Uskrs je…
Uskrs je blagdan smisla.
Danas – boluju najviše koji obiluju – bolešću besmisla. (Taj) karcinom duše prijeti svakom tko se nađe u mrkloj tami, pritisnut objektivnošću neke situacije ili jednostavno mrakom koji se neprimjetno, nakon mnogih udaraca, ušuljao u čovjekovu bit.
Odjednom, no ne iznenada, dolaziš u završnu strašnu napast da povjeruješ kako nikakav napor, iskorak, trud oko Dobrote nema smisla. U sudaru grozote (ljudske) sebičnosti i ljepote apsolutnog sebedarja Bogočovjeka događa se svakodnevno Veliki petak.
Dok potresen, slomljen i napuknut stojim pred mrtvim tijelom svoga Boga propitujem svoje „petke“ i kamo su me doveli i što me do njih dovelo. Nakon zagrobne subotnje tišine dogodi se neizostavno i neumitno Uskrs. Tad sve biva osvijetljeno – i dobiva smisao u Njegovu Svjetlu. Sve moje provalije i bezdani postaju smislene i s razlogom dogođene. Smisao, Božji Logos useli se u čovjeka radošću kojoj ništa nije ravno…
