Siromašno se srce zna radovati svemu. Raduje se i onom što je maleno, jednostavno i obično.
Taština ograničava naša srca, a isprazne želje ostavljaju prazninu. Prazninu koja ulazi u naše domove, sjedi za obiteljskim stolom, uvlači se u naše misli i osjećaje, u riječi… Praznina koju jedino Bog oplemenjuje ničim našim, nego svojom Puninom.
Zavolimo svoju svakodnevnicu i ne žudimo samo za posjedovanjem, već čeznimo za slobodom i čistoćom. Čistoća otvara srce i štiti ga od ispraznosti. Ona daje osmijeh i vedrinu duha. Sjedinjuje nas s Bogom i s nama samima. Bogu pripadamo, neka On bude izvor naše radosti. Živeći tako biti ćemo bogati ljubavlju. Uzmimo od Njegove ljubavi!
Božja riječ poziva na radost. Isusovo rođenje poziva na radost. Bog dolazi u znaku djeteta, potrebit i siromašan pred kojim je nada za život svijeta. Zar to nije razlog za radost?
Ustrajna vjera Marije i Josipa nadahnjuje. Vrijeme je da se svijetom prenese poruka mira. Da pokažemo koliko nam je obitelj važna i nezamjenjiva, koliko su nam djeca dragocjena…
Vrijeme je da se slavi Božić u pravom duhu i s pravom vjerom, istinski, neovisno o mjestu, veličini blagdanskog stola, vrijednosti darova i svega izvanjskog. S radošću podignimo svoj pogled sa svih praznina života i usmjerimo ga prema jedinoj Punini, jedinom Svijetlu, jedinom Bogu. Radujmo se, Božić je!
Lela Vidas
