U ponedjeljak, 2. veljače 2015., na blagdan Gospodinova prikazanja u hramu, redovnici i redovnice krčke biskupije okupili su se u Krku da duhovnim programom, te svetom misom koja je slijedila, obilježe Dan posvećenog života.
Susret je započeo u 17 sati u donjoj dvorani Biskupskog dvora. Nakon pozdrava Oca Biskupa mons. Valtera Župana, te kratke zajedničke molitve, o. Dominik Magdalenić, karmelićanin, održao je poticajni nagovor na temelju Apostolskog pisma pape Franje svim posvećenim osobama povodom Godine posvećenog života.
Svoje apostolsko pismo Papa je podijelio na tri dijela: ciljevi, očekivanja i obzorja Godine posvećenog života.
U prvom dijelu pisma Papa govori kako je prvi cilj „gledati prošlost sa zahvalnošću“ jer svaka redovnička zajednica ima iza sebe bogatu karizmatsku povijest u kojoj je na njezinim počecima bilo „prisutno djelovanje Boga koji, u svome Duhu, poziva neke osobe da bliže nasljeduju Krista, da pretoče evanđelje u posebni oblik života“. No, kada Papa govori o važnosti prisjećanja svojih početaka, on pritom ne govori o „prekapanju po prošlosti ili njegovanju beskorisnih nostalgija“, već o potrebi prisjećanja puta što su ga prošli prijašnji naraštaji, i to u prvom redu sveti utemeljitelji i utemeljiteljice, kako bismo u njima našli nadahnuće za ostvarivanje svetosti života, ali i poticaj za obraćenje koje nam je, uslijed naše grešnosti, svima potrebno.
Nastavljajući dalje svoje izlaganje o. Dominik je istaknuo što Papa u drugom dijelu svoga pisma očekuje od Godine posvećenog života. U prvom redu to je radosno svjedočenje jer, kako Papa kaže: „Gdje god su redovnici ondje je radost.“ Redovnici i redovnice su pozvani iskusiti i pokazati da je Bog sposoban potpuno ispuniti njihova srca i učiniti ih sretnima te da nemaju potrebe tražiti svoju sreću negdje drugdje. No isto tako Papa ih poziva da u križu nađu „savršenu radost“, da u muci i patnji umiju prepoznati Kristovo lice „koji se, iz ljubavi prema nama, nije sustezao podnijeti križ“. No, Papa također od redovnika i redovnica očekuje da budu kadri probuditi svijet jer „proroštvo je karakteristično obilježje posvećenog života“ i redovnik ga se nikada ne smije odreći. Nadalje, Papa od Bogu posvećenih očekuje duhovnost zajedništva te im upućuje da su „kritike, ogovaranja, zavisti, ljubomore, antagonizmi stavovi kojima nema mjesta u našim kućama“. Uz to, Papa ih i poziva „izaći iz samih sebe i poći na egzistencijalne periferije“, i upravo zaboravljajući sebe, pronaći će sebe. „Naći ćete život darivajući život, naći ćete nadu dajući nadu, ljubav ljubeći.“
U zadnjem, trećem dijelu Apostolskog pisma Papa nam govori o obzorjima za Godinu posvećenog života te ističe da se ona ne tiče samo posvećenih osoba već čitave Crkve i poziva sav kršćanskih narod da u ovoj Godini postane „sve više svjestan dara kojeg predstavlja prisutnost tolikih posvećenih muškaraca i žena… Što bi Crkva bila bez svetog Benedikta i svetog Bazilija, bez svetog Augustina i svetog Bernarda, bez svetog Franje i svetog Dominika, bez Ignacija Loyolskog i svete Terezije Avilske, bez Anđele Merici i svetog Vinka Paulskog? Taj je popis gotovo beskonačan, seže sve do svetog Ivana Bosca i blažene Terezije iz Kalkute?“
Nakon nagovora prisutni su imali mogućnost pristupiti sakramentu svete ispovijedi.
Slijedila je koncelebrirana sveta misa koja je započela u 18 sati obredom blagoslova svijeća u kripti odakle je procesija krenula prema katedrali. Predvodio ju je mons. Valter Župan. U svojoj homiliji osvrnuo se na „bogatu poruku koja proizlazi iz današnjeg blagdana i Božje riječi“. U Božjoj riječi koju smo slušali za Božić, odnosno za polnoćku mogli smo čuti „kako se svim ljudima naviješta radost zbog Spasiteljeva rođenja“. No, samo četrdeset dana nakon Isusova rođenja kada su ga njegovi roditelji, po Mojsijevom zakonu, prikazali u Hramu, starac Šimun je za njega rekao da je „to dijete stavljeno mnogim ljudima na spasenje, na dobro, a drugima na propast“. Otac Biskup je istaknuo kako ovo prvo ne iznenađuje, ali iznenađuju ove druge riječi. „Zbunjuje nas da Onaj koji je došao kao Spasitelj, da nekim ili mnogim ljudima neće biti Spasitelj nego da će biti uzrok njihove propasti“, rekao je Otac Biskup dodavši kako to nisu samo začuđujuće nego i zabrinjavajuće riječi.
Isto tako Otac Biskup je ukazao kako smo mi ljudi skloni ublažiti ono što je Šimun rekao. Slabi smo i grešni ljudi te nas lako zahvaća zlo koje nas okružuje. „Zato smo svi potrebni Božjeg milosrđa, smilovanja i oproštenja. I mi na Božju dobrotu nailazimo kad god hoćemo.“ Bog je toliko dobar i uvijek nam oprašta kad god mi iskreno i raskajana srca tražimo oproštenje. U Božju dobrotu ne treba nikad sumnjati. „To bi bila čista uvreda Bogu. Božje je milosrđe neizmjerno!“ Međutim, u nama ljudima postoji ta jedna tendencija da pomirimo grijeh s Božjim milosrđem i praštanjem pa „ne dovodimo u pitanje Božju dobrotu, ali nastojimo ublažiti i nekako umanjiti zlo opravdavajući ga ili jednostavno proglašujući da zlo nije baš tako zlo.“ A neki idu dalje pa kažu da zlo uopće nije zlo, pozivajući se da je to njihov stav, njihova istina. Stoga je Otac Biskup upozorio na opasnost takvog stava: „Ljudski je sagriješiti i pogriješiti jer smo ljudi slabi, ali je đavolsko ustrajati u zlu ili opravdavati zlo.“
Stoga je Otac Biskup istaknuo da se moramo zaustaviti i zamisliti nad Šimunovim riječima da je Spasitelj postavljen mnogima na propast. „Mi se te Šimunove riječi ne trebamo bojati. Ali morali bismo se bojati kada izjednačavamo dobro sa zlim i kada na laku ruku uzimamo Božju dobrotu i Božje milosrđe.“ Bog je neizmjerno dobar i milosrdan, ali se sa Božjom ljubavlju ne smijemo igrati. Igranje sa Božjom ljubavlju uvijek dođe na naplatu. „Oni koji neće da prihvate Božje spasenje, moramo kazati, iskusit će istinitost ove Šimunove riječi.“ Otac Biskup je također dodao da oni koji ustrajavaju u zlu, koji su tvrdokorni prema Božjoj ljubavi i dobroti, koji opravdavaju zlo koje su počinili moraju znati i za taj dio istine. Bog jest dobar i neizmjerno milosrdan, ali nam oprašta tek nakon što priznamo i pokajemo se. „Ne može se u isto vrijeme opravdavati zlo koje smo učinili i zahtijevati da će Bog preko toga prijeći, jer da to zapravo i nije zlo. Zato riječi proroka Šimuna pozivaju na budnost.“
Na kraju svoje homilije Otac Biskup je prisutnim redovnicima i redovnicama rekao da će najbolje odgovoriti svome pozivu i doprinijeti obnovi svijeta „svjedočeći svoju karizmu autentičnim životom“, i to nadasve svojom šutnjom, molitvom i služenjem: mudro šuteći, kada je to potrebno, „ali uvijek i u svakom času, i u govoru i u šutnji znati svjedočiti veliko bogatstvo svoje karizme koja vam je dana i na koju ste pozvani i pozvane.“
Ovom prigodom, na kraju svete mise, dvije redovnice su, u ime redovništva i vjernika krčke biskupije, riječju i cvijećem zahvalile Ocu Biskupu za sve što je učinio za Crkvu i narod tijekom sedamnaest godina svoga biskupskog služenja.
Proslava Dana posvećenog života je zaključena domjenkom i druženjem u dvorani Biskupskog dvora.
s. Petra Morić
