Uz koncelebraciju devetorice krčkih svećenika i redovnika, krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je misno slavlje Dušnog dana na krčkom gradskom groblju.
Okupljenima je uputio prigodnu propovijed:
Ovo evanđelje koje smo sada slušali (Iv 6, 37-40) nije običan Isusov govor već obećanje na kojem se temelji sva naša vjera. Trebali bi smo ga često čitati da si posvijestimo kako spasenje i vječni život nisu neka mogućnost koja će nam se možda dogoditi nego sigurnost jer Bog, koji je naš Stvoritelj i naš Ota,c toliko ljubi svakoga od nas i svako svoje stvorenje da želi naše spasenje. Svaki spašenik je pobjeda Božje ljubavi i njegova proslava.
Isus Krist kao Sin Božji koji je postao čovjekom nema i ne može imati druge želje osim da svoj život položi za nas i da nam tako na najjasniji način pokaže da je došao na zemlju samo s jednim ciljem: da ne izgubi nikoga od nas koje mu je Otac povjerio, jer Bog želi da ga svi mi preko Isusa Krista upoznamo kao dobrog i milosrdnog Oca.
Kao što je za svoga zemaljskog života Isus Krist bio nama u svemu jednak, osim u grijehu, tako i mi kršćani koji živimo u ovom svijetu, ne ignoriramo žalost, patnju, bol, suze i smrt koje su sastavnice našeg života, nego svjedočimo da je sve to zato što smo međusobno povezani sponama ljubavi. Plačemo za onim koga volimo, trpimo s onim do koga nam je stalo, dijelimo bol s onima koji su nam dragi. Nikada nismo toliko povezani i tako ujedinjeni međusobno kao u trenucima boli, rastanaka i smrti. Sve je to odraz i posljedica one iskonske ljubavi koju je Bog Stvoritelj usadio u svako ljudsko biće već samim činom stvaranja.
To je temelj naše kršćanske vjere. Iz te vjere živimo, radimo, odlazimo s ovog svijeta, slavimo svete mise za pokojne, molimo za njih, palimo svijeće i nosimo cvijeće, jer vjerujemo da između njih i nas postoji jedan kontinuitet života.
Bog je po svome Sinu i našem Spasitelju izabrao put ljubavi, milosrđa, dobrote i praštanja da nam objavi svoju neizmjernu ljubav i da nam posvjedoči kako je ona vječna, neprolazna, sveobuhvatna, neumorna, djelotvorna. Djelotvorna do te mjere da može i mrtvoga na novi život podići i za svu vječnost sačuvati.
Veze ljubavi koje postoje među nama, koje nas povezuju s našim pokojnima, puno su više od običnih osjećaja, nostalgije i od žalosti. Jer kad bi to bili samo osjećaji, ti bi osjećaji s vremenom nestali, izgubili bi se, a nadomjestilo bi ih nešto drugo.
Događa se upravo obrnuto: ljubav koja nas povezuje s našim pokojnima s vremenom se intenzivira i postaje još jača i čvršća. To je najveći dokaz da se ljubav ne može svesti na gole osjećaje, nego je to životna stvarnost koja nas zauvijek međusobno povezuje. Nju ne može ni smrt prekinuti, nego štoviše pojačati i učvrstiti.
Tu je znak Kristova uskrsnuća. Njegove pobijede nad grijehom i smrću. Njegove vječne ljubavi i želje da svatko tko je došao na ovaj svijet živi i ostaje zauvijek. Učvrstimo se u toj vjeri. Ako je potrebno obratimo se i prigrlimo Isusa Krista kao Spasitelja kako b smo već sada živjeli kao uskrsnici i kako bi naš zemaljski život bio što plodonosniji, jer će to biti najveća radost našim pokojnima, koji će i na taj način osjetiti da smo iz njihova života i njihove smrti nešto naučili i izašli pametniji i odgovorniji. Neka svaki naš dolazak na groblje i svaki naš susret s našim pokojnima dodatno ojača i učvrsti našu vjeru i nadu u uskrsnuće Isusa Krista i u naše uskrsnuće.
Na kraju misnog slavlja, biskup Petanjak blagoslovio je grobove te predvodio molitve za pokojne.
IŽ
