U četvrtak 3. studenog, mons. Ivica Petanjak predvodio je u krčkoj katedrali misno slavlje za pokojne biskupe i svećenike.
U homiliji je rekao:
Luka evanđelist na početku današnjeg evanđelja piše: »Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: „Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.“ Nato im Isus kaza ovu prispodobu« (Lk 15, 1-3).
Ovi javni grešnici, ne mogu se i ne pokušavaju sakriti, jer već posao kojim se bave i način života kojim žive ukazuje na to da su grešnici. U evanđelju su ocrtani kao carinici, preljubnice i svi ostali javni grešnici.
Takvi su se gurali oko Isusa i željeli su ga vidjeti i čuti. Isus se baš njima često obraćao i u njihove kuće išao, na čuđenje i sablazan onih drugih koji su spomenuti danas u evanđelju, a to su farizeji i pismoznanci.
Budući da svaka medalja ima lice i naličje, tako i svi ovi grešnici nisu bilo toliko grešni da u njima nije bilo nešto dobra, a ni ovi pobožni nisu bili toliko sveti da u njima nije bilo nešto zla.
Najveće zlo koje može zahvatiti ne samo farizeja, nego i najpobožnijeg kršćanina i najvećeg humanitarca je ako on to dobro koje čini i sav pobožan život koji provodi, čini zato da stekne slavu i priznanje svijeta. Slava može tako udariti nekome u glavu da je spreman na sve moguće žrtve i odricanja samo da se čuje za njega i da bude na prvim stranicama portala.
Do kuda može ići strast za ljudskom slavom, do iste mjere može ići i za vjerskom, samo što je ova vjerska puno pogubnija od one svjetovne, jer se vjerska sakriva iza Boga. Vlastiti se stavovi i način života potkrepljuju Božjim autoritetom.
U dnu svega stoji grijeh oholosti koji je pupčanom vrpcom povezan sa sebičnošću. Egoizam i oholost idu pod ruku jedno s drugim, jer im je zajednička pojavnost, slava, biti viđen, biti čašćen, biti na prvom mjestu, da se čuje i za mene.
Sve bi kod farizeja i pismoznanca bilo dobro i njima spasonosno da su živjeli iz uvjerenja i na slavu Božju, ne mareći za slavu ljudsku. No, uništila ih je njihova oholost i sebičnost.
Uz njih imamo i ove javne grešnike koji se također trebaju obratiti, jer time što im se Isus obraćao i k njima zalazio nikad nije odobrio njihov grijeh, nego ih je pozivao da se ostave dosadašnjeg načina života.
Zaključujemo da nema na svijetu čovjeka kojem nije potrebno obraćenje. Bilo da se radi o javnim grešnicima, bilo o onima koji svoje grijehe prikrivaju pobožnim maskama, bilo o onima koji uistinu žele živjeti dosljedno Kristovo evanđelje svjesni da se i najpobožnija nakana veoma lako izrodi u grijeh uznositosti, oholosti i sebičnosti.
Tek kad smo svega toga svjesni shvaćamo bolje Isusove riječi da će za svakog obraćena grešnika na zemlji biti neizmjerna radost na nebu i da će se zbog jednog obraćenika radovati svi anđeli na nebu (usp. Lk 15, 7-10). Ako se zbog jednog obraćenika raduje cijelo nebo sa svim svetima i anđelima, to znači da je obraćenje ili veoma rijetko ili je uistinu herojski čin, ali i to kako se teško grijeha ostaviti i kako je teško bez grijeha živjeti.
Nek nam se Bog smiluje i očuva nas od oholosti i sebičnosti, od lažne pobožnosti i samodostatnosti, od licemjerja i dvoličnosti.
Na kraju mise, biskup Petanjak se sa svećenicima uputio se na grobove biskupa pokopanih u krčkoj katedrali te predvodio molitvu i blagoslov.
IŽ
