Proslavljena svetkovina Bogojavljenja

Na svetkovinu Bogojavljenja biskup Petanjak predvodio je euharistijsko slavlje, u sklopu kojeg je izvršio i obred blagoslova vode. Biskupov tajnik vlč. Josip Karabaić navijestio je svetkovine i blagdane u godini koju smo započeli.
U propovijedi biskup Petanjak ukazao je na primjer mudraca s Istoka kojima je bio dovoljan znak zvijezde da krenu na put u nepoznato. Ističe kako zvijezde, pa tako i neke važne znakove, možemo primijetiti samo u osami i tami. „Ljudi idu u velika mjesta uvjereni da će ondje pronaći svoju sretnu zvijezdu ili da će možda i sami postati zvijezda. Istina je da u tim sredinama ima puno zvijezda i različitog blještavila koje svako od njih privlači k sebi i na svoju stranu, ali od tog mnoštva svijetla ne vide se zvijezde na nebu, koliko god ti dizao glavu prema nebu i tražio ih, njih ne vidiš. Tek kad napustiš blještavilo grada vidiš ljepotu zvijezda na nebu. Što si u tamnijem i izoliranijem prostoru i mjestu tu mjesec i zvijezde jače sjaju. To je iskustvo Mudraca s Istoka. Evanđelje kaže da Mudraci s Istoka dođoše u Jeruzalem i ušavši u grad, bijahu uvjereni da će u njemu, nakon svog dugog puta, pronaći zvijezdu koja ih je vodila. Grad je i za njih bio atraktivno mjesto. Ali, ušavši u grad izgubiše zvijezdu, nestala je s horizonta. Ona koja ih je toliko dugo vodila u gradu se izgubila, nestala je. Vidješe Herodove kraljevske dvore i uđoše u njih uvjereni da bi njihova zvijezda tu svijetlila, ali se prevariše. Jedino što su postigli je da su uznemirili kralja i sav grad s njim. Brzo su shvatili da je bolje što prije napustiti Jeruzalem i na nekom drugom mjestu tražiti svoju dobru zvijezdu. Što je više blještavila na nekom mjestu to je ondje manje pravih zvijezda, iz jednostavnog razloga što svatko od njih misli da je zvijezda i to najsvjetlija, a ‘zvijezdama’ su zvijezde nepotrebne. Samo ih uznemiruju.
Tišina noći i periferija omogućiše kraljevima da ponovno vide svoju zvijezdu koja ih povede prema Betlehemskoj štali i pastirima i povede ih do prave Zvijezde: Boga rođenog kao čovjeka. Zvijezda je samo onaj tko je bio spreman napustiti sav sjaj i ljepotu koju ima kao Sin Božji, kao Bog, koja mu pripada po naravi i po prirodi, i iz ljubavi prema svome stvorenju, prema čovjeku, odlučio se i sam postati čovjekom, da mu pokaže koliko ga voli, da se odriče svega svoga sjaja iz jednog jedinog razloga i cilja, a to je spasenje ljudskog roda. U njemu su Mudraci s Istoka prepoznali pravu Zvijezdu i poklonili mu sve najbolje od sebe. Darovi zlata, tamjana i smirne zapravo označuju sve ono što čovjek je i što može postići za svog života: zlato je znak materijalnih dobara stečeno cjeloživotnim radom i trudom i njega prikazuju Isusu kao čovjeku; tamjan se najviše prinosi Bogu i označava duhovna dobra (svetost života) tj. prinose Isusu plod svoga duhovnog života kojeg je u njima zapalilo svjetlo zvijezde – božansko svjetlo koje ih je vodilo cijelog njihova života i dovelo ih na koncu do pravog Svjetla i izvora Svjetla, Krista Gospodina; i na koncu smirna (dragocjena mast) kojom se mazalo prve bračne noći kao melem ljubavi i kao balzam umrlima, kao popudbina ljubavi i smrti darovana Onome (Kristu) koji se iz ljubavi prema nama odlučio s čovjekom podijeliti svoje božanstvo (darovati svoje božanstvo). U zlatu, tamjanu i smirni Mudraci su darovali novorođenom kralju Kristu sami sebe, svoj život, rad i trud, svoju vjeru i svoje uvjerenje. Svoje materijalno i duhovno dobro. Ono što su od Boga kao ljudi primili i što su kao ljudi vođeni božanskim svjetlom svoje ljudske talente umnožili i posvetili se i prinoseći ove darove oni ispovijedaju svoju vjeru da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek i da ga oni priznaju kao svjetlo njihova života.“
Na kraju Biskup nadodaje kako je važno i ono što mudraci učiniše kad odlaze od Isusa: „Drugim putem vratiše se u svoju zemlju (Mt 2, 12). Susret s Kristom mijenja život i nakon tog susreta nema više povratka na stari put. Susret s njim otvara nove putove, one koje je Bog oduvijek želio i sanjao za tebe, otvara ti tvoju misiju. I to se događa samo onda ako tražiš svijetlo svoje zvijezde izvan lažnih zvijezda i na mjesta gdje se zvijezda sa zvijezdom natječe u svojoj sebičnosti. Ondje gdje mnoge zvijezde sjaje svojom lažnom svjetlošću, Bog ne može sjati. Njegovo bi svjetlo bilo beskorisno, jer ga nitko ne bi primijetio ni promatrao. Zvijezde se vide samo u mraku i tišini, kako smo čuli u prvom čitanju proroka Izaije: Zemlju tmina pokriva i mrklina narode. A tebe Gospodin obasjava, i Slava se njegova javlja nad tobom (Iz 60, 2-3)“.