Što Vas je nadahnjivalo?
Sve više sam uočavao kako treba slijediti dobre učitelje. Birao sam ih pažljivo. Na prvom mjestu, otkrivao sam nutarnju ljepotu i istinitost Kristova evanđelja. Uz taj neiscrpivi svježi izvor otkrivao sam i zavolio sv. Augustina i teologe-mislioce na njegovu tragu: sv. Bonaventuru (13./14. st.), kao i dvojicu meni najdražih teologa našeg vremena: Hansa Ursa von Balthasara, te njemu bliskog Josepha Ratzingera, danas pape Benedikta XVI. u miru. Sa sv. Augustinom i sa spomenutima sam naučio da je čovjek blizu spoznaje Božje ljepote kada je dotakne u mogućoj punini, u prodahnutosti s Istinom i s Dobrotom
Težeći za znanjem puno ste pisali. Navedite neke od naslova.
Otkrivajući, između ostalog, ljepotu bogoslužja Crkve izišlo je više liturgijskih publikacija, stručnih i popularnih članaka i više znanstvenih radova i knjiga. Doktorski rad nosi naslov: Štovanje Kristove muke na otoku Hvaru, a na podlozi toga rada, dakako temeljito osvježenog, ove je godine objavljena knjiga: Za križen na otoku Hvaru. Budući da je liturgija povezana s katehezom, odnosno s poukom u vjeri, pisao sam dosta i o tome. Stalno sam pratio sakralni prostor i u liturgijskom i u umjetničkom oblikovanju, pa sam – u suradnji s drugima – objavio dvije velike monografije. Kao zaljubljenik u sv. Franju, mnogo sam vremena posvetio upoznavanju i proučavanju te jedinstvene i osebujne osobe, a to je rezultiralo pisanjem romana Mirotvorac u Bolonji, nagrađenog nagradom ‘August Šenoa’ za najbolji roman godine. Na istom tragu je veći stručni rad: Franjo Asiški – skladatelj Božje ljepote, kao i nedavno objavljene poetske meditacije Spiritualia. Ako sam što vrijedno napisao – bilo da je riječ o stručnim radovima, bilo o literarnim – sve je na tragu otkrivanja Božje ljepote o Istini i Dobroti.
Biste li mogli izdvojiti najteže i najljepše momente iz vašeg 50-godišnjeg svećeničkog djelovanja?
Godine mojega svećeništva nekako se poklapaju s velikim događanjem u katoličkoj Crkvi, s početkom Drugog vatikanskog sabora (1962-1965) i s velikim nadama poslijekoncilske obnove, posebice na liturgijskom području. S oduševljenjem sam se uključio u te napore i takva događanja kao dugogodišnji član Liturgijske komisije HBK, i kao voditelj Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral u Zadru u trajanju od 14 godina, i urednik lista Živo vrelo. Nažalost, nakon početnog poleta koncilske obnove došlo je do poznatih ‘eksplozija’ u Crkvi i kriza. Reako bih da je u širim krugovima Crkve izostalo dublje čitanje i razumijevanje saborskih dokumenata, a zaustavljalo se na površini. Izblijedjela je redovnička i svećenička duhovnost, čak i oslabljela vjera i vjerski žar, pa je došlo da pada duhovnih zvanja. Ovo su teme za duboke razgovore, a ja ih ovdje samo evociram, jer dodiruju moje najljepše i najteže časove svećeničkog života. No, usprkos teškim događajima u krilu Crkve, radost je vidjeti da je Duh Sveti u tijelu Crkve izveo čudesne krugove milosti u brojnim duhovnim pokretima, nerijetko iz kršćanske laičke sredine. Crkva je očito pozvana na dubinu i svjedočanstvo življenja Kristova evanđelja. Kristove prispodobe o kvascu i malom stadu – s iznimnim primjerom kršćana ranog kršćanstva – postaju veoma smjerodavne za Crkvu naših dana. Uvijek otvoren nadi, sad se molitvom i tihim radom u svojoj neznatnoj mjeri i dalje darujem Crkvi, franjevačkom redu i ljudima dobre volje.
Franjevac ste s područja Krčke biskupije. Pretpostavljam da pratite i da Vas zanima ono što se ovdje događa?
Da ovdje sam dobio redovnički i svećenički poziv, a i dio života sam proveo na području ove biskupije stoga je sasvim razumljivo da me zanima sve što se ovdje događa, a uvijek su mi radosni susreti s ljudima i posebice svećenicimakraja iz kojeg potječem. S radošću ističem da ovu sjevernojadransku otočku biskupiju doživljavam – usuđujem se reći – kao primjernu biskupiju u Hrvatskoj. Znam da nema savršenstva ni u jednoj ustanovi – ovdje mislim na crkvene – ali je u daljnjoj i bližoj povijesti ova biskupija iznjedrila i velike pojedince na području širokog spektra znanja, i vrlo kvalitetnu sliku pastoralnog rada u župama. Glagoljaška baština samo je jedan od značajnijih slojeva ove crkvene pokrajine.
Što biste poručili vjernicima svoje rodne župe i onima koje ste susretali u svojem svećeničkom (i redovničkom) djelovanju?
U svojem poslanju i u bitnim zadaćama svećeničko djelovanje nekoć i danas ne zna za bitne razlike. Prije i sada jednako cijenim vrijednost okupljanja vjernika u nedjelju, u svetačke dane, u spomen-slavlja… Nas je kroz čitavu povijest više od svega održalo nedjeljno okupljanje oko Kristova stola. Već kao dijete sam opažao da se ‘misa’ prenosila u obitelj i da je iz slavlja mise u župnoj crkvi nastajala ‘kućna Crkva’, ‘obiteljska Crkva’, ‘Crkva u malom obiteljskom krugu’. Zbog toga su se gradile crkve – od onih čudesnih starohrvatskih crkvica, do kasnijih velebnih katedrala… Nastali su glagoljski misali i evanđelistari. Oko nedjeljnih okupljanja nastajali su naši narodni običaji u pjevanju, u nošnji. Iz misnih se knjiga učilo čitati i pisati, o čemu, primjerice, svjedoči prva hrvatska početnica, ona iz 1526. godine, napisana na glagoljici. Tako bi trebalo biti i dalje: u novom ruhu, s novim govorom i novim metodama. To je nova evangelizacija koja upućuje na novi žar prenošenja vjere i milosti krštenja i sakramenata.
Imate li još nešto posebno reći?
I ovdje ću rado istaknuti da sam za dar franjevačkog poziva i svećeničkog poslanja zahvalan Bogu, uzornim roditeljima, rodbini, župi Novalja, odgojiteljima, profesorima, provincijskoj zajednici, prijateljima i vjernicima s kojima sam se susretao li tijeku proteklih desetljeća. Usprkos slabosti, krhkoga zdravlja i ograničenosti: fizičkih, intelektualnih, duhovnih i drugih, u mojoj se svijesti danomice učvršćivala vrijednost poziva i poslanja kojim sam krenuo. Bez osjećaja preuzetnosti to bih poželio mladim svećenicima i pastoralnim djelatnicima, redovnicima i redovnicama, i svima koji vole Crkvu, koji vole svoj narod, koji vole dobre i zle, da bi se u sve jasnijoj i čišćoj slici preko nas očitovalo Kristovo evanđelje. To je i moja želja čitateljima Kvarnerskog Veza, lista koji skladno povezuje župe Krčke biskupije.
Razgovarao: A. Bozanić