Na svetkovinu Srca Isusova proslavljena Misa posvete ulja

Baš kao i prošle godine, Misa posvete ulja koja se koda nas tradicionalno slavi na Veliki četvrtak ujutro ove je godine bila odgođena zbog mjera uslijed pandemije koronavirusa pa se proslavila na svetkovinu Srca Isusova, u petak 11. lipnja, u Krčkoj katedrali. 

Koncelebrirano misno slavlje u kojem je sudjelovalo 40-tak svećenika i redovnika Krčke biskupije te biskup u miru mons. Valter Župan, predslavio je krčki biskup mons. Ivica Petanjak.

Biskup Petanjak uputio je okupljenima i homiliju u kojoj je rekao:
„Pozvani smo zaustaviti se pred probodenim srcem Isusovim. Ondje gdje je Isus dovršio svoje poslanje, započinje naš vjernički i misijski hod. Iz njegova probodenog srca izlazi krv i voda koji čiste svijet od grijeha i zalijevaju ga kako bi donosio plodove obraćenja. Srce Isusovo, koje je simbol cijele Isusove osobe, pravo je svetište iz kojeg izvire velika rijeka milosti. Krv koja izlazi iz Isusova srca znak je njegove sveukupne egzistencije kao Sina Božjeg koji se razdaje za svoju braću i sestre.
Otvoreni Isusov bok može se usporediti s hramskom zavjesom koja se u trenutku Isusove smrti razdire na dvoje i uklanja bilo koji oblik podijela, a uspostavlja zajedništvo između Boga i čovjeka. Voda je živi izvor koji izvire iz njegova života koji se prinosi za život svijeta.
Vojnikovo koplje otvara vrata velikog prolaza i prijelaza po kojem Bog silazi čovjeku i čovjek uzlazi k Bogu. To je početak konačne Pashe i novog Saveza, novog stvaranja i izlijevanja Duha Svetoga, iz kojeg se rađa Crkva. Ono što se u Isusu ispunilo do kraja, nagovješćuje našu budućnost i naše poslanje.
Kao što Sin izlazi od Oca, tako iz Sinovljeva otvorenog boka odmah potekoše krv i voda, kako bi se naglasilo kakvom nas je žarkom ljubavlju Isus ljubio i kako je iz njegova probodenog srca nahrupila božanska ljubav poput erupcije vulkana.
Na križu se dovršava utjelovljenje Vječne Riječi. Isusovo je tijelo poistovjećeno s tjelesima drugih razapetih zajedno s njim. Ali to uništeno tijelo je utjelovljena Riječ, pravo svetište i Božja prisutnost među nama.
K tomu, Ivan evanđelist naglašava jedan potpuno drugačiji značaj, po njemu Isusova Pasha pada u dan subotnji: stvaranje i oslobođenje se podudaraju. Subota – kao dovršetak stvaranja neba i zemlje i Pasha – kao ispunjenje konačnog oslobođenja. Oboje dobivaju svoju puninu u Isusu Kristu.“
Svećenicima biskup Petanjak poručuje:
„Draga braćo svećenici! Danas je naš svećenički Dan. Ivan evanđelist nas poziva da se zagledamo u Srce Isusovo koje je probodeno i koje je podnijelo svaki oblik poniženja i torture i u psihičkom i u fizičkom smislu. Ne zna se koji je bio teži i mučniji. A ipak je iz tog srca izišlo samo milosrđe i dobrota Božja koja se očitovala po njegovu Sinu na najuzvišeniji mogući način: ljubeći i praštajući, umirući zato da mi živimo.
Kao službenici Crkve i oltara svaki dan posredujemo Isusovu vidljivu prisutnost u svijetu i hranimo sebe i svijet samim tijelom Isusa Krista. Kad god primimo tijelo Kristovo kao da smo napravi transplantaciju srca. Ali tada u nama očito započinje jedna žestoka borba: hoćemo li toga Krista koga smo u sebe transplantirali prihvatiti ili odbaciti? Nakon toliko transplantacija je li se promijenio naš karakter i naša narav? Je li se prihvatilo što na nas od Isusovog karaktera? Koliko dugo još moramo gledati to probodeno srce, kako bi i iz našeg srca potekle rijeke žive vode?“

Uslijedila je obnova svećeničkih obećanja kao izraz trajne želje povezanosti s Kristom i čvrste opredijeljenosti za Krista i čovjeka. Biskup Ivica blagoslovio je ulje bolesničkog pomazanja te posvetio ulje krizme.

U ovoj prigodi, biskup Ivica spomenuo se svećenika koji su u protekloj gosini preminuli, a zatim istaknuo naše ovogodišnje jubilarce od kojih čak četvorica: Ivan Brnić st, Nikola Ilijić, Ivan Plješa i mons Nikola Radić, slave dijamantni jubilej, fra Josip Vrdoljak TOR zlatni jubilej, a mons. Enco Rodinis srebreni svećenički jubilej, te im čestitao.

Pjevanje su animirali članovi katedralnog zbora uz glazbenu pratnju vlč. mo. Josipa Vidasa,

Tekst i foto: Irena Žužić

Print Friendly, PDF & Email