Matejevo evanđelje Isusova djetinjstva i Stari zavjet

Piše: dr. Božidar Mrakovčić

Matej je napisao svoje evanđelje za kr­šćansku zajednicu koja je bila sastavljena ponajprije od pokrštenih Židova, ali se vrlo brzo otvorila i obraćenicima iz poganstva. Zato se Matej više od ostalih evanđelista poziva na Stari zavjet (SZ) i ukazuje s jed­ne strane na izabranje izraelskog naroda (Mt 10,6; 15,24), a s druge naglašava da je Isus došao za sve narode (Mt 28,19). Ovo je uočljivo već u prva dva poglavlja Matejevog evanđelja koja u šest kratkih odlomaka opi­suju Isusovo djetinjstvo.

Isusovo kraljevsko rodoslovlje (Mt 1,1-17)

Matej započinje svoje evanđelje Isuso­vim rodoslovljem u kojem ga naziva sinom Abrahamovim i sinom Davidovim. Prem­da su oba ova SZ-tna lika – Abraham kao praotac Izraela, a David kao njegov najveći kralj – usko vezani uz židovski narod ipak već ovdje nailazimo na temu univerzalizma spasenja. Naslovom „sin Davidov“ Matej želi učvrstiti pokrštene Židove u vjeri da je Isus obećani židovski Mesija – Spasitelj kojega je SZ uporno nagoviještao kao Davidovog po­tomka (usp. 2 Sam 7; Iz 11,1-9; Mih 5,1-5; Jr 23,5; 30,9.21; Ez 17,22; 34,23-24; Am 9,11- 15). Kao „sin Abrahamov“ Isus je pak onaj po kojem dolazi blagoslov ne samo Izraelcima nego svim narodima: „…sva plemena na ze­mlji tobom će se blagoslivljati“ (Post 12,3).

Isusovo rodoslovlje Matej dijeli na tri djela od po četrnaest generacija: od Abra­hama do Davida; od Davida do babilonskog sužanjstva, od babilonskog sužanjstva do Isusa. Zanimljivo je uočiti da u Isusovo ro­doslovlje ulaze ne samo slavni SZ-tni likovi kao što su patrijarsi i kraljevi nego mu ne­posredno prethode mali obični ljudi kojih se SZ niti ne spominje. Isus će se roditi upra­vo kao jedan od tih malih ljudi. Matej neće zaboraviti uvrstiti u Isusovo rodoslovlje i žene strankinje – Tamaru, Rahabu, Rutu i Bat Šebu, ženu Urije Hetita –i tako ponovno sugerirati uključenost poganskih naroda u Božji plan spasenja. Sumnjivo moralno po­našanje ovih žena (osim Rute) slaže se s či­njenicom da Isus nije došao radi pravednika nego radi grešnika.

Navještenje Josipu (Mt 1,18-25)

U opisu Isusova rođenja Matej posebnu važnost daje Josipu koji će zakonskim očin­stvom omogućiti Isusu da postane Davido­vim potomkom i time onaj koji ostvaruje SZ-tna obećanja. Josip u snu od anđela dobiva objašnjenje Marijine trudnoće i poziv da se kao zakonski otac uključi u Božji plan. Na isti način dobit će upute da bijegom u Egipat spasi Isusa od Heroda (Mt 2,13) i potom da se vrati u zemlju izraelsku (Mt 2,19). Matej ovime povezuje svetog Josipa s patrijarhom Josipom koji je također tajanstveno komu­nicirao s Bogom u snovima i odlaskom u Egipat spasio svog oca i braću od sigurne smrti.

Najdirektnije Matej povezuje Isusovo ro­đenje sa SZ-om tzv. citatima ispunjenja. Prvi takav citat iz Izaije proroka (7,14) nalazimo u Mt 1,22: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel – što zna­či: S nama Bog!“. Izaija je ove riječi uputio judejskom kralju Ahazu u vrijeme asirske opasnosti (8. st. pr. Kr.) pozivajući ga da se pouzda u Božju pomoć. Rođenje Ahazovog sina bio je za Izaiju znak da je Bog uza svoj narod i da će ga spasiti. Ovim citatom Ma­tej pokazuje svojim čitateljima da je Isusovo djevičansko začeće predviđeno već u SZ-u i da je Isus pravi Emanuel, Mesija po kojem je Bog na djelu u svom narodu i spašava ga „od grijeha njegovih“ (Mt 1,21).

Poklon mudraca (Mt 2,1-12)

U perikopi o mudracima SZ-tnim citatom iz proroka Miheja (5,1) Matej ponovno na­glašava da je Isus, rođen u Betlehemu, Da­vidov potomak i obećani Mesija: „A ti, Betle­heme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izra­ela!“ (Mt 2,6). Zvijezda koju mudraci slijede ima SZ-tnu pozadinu u blagoslovu Izraela koji izriče poganski vrač Bileam: „Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al’ ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže“ (Br 24,17). Prevodeći ovaj tekst s he­brejskog na aramejski Židovi su bez imalo ustručavanja riječ zvijezda zamijenili riječju Mesija. Perikopa o poklonu mudraca pod­sjeća i na posjet mudre kraljice iz Sabe kra­lju Salomonu u Jeruzalemu (2 Kr 10). I ona dolazi u Jeruzalem s pitanjima i darovima i sa željom da čuje izraelskog kralja. Židov­ski prevoditelji su i ovdje nadodali da ju je do Salomona vodila zvijezda. Mudraci koji dolaze u Jeruzalem s darovima tražeći kralja židovskoga da mu se poklone ostvaruju Iza­ijino proročanstvo o eshatološkim vremeni­ma kada će i pogani priznati Izraelovog Boga i postati članovi njegova naroda: „Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i ta­mjan i hvale Jahvi pjevajući“ (Iz 60,6).

Bijeg u Egipat, pokolj nevine dječice i povratak u Nazaret (Mt 2,13-23)

U evanđelju Isusova djetinjstva Matej po­vezuje Isusa i s Mojsijem. Kao što je Mojsije čudesno izbjegao faraonovoj zapovijedi da se ubije svako židovsko muško novorođenče (Izl 1,22), tako će i Isus čudesno izbjeći Hero­dovom pokolju nevine dječice. Nalaženjem spasa u Egiptu kao i povratkom u domovinu nakon Herodove smrti Sveta obitelj ponav­lja povijesni hod izraelskog naroda koji je u vrijeme patrijarha Jakova našao u Egiptu spas od gladi da bi se 400 godina kasnije pod Mojsijevim vodstvom izašao iz Egipta. Uka­zujući na ovaj povratak Matej citira proroka Hošeu (11,1): „Iz Egipta dozvah Sina svoga“ (Mt 2,15). Sveta se obitelj međutim ne vraća u Betlehem nego se nastanjuje u Nazaretu, u običnom i nevažnom mjestu kojega SZ ne poznaje kao što ne poznaje niti proročki citat kojim Matej zaključuje evanđelje djetinjstva: „Zvat će se Nazarećanin“ (Mt 2,23).

U Isusu SZ-na povijest spasenja dosiže svoj vrhunac, a mesijanska obećanja ispu­njenje. Isus je sin Davidov, ali i Emanuel, Sin Božji koji će govoriti mudrije od Salomona, s autoritetom većim od Mojsija i izbavit će svoj narod od grijeha njegovih. Josip predstavlja pravedne Židove, mudraci poganske narode koji će u Isusa povjerovati, a nevina dječica kršćane koji će zbog njega biti proganjani. Herod i sav s njime uznemireni Jeruzalem predoznačavaju pak Pilata i Židove koji će u Isusu vidjeti opasnost i pokušat ga uklonit, ali bezuspješno, jer njega koji je „sjajna zvi­jezda Danica“ (Otk 22,16) nikakve tmine, pa ni one smrtne, ne mogu pobijediti.