Studijsko hodočasnički put volontera župnih Caritasa Biskupije Krk u Ludbreg

Volonteri i djelatnici župnih Caritasa i Caritasa Biskupije Krk, njih 57, u subotu dana 11. studenog, krenuli su autobusom na dvodnevno putovanje planirano kao studijski obilazak Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i Varaždinske biskupije, i hodočašće u svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu i Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, a sve u organizaciji Caritasa Biskupije Krk.

Prvi cilj bio je obilazak Kuće Brezovica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, u kojoj skrbe za djecu i odrasle osobe s tjelesnim i mentalnim oštećenjima. Nakon što su nas srdačno ugostili i predstavili rad njihovog Caritasa krenuli smo u manjim grupama u obilazak i susret s štićenicima. Svi smo bili pod vrlo snažnim dojmom o svemu što smo mogli vidjeti i osjetiti. O svim korisnicima, njih 75, Caritasovi se zaposlenici brinu svakodnevno uz puno ljubavi i požrtvovnosti koja nadilazi granice zvanja i radnoga mjesta i postaje više od toga. Stručno osoblje pomoću raznih materijala uče ih izgovarati prve riječi ili barem komunicirati preko znakova i sličica. U velikom parku u sklopu kuće, između ostaloga nalaze se i specijalne ljuljačke za djecu u invalidskim kolicima.

U poslijepodnevnim satima krenuli smo prema Caritasu Varaždinske biskupije, u obilazak njihovog novoizgrađenog centra na Banfici, u sklopu kojeg se odvija čitava njihova djelatnost. Tu je i  pučka kuhinja u kojoj pripremaju do 300 obroka svaki dan i skrbe o velikom broju potrebitih sa svojeg područja. Ravnatelj Varaždinskog Caritasa posebno je naglasio  da u svim dnevnim poslovima u pučkoj kuhinji sudjeluje značajan broj volontera. Nakon toga obišli smo Katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Varaždinu, jednu od najznačajnijih ranobaroknih sakralnih građevina u sjevernoj Hrvatskoj. Uslijedio je polazak za Ludbreg, gdje smo se svi smjestili u Pastoralnom centru u blizini Svetišta i bili na sv. misi.

Sutradan ujutro bili smo na župnoj misi. Svetište je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, uz veliki broj školske djece, koja su uz pratnju časnih sestara pjesmom uzveličala slavlje sv. mise. Imali smo priliku posjetiti i kapelu i veliki uređeni prostor oko nje, s postajama križnog puta u obliku malih kapelica. Tu se slave sv. mise na otvorenom i procesijom sa Relikvijama Krvi Kristove od Svetišta do Kapele u dane proštenja Ludbreške Svete Nedjelje.

U poslijepodnevnim satima krenuli smo prema Svetištu Majke Božje Bistričke. Pozdravili smo Mariju, obišli crkvu na otvorenom, zapalili svijeću pred velikim Marijinim kipom, opskrbili se suvenirima i u predvečerje ušli u autobus i krenuli na put prema svojim kućama. Tako smo zaključili ovo hodočašće, zadovoljni i ispunjeni svime što smo doživjeli i što je sve proteklo prema planu i programu puta.

Marica Braut, volonterka Caritasa Biskupije Krk

Dojmovi…

Nameštan budilicu na četiri. Oću se zbudit? Ma nisan ni spala… Auto, trajekt, bus, uz odličnu organizaciju, vodstvo i dobrog vozača brzo smo došli u Kuću Brezovica. A u Kući smo se natopili emocijama druženjem sa štićenicima s tjelesnim i mentalnim oštećenjem. Ta djeca, mali ljudi, su nam pružali svoje ručice na dodir, na maženje i pogledom tražili mrvice topline i ljubavi. Hvala Gospodinu za sve dobre ljude koji brinu o njima.

Rajka Paparić, Lopar

Samo me zagrli!

Svi želimo biti sretni, no ipak se čini da često sami uzrokujemo nesreću i sebi i drugima. Čak i kada to nije slučaj, naše živote neizbježno sačinjavaju tuga i razočaranje. Postavlja se pitanje kako ćemo reagirati, hoćemo li biti cinični i pokušati, pod svaku cijenu, prigrabiti što više površnih i kratkotrajnih zadovoljstava ili ćemo priznati kako smo ipak stvoreni za nešto više?! Ušla sam u Kuću Brezovica gdje Caritas brine za djecu i odrasle s mentalnim i fizičkim oštećenjima,  zajedno s ostalim volonterima i djelatnicima Caritasa Krčke biskupije, na svom studijskom putovanju.

Već na vratima odjela gdje su djeca sjedila u svojim invalidskim kolicima, pogledom na njih zasuzile su mi oči. Ne samo da ne mogu hodati, već neki i ne vide, i neki ne mogu ni govoriti. Tada sam pomislila, tko sam ja da plačem kada su oni u potrebi, i njima je potreban zagrljaj, komadić ljubavi, pozornosti, gledanja u oči…..  A mnogo puta su meni znali reći kako mogu uspjeti sve sa svoje petero djece sama, kada im je Gospodin uzeo oca k sebi. Ali grleći tu malu djecu, a koja su sretna da dobiju na trenutak malo ljubavi, pažnje, i kako onda mogu reći da je meni teško, jer težina odgajanja svih mojih petero nije ništa u odnosu na skrb jednog tog djeteta u potrebi u tom Domu.

Zato kada smo posjetili župnu crkvu Presvetog Trojstva u Ludbregu, u kojoj se čuva relikvija Predragocjene Krvi Kristove, a čuva se u pokaznici, kleknula sam ispred i razmišljala o svom životu, svoje djece i predavala sve Kristu Gospodinu, jer bilo je dovoljno reći „Ti sve znaš najbolje i Ti ih vodi“, i osjetila sam, gotovo, opipljiv mir i toplinu, olakšanje, novi polet u novom početku. Jer biti kršćanin nije uklapanje u etički sustav, to je život. I biti ljubazan prema siromašnima, odlaziti u crkvu, čitati Bibliju, biti velikodušan, dobrotvor, pažljiv prema invalidima….. to su odlike kršćanina, ali kršćanstvo je prije svega odnos ljubavi. A što smo vidjeli i osjetili kod svih djelatnika u Domu u Brezovici.

 Ružica Kaštelan, Barbat

 

Ovim putem želim se još jednom od srca zahvaliti našem Gospodinu, kao i svim organizatorima predivnog studijskog obilaska CZN-a i CVB-a, te hodočašća u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu i Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, na pruženoj mogućnosti da budem i ja jedna od mnogobrojnih sudionika. 

Do sada sam bila na bezbroj lijepih hodočašća koja su obogatila moj život, ali znam da ću ova dva milosna dana zauvijek pamtiti. Teško je riječima opisati tu radost i zadobiveni mir u srcu, zbog čega je baš ovo putovanje bilo tako posebno za mene. Prije svega moram pohvaliti izvrsnu organizaciju samog putovanja kao i najbolju grupu ljudi s kojom sam do sada putovala.

Nakon tople dobrodošlice u Kući Brezovica od CZN, prilikom obilaska terapijskih prostorija, putem mobitela sam dobila tužnu i za mene veoma bolnu vijest da je upravo preminula moja najdraža susjeda i prijateljica gđa. Antonija Gračan Mučnjak, također i dugogodišnja članica našeg Caritasa. Iako vidno potresena, nakon sobe za opuštanje, nastavila sam obilazak sa svojom grupom do slijedeće prostorije gdje smo imali nezaboravan susret s malim štićenicima. Njihova radost me je toliko obuzela, a u njihovim sam očima pronašla novu snagu i mir u srcu. Prilikom obilaska Varaždinske katedrale, moj mir bivao je sve veći, a za vrijeme sv. mise u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Ludbregu, promatrajući relikviju Presvete krvi Isusove, moju je tugu zamijenila neopisiva radost, te sam svim svojim srcem počela zahvaljivati Bogu na svemu što sam primila u svom životu, pa čak i za ovu „preranu“ smrt moje Tonkice. Zaista svjedočim da ovakav spokoj nikada prije nisam doživjela. U istom miru uživala sam i tijekom sv. mise u Svetištu Majke Božje Bistričke.

U autobusu tijekom povratka, prebirući dojmove ovog putovanja uz pjesmu dva anđeoska glasa naših hodočasnica, osjećala sam samo veliku ljubav u srcu i silnu želju da zagrlim svakog ponaosob. Nažalost nisam imala toliko smjelosti, ali vas i dalje svih ljubim i jedva čekam slijedeće zajedničko putovanje! Lijepo je što postojite!

Marija-Seka Kovačević, Omišalj

Zahvaljujući našem biskupijskom Caritasu, imala sam priliku zajedno s mnogim voditeljima i volonterima župnih Caritasa sudjelovati na dvodnevnom hodočašću u Ludbreg i Mariju Bistricu. Susreti s volonterima ostalih Caritasa pogotovo onih koji pomažu djeci s težim mentalnim oštećenjima kao i djeci koja nemaju odgovarajuću roditeljsku skrb, ostavili su na mene snažan dojam. Divim se ljudima koji su spremni svakodnevno pomagati upravo takvim osobama, ljudima velikog srca za one u najvećoj potrebi. Vjerujem da nam je ovo hodočašće svima bilo korisno i da će “uroditi” mnogim duhovnim plodovima.

Maja Kirinčić, Risika

Studijsko hodočasnički put volontera župnih Caritasa Biskupije Krk. Možda čudno zvuči naziv ovog putovanja, ali za mene, to se jednostavno prelilo jedno u drugo. Ne mogu ih odvojiti u svom srcu, u svojoj duši jer je sve prožeto dubokim osjećajima koji se samo nadovezuju, proširuju… i teško ih je pretočiti u pisani tekst. Stoga moram izdvojiti ono što je u meni ostavilo najjači, najdublji trag i što neće brzo biti pokriveno nečim drugim, jer mi je stalno pred očima.

Kuća Brezovica – skrb za djecu i odrasle osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem. Oni ne mogu hodati, govoriti, hraniti se, pokazati prstom… ali njihove oči su prozor njihove duše. I ako širom otvorite srce, brzo će doći do međusobne komunikacije osjećajima. A osjećaji uvijek govore više od riječi. Ti „mali ljudi“ našli su mjesto u meni i ja ih sad nosim sa sobom kud god da krenem. Tako ih povedoh do Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbreg. Tamo sam toliko željela otići da se pomolim, da nađem mir, da „napunim baterije“ za sve ono što me čeka kad se vratim. A kad ono, ja sam tamo povela sve one iz Brezovice zajedno sa njihovim požrtvovnim osobljem koje se svakodnevno skrbi za njih. Sebe sam tada zanemarila, oni su potrebniji… Ali nije me zanemario Bog, zna On što sam za sebe htjela moliti. I nije me napustio, dao mi je i više nego što sam se nadala. Hvala Ti, – proničeš me svega i poznaješ…

Na kraju ću samo napomenuti da sam se do zadnjeg trenutka kolebala i zamalo odustala od puta. Opet je moj Otac – preko drugih – ispružio svoj prst i jednostavno me pogurao: kreni! Moram zato zahvaliti i svima oko mene koji su poradili na tome da ne odustanem i uz Božju pomoć svi zajedno doživimo jedno novo i nezaboravno iskustvo.

 Marinka Pahlić, Krk

Bez obzira na to što imam dovoljno godina, ovo je bilo moje prvo hodočašće. I bilo mi je jako lijepo. Molitva, pjesma, smijeh i zajedništvo. Svugdje su nas lijepo dočekali, ali i počastili. I iako od svega ne mogu izdvojiti koji mi je trenutak bio najljepši, mogu izdvojiti koji mi je bio najemotivniji. Svakako je to bio posjet Kući Brezovica. I to ne zbog toga što se ta djeca bore sa različitim zdravstvenim teškoćama ili što su bez roditeljske skrbi – mada to posebno dira u srce. Nego što su usprkos tome puna veselja i životne radosti. Toliko su puna povjerenja i ljubavi koju šire svuda oko sebe. U mislima su mi još i sada.

Kristina Pahlić, Krk

Svemogući milosrdni Bože ukloni sve protivštine duha i tijela da Ti služimo slobodna i radosna srca. Zborna molitva ove 32. nedjelje kroz god. pratila me ova dva dana našeg hodočašća i druženja. Velika radost i mir.

Dunja Brnjac, Rab

Print Friendly, PDF & Email