Prvog siječnja slavimo svetkovinu Marije Bogorodice i Svjetski dan mira. Na taj je dan biskup Ivica Petanjak u Krčkoj katedrali, uz osmoricu krčkih svećenika i redovnika, predvodio svečano misno slavlje.
Okupljenima je uputio prigodnu riječ:
Lik Blažene Djevice Marije neiscrpno je nadahnuće svih vremena i svih generacija, jer je ona kao ljudsko biće, kao čovjek, kao žena, nerazdruživo povezana s Bogom i neodvojiva od svog sina i Božjeg Sina Isusa Krista. Upravo kroz taj vid promatramo Mariju danas slaveći je kao Bogorodicu. To je njezin najveći i jedinstven naslov u povijesti svijeta i povijesti spasenja, jer je ona jedina začela i rodila Boga kao čovjeka.
Svako rođenje djeteta i njegova dolaska na ovaj svijet je novost. Dijete svojim rođenjem prožima cijelu svoju obitelj, a na osobiti način preporađa svoju majku koja ga je donijela na ovaj svijet. Novost sa sobom donosi radost i neizvjesnost. Svaki novi dan može biti dan iznenađenja i zato svi oni koji su na bilo koji način povezani s novorođenim djetetom žive i proživljavaju zajedno s njim dane i godine neizvjesnosti.
Budući da nam je novost nepoznata i neizvjesna, ona u sebi uvijek sadrži i određenu dozu straha i računa na odvažnost i hrabrost, na umijeće da se u sve te događaje uključim i na neki način izađem kao „pobjednik“, kao onaj koji se znao nositi sa životom kao takvim.
Ono što prati rađanje i odrastanje jednog djeteta, na sličan se način može primijeniti na početak jedne nove godine, kao na i ono što bi nam se u njoj moglo dogoditi.
Novost u sebi sadrži i jednu veliku dozu optimizma. Nadamo se da će nam biti dobro, štoviše, da će nam biti bolje, osobito ako je godina koja je za nama bila mučna i naporna. Optimizam nam daje disati i daje nam živjeti. Ulijeva neopisivu snagu i živost i priprema nas na ono što će nas snaći.
Zato je pred nama evanđelje kao Radosna vijest koja se iščitava iz Kristova rođenja u kojem se Spasitelj svijeta najprije očituje i objavljuje onima na rubu društvu, na koje nitko ne računa, koji svijetu nisu važni, a to su u ono vrijeme bili pastiri. To je uistinu Radosna vijest koju može razumjeti samo onaj mali čovjek koji živi u nekoj zabiti, a onda ga netko iznenada posjeti i obraduje svojim dolaskom i pokaže kako i on malen i na kraj svijeta ima svoju vrijednost i nije zaboravljen.
Ta je Radosna vijest podigla pastire na noge te »pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama« (Lk 2,16).
Pastiri su učinili nešto što su mnogi od nas zaboravili: pohitjeli su tražiti Isusa, i našli su ga.
Ne može se zvati kršćaninom onaj koji danomice ne traži Isusa, jer nalaziti Isusa znači svakodnevno spoznavati smisao svoga života i svoga postojanja. Pronašavši Isusa, pastiri su pronašli smisao svoga života, bez obzira na to što svijet misli i govori, i zato je njihov povratak natrag, svojim stadima i obvezama, popraćen slavljenjem i hvaljenjem Boga za sve što su čuli i vidjeli (usp. Lk 2, 20).
Što su pastiri čuli od anđela? »Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin« (Lk 2, 11). Vama se rodio. Vama na rubu društva. Vama, odbačenima i prezrenima. Vama se prvima očituje ono što će neki nazvati sablazan ili skandal milosrđa Božjeg, koje se proteže od ove prve pa do posljednje stranice Lukinog evanđelja.
Ljubav i milosrđe kao dar, kao neizmjerni poklon ponuđen svima. To je ono što je bilo uzrokom divljenja i čuđenja. Svi koji su čuli ono što su im pastiri ispripovijedali, divili se. A među tim zadivljenima, na prvom je mjestu Marija majka, koja se u svemu tome također ne snalazi, ali ne odbija tu novost Božjega ponašanja, nego se iz petih žila trudi sve to nekako u svojoj glavi posložiti, a ono što ne uspijeva odmah dokučiti, pohranjuje u svome srcu i razmišlja, tj. traži pravi smisao Božjeg ponašanja.
Naslućuje da ta novost Božjeg ponašanja ima neke veze s tim djetetom koje je rodila, ali je tu još puno toga što je nejasno.
Možemo li kroz Marijino iskustvo Boga mi spoznati pravi smisao zašto se nama na početku nove godine predlaže Marijin „recept“ vjere, koja spoznaje da se Bog ne objavljuje neposredno, direktno, nego posredno. Treba ga spoznavati i otkrivati po događajima. Treba prodirati u smisao događaja, a ne zadržat se na onom prvom što se vidi.
Budući da je Nova godina, da su dani čestitanja, jedan veoma dobar početak za sve dublje spoznavanje Boga je blagoslov. Blagoslivljajte sve oko sebe, sve što je Bog stvorio i dao. Ljudi koji nauče blagoslivljati i koji to čine iz uvjerenja i od srca bit će sretni u životu i spoznat će Boga onakvog kakav on jest.
Na kraju misnog slavlja, biskup Ivica predvodio je molitvu na grobu sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića kako bi svoju Krčku biskupiju i u ovoj godini koja je pred nama zagovarao pred Bogom.