Biskupijski susret odgojiteljica u vjeri i vjeroučitelja Krčke biskupije

U subotu 19. listopada 2013. u dvora­ni Biskupije u Krku održan je susret odgojitelja u vjeri i vjeroučitelja Krčke biskupije u organizaciji Katehetskog ureda Krčke biskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje.

Tema skupa bila je Vjera i vjernik pred suvremenim društvenim izazovima. U prvom dijelu susreta, nakon uvodnog pozdrava predstojnika katehetskog ureda mr. Antona Peranića i molitve koju je predvodila s. Branka Plenča, nazočnima je govorila s. Nela Gašpar, profesorica dogmatske teologije na Teologiji u Rijeci.

Predavanje se odvijalo u kontekstu Godine vjere. Govorilo se o pojavi gnoze u teologiji i filozofiji i tu se predavačica osvrnula na papu Benedikta XVI. Filozofija kao da je zaboravila pitanje o Bogu. To pitanje skoro više nema racionalnu dimenziju. Ono kao da ostaje po strani. Današnja teologija je isto tako u napasti da ostavlja pitanje o Bogu po strani i da se prilagodi onom što je danas „in“. Papa će zaključiti da teologija time nije ispunila svoje poslanje. Vjeroučitelji u školama, predavači na teološkim fakultetima i svi ostali koji su pozvani naviještati Evanđelje nekada kao da nisu svjesni onoga što jesu i što bi trebali biti, zadržavajući često puta samo izvanjski oblik.

Kako vjerovati?

Potrebno je naglasiti da vjera uistinu donosi radost. Stoga je potrebna ta iskustvena dimenzija vjere. Vjeru se ne može pojmiti samo kao sadržaj nego je ona odnos s osobom. Vjerovati se može samo onome za kojeg znam da mi želi dobro. Stoga je potrebno iskustveno uvjerenje da nam Bog uistinu želi dobro. Postavlja se pitanje: zašto godina vjere? Ona se prvenstveno tiče navjestitelja. Walter Kasper će reći kako je problem što se deklariramo kao vjeroučitelji, svećenici, redovnici itd., a često puta odišemo ateističkim ili agnostičkim stavom.

Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici „Crkva u Europi“ će reći: „u Europi se osjeća potreba za novim navještajem vjere osobama koje su već krštene jer mnogi krštenici žive kao da Krist ne postoji, premda ponavljaju geste i znakove vjere u bogoslužnim činima, ali s tim ne ide ukorak njihovo prianjanje uz Isusa kao osobu. Veliku njihovu vjersku sigurnost zamijenio je neodređeni vjerski osjećaj. Šire se različiti oblici agnosticizma i praktičnog ateizma među kršćanima koji produbljuju jaz između vjere i života. Imanentistički humanizam postao je sastavnica svakodnevnog života kršćana. Sekularističko tumačenje kršćanske vjere nagriza kršćansko ćudoređe. Velike vrijednosti koje su nadahnjivale europsku kulturu odijeljene su od Evanđelja i tako izgubivši svoju dušu utiru put brojnim zastranjenjima“. Dakle, godina vjere je radi kršćana.

Za vjeroučitelje je od bitne važnosti da imaju osobni odnos sa Isusom Kristom. Osobni susret i odnos sa Isusom Kristom čini preobrazbu. O Bogu se može govoriti, ali malo je koristi od toga ako se nije doživjelo iskustvo susreta sa Njime. Ako čovjek izvanjski živi svoj susret sa Bogom, samim time će postati navjestitelj i tada neće biti potrebne mnoge riječi. Walter Kasper će reći kako i sami navjestitelji moraju biti evangelizirani. U središtu godine vjere je navjestitelj. Navjestitelji nisu samo svećenici i vjeroučitelji. Ovdje je riječ o kršćaninu kao takvom. Problem je što današnji čovjek sebe stavlja u središte i sam sebi stvara boga onakvim kakvim ga on želi. Današnji čovjek rijetko ili površno razmišlja o Bogu i transcendenciji, o smislu života, smrti i vječnosti. Čovjek na mjesto racia stavlja iracionalno, na mjesto razuma dolazi osjećaj, instinkt je ispred intelekta, intuicija je ispred refleksije, emotivnost ispred racionalnosti. Čovjek se povodi za trenutnim osjećajem i nagonom, a vjeri često pristupa kao terapeutskom djelovanju, kao nečemu što mu pomaže da dobro funkcionira u društvu.

Treba ponovno krenuti od Krista

Walter Kasper reći će kako je cilj godine vjere da se vratimo izvoru tj. Evanđelju. Treba ponovno krenuti od Krista. To ne znači da treba opet raspravljati o novim metodama, nego treba dobro upoznati cilj pa tek onda odrediti pravi put, a cilj je dovesti čovjeka do Isusa. Čovjeku se mora posvijestiti prvenstvo pitanja o Bogu jer bez toga čovjek gubi svoje dostojanstvo i identitet. U skladu s time najveće djelo ljubavi i milosrđa koje se čovjeku može učiniti jest da mu se navijesti živa riječ Evanđelja.

Nakon predavanja uslijedila je rasprava u kojoj se je tema još više produbila, a poslije stanke vjeroučitelji su radili u grupama na temelju aktualnih poruka pape Franje prigodom Međunarodnog simpozija o katehezi i danu kateheta u Rimu u rujnu ove godine.

Pri kraju, prisutnima se obratio i prof. Tomislav Tomasić, viši savjetnik za vjeronauk pri AZZO, upoznavajući ih sa novostima sa područja odgoja i obrazovanja u svezi nove strategije odgoja i obrazovanja, Okvirnog nacionalnog kurikuluma i predmetnih kurikuluma, te je dao obavijesti o natjecanjima sa područja Vjeronauka, a mr. Anton Peranić ukratko je govorio o planu rada Katehetskog ureda. Na kraju radnog dijela susreta prisut­ne je, u ime mons. Valtera Župana, biskupa krčkog, pozdravio i uputio riječi podrške dr. Slavko Zec, generalni vikar.

Denis Žuškin

Print Friendly, PDF & Email