncelebraciji dvanaestorice svećenika i redovnika, slavio je svetu misu za preminulog svećenika Antona Peranića. dugogodišnjeg vjeroučitelja u spomenutoj školi.

Čitanje liturgijskih čitanja kao i animiranje pjevanja na misi preuzeli su učenici Srednje škole, a još jedan srednjoškolac Antonio Jurešić pratio je prigodno okupljeni zbor na orguljama.

Biskup Ivica Petanjak okupljenima se obratio homilijom. Ponajprije je izrazio radost što su se djelatnici i učenici škole u kojoj je predavao pok. Anton htjeli na ovaj način oprostiti od njega i prepoznali kako je on bio „ponajprije svećenik, jer iz tog temeljnog zvanja svećeništva proizlazi sav njegov život i rad“.

Biskup je rekao kako mnogi, posebno u mlađoj dobi, na smrt gledaju kao na nešto daleko i što ih se zasad ne tiče, no kako o njoj ipak treba misliti i progovoriti. „Govor nas kršćana o smrti temelji se na Isusovom stavu prema smrti. Kad god je govorio o smrti Isus je govorio o svojoj, a ne o tuđoj smrti. Bio je svjestan da će živjeti kratko. Svega tridesetak godina. I zato je taj svoj život živio tako intenzivno, ne želeći izgubiti ni jednog trenutka, nego ga proživjeti do kraja, u svoj punini. Pomisao na smrt nije ga blokirala, nego motivirala da se dade sve više, do kraja. Vrijeme je kratko i treba ga smisleno proživjeti i živjeti punim plućima.“

„Sigurnost da svemu jednom dolazi kraj, trebala bi svakom čovjeku, pa i mladome pomoći da svoj život shvati ozbiljno, da ga postavi na solidne temelje, da taj život bude ispunjen i osmišljen, jer vjerujemo da sve ono što je bilo tko od nas dobra učinio nikada neće nestati niti propasti nego će biti ugrađeno u sveopće dobro svijeta, a u isto vrijeme izgrađuje i formira samu osobu koja se trudi činiti dobro. K tome mi kao vjernici koji vjerujemo u uskrsnuće vjerujemo da će to dobro biti prepoznato i od Boga i da neće živjeti samo ovdje na zemlji nego i u vječnosti.

Vjerujem da je u tom duhu živio pokojni svećenik i profesor Anton, koji se nije tužio da ima previše posla, da mu je teško, da nema izlaza iz ove ili one situacije. Znate da je bio veliki optimist. Vedra duha, spreman na šalu, jer je to bio način njegovog uspostavljanja odnosa s drugima i pristupanja bez predrasuda, nikad s visoka, nikad iznad drugih, nego kao jedan od nas.“

Na kraju propovijedi biskup Petanjak pročitao je nekoliko rečenica iz pisma koje je dobio od pokojnikove sestre Ivanke: ‘U zadnje vrijeme često se je ispovijedao – jednom tjedno. Po mnogim stvarima vidimo sada kao da je nešto slutio. Mi vjerujemo da ga je Bog dobro pripravio na susret oči u oči. Mi znamo da je Gospodin jako milosrdan, ali je i pravedan. I zato i dalje molimo za svoga brata i znamo da te molitve nisu uzaludne i nepotrebne nego su jako korisne i nama blagoslov. (…) Svjedočimo životom Gospodina jer naš je dom na Nebesima i zato je naša najveća i najvažnija želja da se svi jednom nađemo u nebu kod Trojedinog Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga!’

Na kraju svete mise izraze sućuti i oproštaja od dragog kolege izrekle su Daria Papa, prof. i Mirjana Komadina Mergl, prof.: „ Dragi vjeroučitelju i kolega! Ne možemo Ti reći zbogom jer zbogom je oproštaj zauvijek. Reći ćemo Ti doviđenja do zajedničkog susreta u vječnosti. Tamo gdje živiš od sada pa nadalje skroman i ponizan kao i uvijek, nasmijanoga srca, spreman pomoći svakome. Nasmiješenoga duha koji nas, tako različite, spajaš svojom ljubavi zajedništva u jedno. Tvoja vedrina kojom si darivao naše živote neizbrisivi su trag u našim sjećanjima. Bio si Čovjek među tisućama ljudi. Poseban i svoj. Nosio si radost života u sebi i sa sobom. Utkao je u komadiće svakoga od nas. Teško je prihvatiti činjenicu da te više nema među nama, no treba biti zahvalan na svemu što si nas naučio… Da svi smo jednaki pod kapom Nebeskom.“ Pročitale su i pjesmu Hoću li i ja u Raj? fra Bonaventura Ćuka.

Učenica Lucija Kvasić pročitala je sažalnicu uime učenika škole. Podsjetila je na humor, dragost i blagost vjeroučitelj Peranića koji je učenicima pristupao s puno vedrine i životnoga duha, s pozitivnošću i jednostavnošću. Zahvalila mu je što ih je poticao da ostanu svoji, razvijaju svoje talente i ne dozvole da ih obeshrabri ikoji neuspjeh. Učenica Mia Šimić pročitala je pjesmu Slavka Mihalića Ne osvrći se nikada.

Biskup Petanjak je još jednom zahvalio svima koji su došli i poželio da i ova smrt bude svima nama poticaj da jedni druge vrednujemo i jedni u drugima prepoznajemo ono dobro koje nosimo već za života, a ne tek nakon smrti bližnjih. Budite zahvalni za prijateljstvo, za život, zdravlje i stavite svoj život na solidne temelje kako bi tako gradili svoju budućnost“.

Print Friendly, PDF & Email