Upravo ove jubilejske godine slavi se devedeseta godišnjica Svjetskog misijskog dana, kojeg je pokrenulo Papinsko djelo za širenje vjere, a odobrio papa Pio XI. godine 1926.godine.
Misionar je ‘Dar vjere’
Prilika je ovo da se podsjetimo na naše misionare i misionarke koji su „dar vjere“ naše biskupije drugim biskupijama svijeta kojima je potrebna pomoć u raznim vidovima (izraz ‘dar vjere’ ili latinski ‘donum fidei’ uzet je prema naslovu enciklike pape Pia XII. iz 1957. godine o misijskom poslanju i djelovanju Crkve). Temeljno poslanje misionara je naviještanje poruke Evanđelja Isusa Krista – donijeti Radosnu vijest u krajeve gdje ljudi još nisu upoznali Krista. To dovodi i do konkretne pomoći i solidarnosti u materijalnim potrebama: da im se omogući školovanje, zdravstvena skrb i liječenje, gradnja objekata, da im se pruži sve ono što sami ne mogu osigurati kako bi živjeli što dostojanstvenije.
Iz naše biskupije trenutno su u misijskom djelovanju troje misionara: vlč. Boris Dabo iz Novalje u Zambiji, s. Beatrica Krstačić iz Mundanija u Brazilu te s. Marijana Mrakovčić iz Vrha u Albaniji.
Dar vjere Krčke biskupije Zambiji
Suradnja je počela 1983. godine kad je potpisan prvi ugovor između biskupije Krk i biskupije Livingstone kojim Biskupija Krk “dariva” svog svećenika vlč. Borisa Dabo biskupiji Livingstone da tamo radi kao misionar. Godine 1986. pridružio se je i drugi krčki svećenik, vlč. Ivica Kordić koji se nakon više godine uspješnog misijskog rada u biskupiji Livingstone i novoj biskupiji Mongu vratio u matičnu biskupiju.
U trideset i tri godine misijskog rada, uz potporu vjernika Krčke biskupije i drugih suradnika, osnovano je pet misijskih postaja: Shangombo (1996.), Lusu (2003.), Njoko (2011.), Nawinda (2013.) i Lumbe – misija u nastajanju.
Otprilike je potrebno osam godina rada da bi jedna misija, od svojeg početka, mogla funkcionirati bez misionara. Do sada su dvije misije, Shangombo i Lusu, postale samostalne župe i predane su na upravljanje biskupu Livingstona da povjeri biskupijskim svećenicima vođenje tih župa.
Širiti granice vjere
Trenutno se vlč. Boris brine za tri misijske postaje:
Njoko (čita se Ndjoko) – misija na pet rijeka: Misija svete Marije, osnovana 2011. godine. Do sada je učinjeno: osnovana kršćanska zajednica na misiji (prije je nije bilo). Sagrađena crkva/kapela, zdravstveni centar, naselje za misijsko osoblje, proveden vodovod i solarna rasvjeta, mlin za kukuruz, župni stan, osnovan centar za podržavanje poljoprivrednih projekata i drugo. Misija je postala centar raznih društvenih zbivanja. Na misiji uz Borisa živi i svećenik Gabrijel Jukić (Sarajevo). Misija Njoko prostire se na velikom teritoriju koji obuhvaća pet rijeka. U sastavu misije još je deset postaja u kojima se ljudi okupljaju na molitvu i koje svećenik redovito posjećuje a poželjno je proširenje na druga sela pa zato treba više radnika u “žetvi”.
Nawinda – misija bez ceste, telefona, interneta i još koje čega: Misija svetog Pavla, osnovana 2013.godine u kraju gdje je katolička vjera već prisutna, ali nije dugo bilo svećenika pa je bilo potrebno oživiti crkvene zajednice osobito slavljenjem sakramenata. Od misije Ndjoko do misije Nawinda ima devedeset km (četiri sata vožnje). Do sada je učinjeno: sagrađena velika crkva svetoga Pavla (posvećena 2015.), zdravstveni centar sa stacionarom i hostelom za rodbinu bolesnika (2016.), proveden vodovod u misijskom selu, sagrađene kućice za smještaj školske djece, upravo se gradi župni stan. Svećenik dolazi jednom mjesečno iz misije Ndjoko.
Misija Lumbe – misija u nastajanju. Proteže se uzduž rijeke Lumbe gdje ne samo da nema ni traga katoličkoj vjeri nego nema putova, premalo škola te nikakva zdravstvena njega za čitavo jedno veliko područje. Do ove misije treba iz misije Ndjoko voziti pet sati i tu sada započinje gradnja centra odakle će se moći širiti Božju Riječ i pomoći ljudima što god bude moguće. U gradnji su četiri kuće (jednostavni objekti: betonski pod, glineni zidovi i limeni krov) za misijsko osoblje.
Koji su nam ciljevi?
“Učinite mojim učenicima sve narode”. Cilj nam je dovesti Isusa u selo, tu osnovati Crkvu po kojoj bi On bio prisutan i djelovao kao spasitelj kaže nam vlč. Boris.
Njegovim poticajem još nastojimo učiniti slijedeće: dovodimo zdravstveni centar na misiju i u okolna sela; otvaramo seoske škole, podržavamo kumstva školske djece; podižemo kod naroda svijest o brizi za bolesne i siromašne; školujemo učitelje animatore za evangelizaciju i školu.
Priredili: Boris Dabo, Božidar Volarić
KAKO MISIJSKI SURADNICI MOGU POMOĆI GRADNJU I RAST MISIJE TE RAZNE PROJEKTE?
Neki projekti koji trebaju pomoć:
– Kumstva: 100 eura na godinu za školovanje jednog djeteta
– Troškovi za jednu seosku školu su 1000 eura na godinu. To uključuje pomoć učitelju i neke školske knjige za djecu koja bi inače ostala nepismena.
– Mlin za kukuruz. Potreban je jedan za misiju Nawinda te jedan za misiju Lumbe. Bez mlina u selu žene moraju svaki dan mljeti kukuruz ručno što je jako težak posao za žene. Cijena jednog motornog mlina je 4.000 dolara uključujući prijevoz i montiranje.
Projekte mogu poduprijeti pojedinci, ali i grupe, bilo misijske, bilo župne zajednice. Tako npr. jedna, ili više zajedno, grupa/župa može preuzeti brigu za jednu školu.
Svoj prilog moguće je donijeti osobno u župni ured ili uplatom na račun biskupije Krk sa naznakom za misije.
Za sve informacije možete kontatirati na e-mail: misije@biskupijakrk.hr ili bdabo@zambezimissions.org
