Razgovor s mons. Nikolom Radićem

Izglasavanjem je homoseksualnost prestala biti bolest

Isto je tako homoseksualnost 1973. pre­stala biti bolest. To su jednostavno «izglasa­li» američki psihijatri. Nikakvi znanstveni dokazi za to nisu bili potrebni. Dovoljna je bila većina glasova. S malo ironije moglo bi se reći da Isusova ozdravljenja nisu ništa u usporedbi sa tisućama koji su «ozdravljeni» u trenutku potezom pera ili dizanjem ruku. Evo što u novoj kulturi može učiniti ‘čudo­tvorni’ konsensus.

Ili uzmite drugi izraz: «pravo na izbor». Ono je u novoj kulturi valjda najveća ljudska vrijednost. Nitko i ništa ne smije to pravo staviti u pitanje. Postoje samo dva uvjeta: da drugome ne nanosiš štetu i da drugi kome ili s kim nešto radiš bude suglasan. Koliko je to šuplje i kamo to sve vodi teško je i zamisliti. No, prava se u novoj kulturi množe, kao gljive: ženska prava, dječja prava, pravo na prekid trudnoće, reproduktivna prava, pravo na istospolni brak, pravo na odabir roda, na odabir seksualne orijentacije itd, itd.

Možete li precizirati kakvi su najčešći izrazi te vrste kod LGBT skupina?

Homofobija oružje protiv neistomišljenika

Možda je najčešći pojam na koji se oni pozivaju «equality» – jednakost, koja pak ovdje ima specifično značenje (ne mogu sada o tome). Zatim «diskriminacija» i «homofobija» koje su im uvijek pri ruci kad osjete da se netko s njima ne slaže; praktično nema slu­čaja kad one ne bi mogle biti korištene kao oružje u borbi protiv neistomišljenika. Za­tim samoproglašena «ljudska prava» koja im gotovo uvijek služe kao polazište. «Stereotipovi», «govor mržnje» i razni drugi izrazi iz poklada dženderističke terminologije…

Rekli ste da se u novoj kulturi neke riječi istiskuju iz upotrebe.

Točno. S jedne strane nastaje orwellovski «novogovor» sa svim svojim popratnim specifičnostima, s druge strane se neke riječi sustavno izbacuju iz uporabe. Neke su takve već spomenute, a njima treba pribrojiti niz drugih, kao što su čednost, stidljivost, pristojnost, altruizam, grijeh, savjest, komplementarnost, djevičanstvo, čistoća, žrtva, služenje, moralnost … i mnoge druge.

Veliki njemački filozof Martin Heidegger je izvanredno dobro uočio da je svaka riječ kao ‘kuća’ u kojoj prebiva neki sadržaj. Bez kuće stanovnik umire, nestaje. Drugim riječima, kad nestane riječ, nestane u svijesti čovjeka i ono što je ona označavala. Kad netko ne zna za pristojnost, ne zna se ni pristojno ponašati… Eto, zato te riječi trebaju nestati, jedna po jedna. Primijetit ćete da su to uvijek one riječi čiji se sadržaj protivi, odnosno nespojiv je s nekom riječi iz ‘novogovora’.

Karakteristika je pak, vrlo često, novouvedenih pojmova da su oni dvoznačni ili čak višeznačni, tako da vam onaj koji ih promovira uvijek može reći da oni i ne znače ono što vi mislite da znače.

Sa ovim što govorite očito ima veze i inicijativa «U ime obitelji» i predstojeći referendum koji želi u Ustav unijeti jasnu definiciju braka. Koliko je to važno?

To je u ovoj situaciji nemjerljivo važno. Baš zato jer se i brak i obitelj – što je po pri­rodi stvari neodvojivo i što zapravo ‘nosi’ cijelo čovječanstvo – žele korak po korak likvidirati. Nitko dakako neće stati na govornicu i reći: «Mi želimo likvidirati brak i obitelj», reći će radije: «Mi ih želimo oplemeniti, osloboditi od predrasuda u koje su zarobljeni». Jer u ovoj kulturi koja se promovira, i brak i obitelj su «tamnice» gdje se ljudi ne mogu «razviti»; a da bi se mogli «razviti» treba srušiti «ograde». Da bi se to postiglo koriste se lijepe i plemenite riječi i pojmovi: ljubav, sloboda, razvitak, ljudsko dostojanstvo, ljudska prava, kvaliteta života … I opet korupcija jezika/riječi na jedan vrlo perfidan i subverzivan način. Taktika je naime: razoriti ljubav u ime ljubavi, slobodu u ime slobode itd. Osim toga treba znati da je ova kultura i nova etika koja se tu profilira jako holistički obilježena, tj. sve je ispremreženo, sve je u vezi sa svim, sve je sastavni dio nekog šireg konteksta i sve se međusobno uvjetuje … Ako netko ne razumije da je aktualno rastakanje braka i obitelji dio seksualne revolucije koja ugrožava društveni život u mnogim (da ne kažem svim) njegovim segmentima sa razornim posljedicama, onda ne razumije ništa. Tu antropologija ustupa mjesto zoologiji, samo što su među životinjama određena ponašanja prirodna pa im zato nisu štetna, dok među ljudima nisu prirodna pa ih zato razaraju.

Što to konkretno znači, o kakvoj se ljubavi i slobodi radi možemo vidjeti samo iz primjera kojima je Zapad već preplavljen: u Norveškoj djeci u jaslicama čitaju bajke o princu koji se zaljubio u kralja; u Švicarskoj negdje dječake treba dovoditi u vrtiće u ženskim haljinama; u Danskoj na stupovima stoje oglasi: “Iznajmljuje se konj zbog intimnih odnosa”; u Njemačkoj u jednom gradiću legalno funkcionira 10 zoo-bordela; u Norveškoj će se u školskom programu za prvašiće pojaviti predmet “incest”; u SAD-u svakih 9 minuta jedna osoba oboli od HIV-a zahvaljujući najviše homoseksualnom promiskuitetu; američki su psihijatri pedofiliju proglasili normalnom seksualnom orijentacijom … (treba li još nabrajati?)

Onima koji su pokrenuli inicijativu za ovaj referendum i svima koji ih svjesno podržavaju je jasno da od ovakvih pošasti naš narod može sačuvati (koliko se još dade) jedino prirodni brak koji je isključivo zajednica muškarca i žene i zdrava obitelj koja iz njega izvire. Referendum je jedan vid participativne (sudioničke) demokracije koja omogućuje svakome direktni utjecaj na donošenje važnih odluka koje se njega tiču. Ovo nije ni politički ni vjerski referendum. Ovo je ozbiljan pokušaj jednog naroda koji će, glasujući na referendumu «ZA», reći svima koji to trebaju čuti i znati, da on želi živjeti i da se želi oduprijeti smrti koja mu se nudi. To je i prije nego što je u skladu s našom vjerom, u skladu s našom naravi. Referendum je izuzetno važan i zato što će biti rijetka prilika da se svatko izrazi kakav je zapravo čovjek.

Mađarska zaštitila brak kao zajednicu žene i muškarca

Mađarska, koja je zbog toga trn u oku «naprednoj» Europi, pred par je godina u svom Ustavu zaštitila brak kao zajednicu žene i muškarca. Premijer Orbán je nedavno u Londonu održao govor gdje je rekao da izlazak iz krize vidi upravo u osloncu na tu i druge tradicijske vrijednosti. Na takvim temeljima Mađarska je do sad polučila od­lične rezultate. Između ostalog: smanjenje državnog duga i proračunskog deficita, tro­struko povećanje stranih investicija u samo jednoj godini, rekordno nisku stopu inflacije i povećanje zaposlenosti. Riješili su se MMF-a. PDV im je 16%, a za mala i srednja poduzeća 10%. Sapienti sat! (Pametnome dosta!)

Razgovarao AB.

 

Print Friendly, PDF & Email