Na 93. godišnjicu smrti sluge Božjega Antuna Mahnića, u subotu, 14. prosinca, u krčkoj katedrali biskup Valter Župan svečano je otvorio biskupijski postupak za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjeg biskupa Antuna Mahnića. Kako bi se dostojno obilježio taj veliki dan za Krčku biskupiju pripremljen je prigodni program tijekom kojeg su prikazani dijelovi prebogate ostavštine tog velikog svećenika i biskupa, odgojitelja mladeži, začetnika Hrvatskog katoličkog pokreta, profesora i intelektualca, oca siromaha, radnika i težaka, branitelja evanđelja, promicatelja svetog života svojih svećenika.
Progam je pratilo mnoštvo vjernike Krka i drugih otoka Krčke biskupije, hodočasnici iz Koparske biskupije iz koje je rodom bio sluga Božji Mahnić (među njima i tri Mahnićeve pranećakinje), pedesetak svećenika i četiri biskupa: riječki nadbiskup i metropolit mons. Ivan Devčić, porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša, koparski biskup mons. Jurij Bizjak i domaćin, mons. Valter Župan.
Mahniću su posebno bili na srcu mladi, Hrvatski katolički pokret, svećenici
Prigodni program pod nazivom „Sluga Božji biskup Antun Mahnić – jučer i danas“ vodila je Tanja Popec, urednica na Hrvatskom katoličkom radiju. Programom se željelo pokazati da su Mahnićeve vizije uvijek aktualne te i danas žive Postulator kauze mr. Saša Ilijić uvodno je istaknuo da se njime željelo istaknuti Mahnićevu eklezijalnost i pastoralnu usmjerenost na konkretnu zauzetost za čovjeka, narod i Crkvu. Vlč. Ilijić pročitao je i poruku koju je ovom prigodom vjernicima Krčke biskupije uputio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Svaka od tri cjeline programa odnosila se na jedan aspekt Mahnićevog djelovanja, a to su mladi, Hrvatski katolički pokret i svećenici. Prvi dio započeo je čitanjem
Mahnićeve Oporuke mladima, a zatim su Matea Vidulić iz Malog Lošinja, Lovro Buničić iz Cresa i Robert Brozić iz Krka svjedočili kako mladi danas gledaju na zajedništvo, ulogu Crkve u njihovim životima i euharistiju. Matea je podsjetila na redovite biskupijske susrete mladih od kojih je posljednji nedavno održan upravo u Krku, kao i na hodočašća djece na grob biskupa Mahnića kojima se manifestira zajedništvo u vjeri. Lovro je iznio svoj stav o vjernosti Crkvi i potrebu za autoritetom kojeg ona predstavlja, a Robert je posvjedočio koliko euharistija znači u njegovom životu: „Nije lako održavati odnos sa živim Bogom u ovo vrijeme kad ima jako puno slatkih i primamljivih stvari koje nas odvode s Isusovog puta, ali zato imamo euharistiju da iz nje crpimo snagu!“ „Antune biskupe, hvala ti hvala…“ zapjevala su tada djeca iz Krka okupljena u zbor „Kapljice“ podsjećajući okupljene na molitvu-himnu biskupu Mahniću koja se redovito pjeva prigodom hodočašća djece na njegov grob.
Druga cjelina programa započela je čitanjem dijela ovogodišnje adventske okružnice članovima Križarske organizacije u kojoj se podsjeća na Mahnićev stav: „Ili katolik ili ništa!“ Bilo je to vrijeme zauzetih vjernika laika kao što su Ivan Merz i Marica Stanković. Biskup Mahnić je bio svjestan da treba povezati hrvatske katoličke intelektualce i tako je nastao Hrvatski katolički pokret.
Iste stavove danas, 100 godina kasnije, nastavlja Križarska organizacija koju je okupljenima u krčkoj katedrali predstavio predsjednik Središnjeg križarskog vodstva Darijo Burjan predavanjem pod nazivom „Križarstvo – plod žrtve biskupa Mahnića“. Na kraju svog izlaganja zaključio je: „Stoga je cilj Križarstva, unatoč današnjoj liberalnoj slici društva istoj kao i prije 100 godina, odgojiti buduće katoličke muževe i majke koji će biti živi vjernici i nesebični domoljubi te biti plodno tlo za odaziv na Božji poziv i duhovna zvanja. Svima ovdje prisutnima želim da svi postanemo križari, da nesebično izgaramo za žrtvom raspetom na križu i da je sa žarom svjedočimo po uzoru na poniznog velikana s kojim ovdje danas započinjemo povijesni put k svetosti“.
Treća tema obrađena tijekom programa kojim se željelo vjernike bolje upoznati s Mahnićevim djelovanjem bio je odnos biskupa Mahnića prema svećenicima. Biskup Mahnić želio je svete svećenike i vjerovao je da se do svetosti dolazi klanjanjem pred euharistijskim Kristom. Svoja iskustva o toj pobožnosti iznio je preč. Anton Toljanić, rodom iz Vrbnika u kojem se još uvijek nedjeljom moli Sveta Ura kako ju je utemeljio sluga Božji Mahnić.
Kroz svjedočenja mladih, članova katoličkog pokreta, svećenika i čitanjem tekstova iz Mahnićevih pisanih djela uspjelo se predstaviti samo dio bogatog opusa biskupa Mahnića. U zajedničkom hodu prema časti oltara, svi uključeni u kauzu za proglašenje blaženim i svetim polako će otkrivati prebogatu ostavštinu biskupa Antuna Mahnića.
Život u znaku križa
Nakon uvodnog programa uslijedilo je svečano euharistijsko slavlja o 93. obljetnici smrti biskupa Mahnića koju je predvodio krčki biskup mons. Valter Župan u zajedništvu s nazočnim biskupima i svećenicima. Pjevanje su predvodili združeni župni zborovi Krka, Omišlja i Vrbnika, pod ravnanjem Mirjane Žužić i s. Valentine Marinović.
U propovijedi je mons. Župan podsjetio kako je život sluge Božjega Antuna Mahnića bio u znaku križa – rodio se na blagdan Uzvišenja svetog Križa, umro na spomendan sv. Ivana od Križa, a geslo njegovog biskupskog služenja bilo je „U križu je spas!“ Iako je čitavo djelo spasenja u znaku križa, evanđelje nas poziva na radost: „Čovjek koji nema u sebi radosti i poleta ne može biti vizionar, vedro gledati u budućnost. Upravo zato jer je Mahnićev život bio u znaku križa, Mahnić je bio ispunjen kršćanskim optimizmom“, naglasio je biskup Župan. „Sigurno je da je sluga Božji Antun Mahnić klečeći u biskupskoj kapeli pred Presvetim naučio ono najizvrsnije znanje Isusa Krista, po kojem je postao prorok- vizionar i učitelj svoga naroda. To ga je i učinilo sposobnim da bude takav, da postane svjestan momenta u kojem je živio. Shvatio je kairòs, koji mu nije dozvoljavao da se uljulja u tromost i tupost svakidašnjice. Bio je svjestan da je svaki čas vremena milosna prigoda koja čini da naše spasenje sada bude bliže nego li kad smo povjerovali. Ali njega ovo najizvrsnije poznavanje Isusa Krista nije odvratilo od onih istinskih svagdašnjih obaveza, kada je pomagao našim seljacima i uopće svim našim ljudima na razne načine“.
