U petak, 3. lipnja, na svetkovinu Srca Isusova – Dan svećeničkog posvećenja, svećenici i redovnici otoka Krka, predvođeni o. biskupom Ivicom Petanjkom, tradicionalno su se okupili u franjevačkom samostanu u Glavotoku.
Gost predavač bio je prof. dr. Anton Štrukelj koji je održao nagovor na temu Božje milosrđe – ključ za razumijevanje papinstva Ivana Pavla II. Istaknuo je kako je Božje milosrđe u središtu osobne duhovnosti sv. Ivana Pavla II. i očaravajuće označava njegovu sliku o Bogu i čovjeku. Milosrđe je za Papu najvažniji teološki uvid za opisivanje kršćaninova odnosa s Bogom i njegova načina života u Crkvi i svijetu. Papa Ivan Pavao II. koji je u jubilarnoj godini uveo Nedjelju milosrđa u liturgijski kalendar, o Božjem je milosrđu progovarao u mnogim dokumentima. Ipak, enciklika Dives in misericordia osnovni je tekst za razumijevanje njegove nauke o milosrđu. Prof. Štrukelj donosi zatim glavne naglaske navedene enciklike. Milosrđe je najveće svojstvo Trojedinoga Boga koji je ljubav. Bog, milosrdni otac, oduvijek je naumio spasiti ljude i kao posinjenu djecu učiniti ih dionicima svoga trojedinog života. Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji, poslan je na svijet da bi objavio milosrđe Boga Oca. On ostvaruje Očev spasiteljski nacrt sa svojim mesijanskim programom milosrđa. Očevu milosrdnu ljubav pokazuje posebno patnicima i grešnicima. Istovremeno svoje učenike poučava da budu milosrdni kao Otac nebeski. U vazmenom otajstvu Isus najbolje razotkriva praštajuće i oslobađajuće milosrđe Božje. Križ je kao dah vječne ljubavi koji dotiče najbolesnije rane čovjekovog zemaljskog bivstvovanja. Zato je razapeti i uskrsli Krist konačno utjelovljenje milosrđa.
Duh Sveti, uosobljeno milosrđe, podupire Isusa Krista u njegovoj spasiteljskoj žrtvi, koja njegov duh usmjerava k Ocu. Duh Sveti djeluje u grešnikovoj nutrini kad ga priklanja primanju darova oproštenja i spasenja.
O Crkvi Ivan Pavao II. u svojim propovijedima govori kao otajstvu koje zadobiva spasiteljsko djelovanje Božjeg milosrđa. Crkva ima zapovijed da objavljuje, djelotvorno ostvaruje i prosi Božje milosrđe. Poslanje crkve je opisano kao duhovnost milosrđa. Temeljno pravo i dužnost Crkve je da priziva i časti Božje milosrđe.
Papina duhovnost milosrđa poziv je svima na pozitivnu, apostolsku zauzetost za svijet kao mjesto susreta s Bogom, na izgradnju “civilizacije ljubavi”. Papa želi takav apostolat milosrđa koji obuhvaća sve potrebe čovjekove osobnosti i djelotvorno utječe na oblikovanje društva. Papina teologija milosrđa privodi kršćane životu koji je mistično-kontemplativno ukorijenjen u Bogu, a istodobno djelotvorno okrenut svijetu. Takva duhovnost se odlikuje uravnoteženom povezanošću između pobožnosti i odgovornosti za svijet te utire stazu života po evanđelju u suvremenom svijetu.
Tajnu Božjega milosrđa najbolje je upoznala Marija. Ona zna njegovu cijenu i njegovu veličinu. U tom smislu ju i nazivamo Majkom milosrđa: naša milosrdna Gospa ili Majka Božjega milosrđa.
Nakon predavanja uslijedila je prigoda za sakramentalnu ispovijed i Euharistijsko klanjanje.
Koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je krčki biskup Ivica. U homiliji je, osvrčući se na pročitano evanđelje, istaknuo kako bi se prispodobe o Božjem milosrđu mogle nazvati i prispodobe o Božjoj radosti jer u njima do izražaja dolazi radost i veselje što je ona izgubljena stvar ili osoba pronađena.
Radost i milosrđe idu zajedno. Božja pak radost ide iznad milosrđa. Uključuje milosrđe, ali ga i nadilazi. Raduje se i kad prašta. Raduje se i kad nema što oprostiti i kad ne treba oprostiti.
Biskup je pozvao okupljene svećenike da svoje srce učine po srcu Isusovu i da, onima kojima su poslani, budu ‘pastiri’ poput njega, ali ne zaboravljajući da su i sami ‘ovce’ Dobrog pastira i zato potrebni obraćenja i ‘povratka kući’. Kao ‘pastire’, pozvao ih je da budu veseli i radosni ‘pastiri’, da se raduju iznutra kako bi mogli iskrenu radost pokazati i na van.
