Tribina povodom Dana života

Riječ „gender“ u prijevodu znači rod, a kod nas se službeno prevodi kao „rodni identitet“. Dakle pojam je uzet iz jezičnog područja, u antropološko, društveno područje gdje čovjek sam bira kojeg je roda, bez obzira na spol.

Začetak ovog, sad već jakog, pokreta u svijetu je bio 1960. godine, kad se rađa seksualna revolucija i feministički pokret. Idejni začetnici gender ideologije bili su Simone de Beauvoir, Elisabeth Badinter, Alfred Kinsey, Margaret Sanger, Judith Buttler i dr.

Krajnji cilj koji se mora postići po gender ideologiji je razbiti muški i ženski rod. Muško ženski odnosi su društveni „konstrukti“ stvoreni radi održavanja odnosa moći, da bi se održala muška dominacija nad ženama. Uvode se novi pojmovi i definicije, u pravom smislu novi jezični inženjering koji se prvi put prihvaća na Svjetskom kongresu žena 1995. godine u Pekingu. Upravo tada prihvaćena je platforma djelovanja te prvi put službeno uveden pojam „gender perspektive“ po kojoj spol i rod treba odvojiti jer naše biološke razlike muško i žensko ne smiju nas priječiti da sami biramo rod i spolnu orijentaciju jer je to pitanje sloboda svakog ljudskog bića.

Postoji strategija kako ta novostvorena „ljudska prava“ ugraditi u zakonodavstva država. Prvo se uvode antidiskriminacijski zakoni. Javno se etiketira homofobijom svako neprihvaćanje novih seksualnih opredjeljenja koja se nameću kroz javni život, a kritiziranje tih pojava kao „govor mržnje“. Vješto se mijenja značenje postojećim pojmovima. Osim kroz medije i zakonodavstvo nova gender ideologija pronalazi put do najmlađih, kroz odgoj u vrtićima i školama, dok se na sveučilištima uvodi „gender studij“.

Cilj i rezultat svega je „gender čovjek“ odnosno „gender društvo“.

U 20. stoljeću bili smo svjedoci raznih ideologija: nacionalsocijalizma temeljenog na sukobu rasa sa ciljem stvaranja čistog rasnog društva, te marksizma temeljenog na sukobu klasa kojem je cilj besklasno društvo.

Genderizam kao nova ideologija temelji se na sukobu muškog i ženskog roda, a cilj mu je bezrodno društvo. Sve nabrojane ideologije u sebi su utopijske, totalitarne i otuđujuće, a što je najgore društveno razarajuće.

Genderizam kao dio šireg kulturnog konteksta briše čovjeka u kršćanskom smislu. Čovjek je samo jedna razvijenija životinja.

Kako se suprostaviti sve prisutnijem genderizmu, zapitao se mons. Nikola Radić i dao odgovor: „Tako da svoj kršćanski identitet zaživimo punim intenzitetom. Presudna je solidna informiranost i sposobnost uočavanja. Potrebno je da se upoznamo sa sadržajem crkvenih dokumenata, Katekizmom Katoličke crkve i Teologijom tijela Ivana Pavla II. To smo dužni prema sebi i svom potomstvu“, zaključio je mons. Radić.

Print Friendly, PDF & Email