Dana 1. siječnja 2023. godine na svetkovinu svete Marije Bogorodice, kada se obilježava i Svjetski dan mira, biskup Ivica u krčkoj je katedrali predvodio svečanu koncelebrirano misno slavlje.
Okupljenima je u propovijedi uputio svoju pastirsku riječ:
Prema židovskom zakonu, kako smo čuli u evanđelju, osmi dan od rođenja dijete se obrezivalo i davalo mu se ime. Ime je uvijek pomno birano, jer se u imenu nalazila određena poruka i imalo je svoje značenje. Tako ime Isus, kojeg Marija i Josip daju svome sinu, nije njihov izbor nego ga je tako prozvao anđeo kod njegova navještenja (usp. Lk 1,31; 2,21; Mt 1,21), a znači: Bog je spasenje, Bog je Spasitelj, Bog spašava.
Nismo svjesni da svaki puta kad izgovorimo ime Isusovo ispovijedamo svoju vjeru u Boga Spasitelja. Radi značenja tog imena, radi njegovog sadržaja, izgovaranje imena Isusova donosi spasenje onom tko ga izgovara. Osobito ako netko ime Isusovo izgovara sa sviješću da je u tom imenu spasenje, za njega već sam spomen imena Isusova donosi blagoslov.
Veliki promicatelj štovanja imena Isusova bio je sveti Bernardin Sijenski franjevac i zato se 3. siječnja u svim franjevačkim redovima slavi spomendan Imena Isusova. Izgovoriti ime Isusovo s vjerom znači biti spašen i biti blagoslovljen.
Isus Krist, kao Sin Božji, posljednja je riječ Očeva ovom svijetu i sav Božji blagoslov svijetu sadržan je u imenu Isusovu. Snaga je i moć u Božjoj riječi, ali i svakoj ljudskoj riječi. Sve na ovom svijetu počinje i završava s riječju. U njoj je blagoslov i prokletstvo.
Evanđelje kaže za majku Isusovu da je ona sve ono što je vidjela i čula da o Isusu govore pastiri, mudraci, oni koji si vidjeli Isusa, pohranjivala u svome srcu i o tome razmišljala. U srce se pohranjuje ono što izgrađuje, podiže, daje snagu u teškim trenucima, nosi kroz život.
Koliko smo se, sada već prošle godine, mi naslušali riječi u kojima od blagoslova, od ljepote riječi, od toga da te riječ izgrađuje, nema ni spomena. Te riječi su bile sam otrov, i ispod svakog civilizacijskog dosega, a trebale bi izgrađivati jedan cijeli narod i svijet.
Isus kaže: »Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore!« (Lk 6,45). Ako želimo biti graditelji mira u svijetu, mi ga moramo najprije imati i izgraditi u nama samima. Ne možemo dati drugima ono što nemamo u sebi.
Zato nam na početku jedne nove godine stoji Marija Bogorodica kao uzor i primjer, da ako želimo imati blagoslov u novoj godini, mi moramo prije svega u svoje srce pohraniti sve one događaje po kojima nam je Bog nešto poručio, po kojima nam je nešto rekao, objavio, dao naslutiti, upozorio nas, opomenuo nas, uputio na pravi put.
Zašto je to toliko važno? Zato što se sudbina svijeta nalazi u rukama mnogih kojima ništa nije sveto, ništa vrijedno, ništa važno, doli njih sami.
Sve zlo svijeta i svaki grijeh ima korijen u sebičnoj ljudskoj naravi. Ako je netko na odgovornom položaju, a ne zna se kontrolirati i ne zna sobom upravljati postaje prijetnja mnogima.
Ali to nije jedino zlo u svijetu. Ono je kruna tolikih osobnih grijeha i zala, koji se uvlače u sve institucije i izopačuju ih na način da sve može eskalirati u nesagledive posljedice.
Ova godina koja danas započinje, nakon što nas je napustio papa Benedikt XVI., mogla bi donijeti mnoge preokrete i u Crkvi i u svijetu.
Hrvatska kao članica Europske Unije od danas je u Schengenskom prostoru i sa zajedničkom europskom valutom. Ako se to novo stanje u kojem smo se našli bude prvenstveno promatralo kroz materijalnu dobit i ekonomsku korist, a zanemare europske vrijednosti koje su, sviđale se to kome ili ne, duboko prožete kršćanstvom, onda nam se loše piše.
Ako će ovaj ekonomski napredak sve više potiskivati onaj duhovni, onda će se on srušiti kao kula od karata, jer društveni sustav koji ne počiva na solidnim duhovnim temeljima nema budućnosti, kao što su nam to pokazali svi dosadašnji sistemi koji su se urušili sami od sebe.
Uistinu će nam biti žarko potreban Božji blagoslov i Božja blizina da uspijemo odoljeti sve većim napastima uskogrudnog egoizma i gramzivosti i da poput Marije Bogorodice znademo otvorena srca primiti riječ Božju, pohraniti je u svom srcu i po njoj oblikovati svoj život i hrabro svjedočiti evanđeoske vrijednosti ovom svijetu.
Na kraju misnog slavlja biskup je na grobu sluge Božjega biskupa Mahnića predvodio molitvu za njegovo proglašenje svetim te ga zamolio da pred Bogom zagovara svoju Krčku biskupiju u vremenima koja su pred nama.
