Misu zadušnicu i sprovodne obrede za mons. Radića 26. lipnja u župnoj crkvi sv. Apolinara, Dubašnica-Malinska, predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak, u zajedništvu s umirovljenim biskupom Valterom Županom i četrdesetak krčkih svećenika iz svih dekanata.
Puna crkva vjernika iz Dubašnice, ali i drugih župa Krčke biskupije u kojima je služio u svoje 62 godine svećeništva, oprostila se 26. lipnja od popa Mike, svoga sumještanina i jednog od najstarijih svećenika Krčke biskupije, koji je preminuo 22. lipnja u popodnevnim satima u Svećeničkom domu u Krku.
U homiliji je biskup Petanjak, polazeći od misnih čitanja iz Knjige o Jobu, što je bila oporučna želja mons. Radića, protumačio važnost ispravnog tumačenja Jobove sudbine. “Kad se riječi starozavjetnog Joba ‘Vjerujem da Otkupitelj moj živi’ smjesti u njihov kontekst i promotri stanje u kojima su izgovorene, onda se kroz njih može dosta dobro promotriti i sam život pokojnog popa Mika”, naglasio je biskup Petanjak.
Dodao je da se Joba najčešće opisuje kao strpljivoga i pravednoga te se ističe kako je, unatoč svoj patnji koja ga je snašla, Job ostao postojan u svojoj vjeri i kako ga je svako iskušenje samo utvrdilo u njegovoj vjeri. “No to nije cjelovita istina. Njegov primjer pokazuje da je Bog spreman prihvatiti i naša traženja, lutanja, čak optužbe i prigovore, ali da je najvažnije, uz sve to, ostati uz Boga”, naglasio je biskup Petanjak.
Iskustveni doživljaj Boga kod Joba se pretvara u pogonsku snagu i on dolazi do onoga što je središnja misao i spoznaja svega: ‘Ja znadem dobro: moj Otkupitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga’, citirao je propovjednik riječi iz Knjige o Jobu i podsjetio:
“Pop Miko je posljednju godinu svog života mogao iskusiti nešto od Jobove patnje, ali je činjenica da je po svojoj naravi bio tražitelj, da je pomicao granice mogućega, da su ga privlačile nove ideje i novi svjetovi, nove spoznaje i mogućnosti. Nije se mirio s postojećim, nego je uvijek htio vidjeti može li se drugačije i bolje. Svemu je pristupao ozbiljno i pokušavao naći razloge i obrazloženja zašto je tome tako, pa i na najvećoj znanstvenoj osnovi.
Opraštajući se od pokojnog mons. Radića, biskup Petanjak zahvalio mu je što je svoje svećeništvo i svoju kršćansku vjeru živio i usklađivao s najsuvremenijim tehničkim dostignućima ovog svijeta i što se nije bojao novih pustolovina uma i duha te zaključio: “Vjerujemo da ćete u susretu s Isusom Kristom uskrsnulim dobiti odgovore na svoja traženja i pitanja, ali i da ćete spoznati da Vaš susret s Otkupiteljem koji živi i u kojem ćete Vi živjeti, nadilazi svaku ljudsku želju i potrebu.”
U izrazu sućuti kardinala Josipa Bozanića, kojega je na kraju mise zadušnice pročitao generalni vikar Krčke biskupije mons. dr. Franjo Velčić, ističe se da je vijest o smrti mons. Radića kardinalu bila povod ne samo za zagovornu molitvu pred Božjim milosrđem za njegovu plemenitu dušu, nego i za obnovu spomena na tog zaslužnoga, izrazito nadarenog i jedinstvenog člana Krčkoga prezbiterija, koji je u određenim prilikama dijecezanskog života postajao nezaobilazna osoba.
“Zahvaljujem dobrom Bogu na daru odanog i autentičnog svećeničkog služenja mons. Nikole Radića, na svem prijateljstvu što nam je od njega poteklo, za mir koji je unosio u svoju sredinu i što je u mijenama ovoga nestalnoga života zavrijedio da ga poštujemo. Dok želim da se ne izgubi ništa od njegovih plemenitih napora, molim Gospodina da ga obilno nagradi za sve dobro u njegovom životu i neka ga primi u radost nebeskoga zajedništva”, zaključuje kardinal Bozanić.
Mons. Radić pokopan je u obiteljsku grobnicu na novom groblju u Bogovićima, kamo ga je ispratilo mnoštvo vjernika.
Tekst: Hrvoje J. Bišćan (ika.hkm.hr)
Fotografije: Irena Žužić