I ove je godine centralna proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja te obljetnica oslobodilačke operacije “Oluja“ na otoku Krku, održana 5. kolovoza u Batomlju, u Svetištu Majke Božje Goričke.
Okupljene branitelje, članove njihovih obitelji i obitelji poginulih te sve prisutne uvodno je pozdravio domaćin, rektor Svetišta vlč. Marinko Barbiš istaknuvši kako je ovo jubilarno deseto okupljanje na ovom svetom mjestu. Misno slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak. U propovijedi je istaknuo:
Bog nam je dao ovako lijepu zemlju koja je temelj na kojem se sve gradi i osnovica od koje sve polazi. A tu je onda i ono što je čovjek stvorio svojim umom i svojim radom. Djela nadživljavaju svoje autore stotinama i tisućama godina i govore o njima i onda kad ih više nema, kada sami zašutimo.
Zato će se oni koji nas vole pobrinut nastavimo što duže govoriti, a oni koji nas mrze nastojat će izbrisati svaki trag o nama. Zato se u ratovima, revolucijama i pobunama najprije uništavaju zdanja koja su živi govor o nečijoj prisutnosti, kulturi, vjeri, načinu života.
Kad netko ode s ovog svijeta, ta osoba nastavlja postojati i živjeti ne samo u Bogu, nego i u ovom svijetu. Ako ne želimo biti izbrisani s lica zemlje kao narod mi neprestano moramo podržavati svijest na one koji su živjeli prije nas i koji su živjeli s nama, a osobito ako su živjeli i umrli i svoj život dali da mi možemo živjeti. To je minimum koji moramo dati i to je minimum koji su zaslužili. Dok oni budu živjeli u našim pamćenjima i u našim molitvama, dotle ćemo i mi živjeti.
No budući da se nitko od nas ne zadovoljava minimumom, ako želimo da žrtva naših branitelja bude blagoslovljena i bude nama plodonosna, onda treba ovu zemlju i ovaj narod voljeti i to konkretno djelima pokazati. Osobiti znak naše ljubavi prema domovini je taj što ćemo nastojati u njoj živjeti, u njoj se rađati i umirati, a ako smo u tuđoj zemlji, ne zaboraviti svoje korijene.
Danas kad slavimo Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, kao narod i kao kršćani podsjetimo se da onaj koji od nas traži da se moramo sjećati prošlih događaja je sam Gospodin Bog.
Kad Bog poziva Mojsija da izvede svoj narod iz egipatskog ropstva onda mu kaže: reci im da te šalje Bog Abrahamom, Bog Izakov, Bog Jakovljev, tj. onaj isti Bog u kojeg su vjerovali tvoji praoci Abraham, Izak, Jakov. Božja memorija je vječna, Božje pamćenje nikad ne blijedi. Bog se sjeća tvojih koji su živjeli tisućama godina prije tebe i time što tebe sada izbavlja iz ropstva pokazuje ti kako vodi brigu i o tebi danas. A ti kad izađeš iz ropstva, kad uđeš u Obećanu zemlju, kad sagradiš sebi kuće, ne smiješ zaboraviti onoga što je Bog za tebe učinio nego svake godine, u određeno vrijeme i dane obnavljaj ono što ja sada činim za vas. Tako nećeš propasti nego ćeš živjeti zauvijek.
To isto čini Isus Krist kad odlazi s ovog svijeta. Okuplja svoje učenike na dan kad su se svi sjećali Božjih zahvata koje je učinio u prošlosti za svoj narod i Isus ono oslobođenje i onaj izlazak iz ropstva i onu Pashu čini svojom Pashom. On umire da bi smo mi živjeli. I uoči svoje smrti uzima kruh i vino i kaže ovo je moje tijelo i krv, ovo činite meni na spomen. Od te Isusove geste, od Isusovog dara života živi cijela Crkva već dvije tisuće godina, uprisutnjujući u svakoj euharistiji onu jedinstvenu Kristovu žrtvu na križu.
Naš odgovor na toliku Kristovu žrtvu i toliku njegovu ljubav je euharistija – zahvala. Dok god smo zahvalni Isusu Kristu za onu što je za nas učinio dotle ćemo i mi živjeti i biti sretni.
Iz te prebogate biblijske i kršćanske baštine proizlazi danas naša zahvalnost za pobjedu, za domovinu i za naše branitelje, pa i u po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju za koju evanđelist piše da je Marija sve događaje pohranjivala u svom srcu i o njima razmišljala. Drugim riječima nije dopustila da išta od onoga što je doživjela i proživjela voda odnese i preda se zaboravu, nego se trudila razumjeti koji su razlozi, posljedice i učinci svega onoga što joj se dogodilo.
Blažena Djevice Marijo pomozi ovom našem narodu da mu se um nikada ne pomuti, da mu srce ne postane uskogrudno, da nikada ne zaboravi veličanstvenih djela Božjih koje je on učinio po nama i po onima koji su nas napustili i to u vrijeme kad su mnogi digli ruke od nas ili nas prepustili našim neprijateljima.
Ti kao dobra i brižna majka bdij nad ovim narodom, nad našom prošlošću, sadašnjošću i budućnošću. Amen.
Pjesmom je ovo svečano slavlje uveličao župni zbor iz Vrbnika.
Po svetoj misi, nakon intoniranja hrvatske himne i održane minute šutnje za poginule, kroz kratak prigodni program okupljene je proveo Neno Gržetić. U ime koordinacije načelnika i gradonačelnika, prigodnom riječju prisutne je pozdravio načelnik Općine Baška Toni Juranić, naglasivši ponovno legalnost vojno redarstvene operacije Oluja, kojom je oslobođen veliki dio okupiranog hrvatskog teritorija i kojom su stvoreni uvjeti za normalno funkcioniranje hrvatske države. Goran Frgačić, predsjednik Udruge veterana, organizatora ovog okupljanja, kratko je podsjetio prisutne na ratni put krčkih branitelja pročitavši još jednom imena poginulih Krčana u Domovinskom ratu.
Uz veliki broj branitelja, njihovih obitelji i vjernika, proslavi su prisustvovali i gradonačelnik grada Krka te 7 načelnika (6 načelnika otočkih jedinica lokalne samouprave i načelnik Policijske postaje Krk, op.a.).
Okupljeni su se nakon programa i ove godine družili u hotelu Corinthia u Baški.
(Preuzeto od: Denis Lešić, otok-krk.org)
