Treći korizmeni tjedan, od 13. do 18. ožujka, u našoj župnoj crkvi Svete Katarine Aleksandrijske, ispunjen je jednom novom dimenzijom molitve i dubljeg duhovnog poniranja mnogih od nas! Po prvi puta u župi naši su svećenici, ohrabreni u duhu, te s velikim povjerenjem u svoje župljane organizirali Biblijsko bdjenje. Mogućnost čitanja Svetoga Pisma danju i noću zapravo je molitva koja teče bez prekida dok se ne pročita zadnji redak Božje Riječi. Svaki sudionik bdjenja ima svojih pola sata čitanja Biblije na ambonu s bijelim šalom koji je izrađen za ovu prigodu kao izvanjski simbol službe čitača. Taj su bijeli šal čitači prosljeđivali jedni drugima pri zamjeni.
Župnik velečasni Ranko Papić nas je na kraju nedjeljne župne mise uoči tjedna Biblijskog bdijenja, obavijestio kako ovo bdijenje nosi još jedan jači smisao osim samog čitanja. Taj bi smisao bio zajednički trud i mar na jednoj posebno dubokoj stvarnosti doticaja s Božjim. Rekao nam je tada da je smisao da nas ima što više kako bi se realiziralo čitanje cijele Biblije, te da se po našem bdjenju za samu župu i ljude u njoj događaju brojne milosti.
Moram priznati da smo se zabrinuli hoće li nas biti dovoljno, pogotovo kad smo u rasporedu vidjeli da u kasnonoćnim i onim ranojutarnjim satima nedostaje ljudi. Poput zabrinute Marte koja se trudi da bude sve kako treba i da Isusu budemo svi spremni služiti, u početku nam je izgledalo da neće biti dovoljno čitača.
Možda bi nam Isus rekao s osmjehom: Malovjerni!
Jer dogodilo se jedno divno čudo, pravo čudo od broja čitača! Nakon nedjeljnih misa 12. ožujka, kada su naši svećenici s oltara pozvali vjernike da se odazovu jer da ima još praznih mjesta u rasporedu čitanja, ta su se mjesta vrlo brzo popunila! Tko je računao na toliki odaziv? Naime, bilo je preko stotinu, točnije 105 čitača!
Samo iskustvo bdjenja i čitanja Svete Riječi produbio je u mnogima želju da još koji puta sudjeluje pa smo jedni drugima svjedočili kako je to čitanje bilo nešto što nismo nikad do sad doživjeli. Kad si sam na oltaru i u praznoj crkvi ili tek s nekolicinom vjernika koji sjede u klupama i slušaju Riječ Božju koja teče iz tvojih ustiju osjetiš u sebi da zapravo i nisi sam. Na oltaru s tobom je uprisutnjen Onaj koji progovara iz Biblije. S druge strane, mi koji sjedimo u klupi čujemo zanos čitača i primjetimo žar kojim čitanje ide besprijekorno, iskreno i silno.
Velika je ta ljubav između Boga i čovjeka! Nismo je svjesni očito, to je kao struja koja teče između nas i koja nas poput žive vode krijepi i osvježava u duhu! Najljepše je što možemo reći da su nam bile zastupljene sve generacije, od djece osnovnoškolaca nižih razreda tj. u prvom desetljeću života do onih starijih u osmom desetljeću! Od muškaraca, žena, djece, zaposlenih i nezaposlenih, umirovljenih i onih prezauzetih, do kašljucavih i nesigurnih, te do naših euharistijskih čitača, ministranata i samih svećenika! Svi smo bili u međusobnom zajedništvu i u zajedništvu s dragim Bogom preko njegove Svete Riječi.
Znam da ćemo vidjeti plodove ovog milosnog vremena koje nam se svima utisnulo u trajno sjećanje. Želimo biti spremni, budni i u duhu poslušni na svaki poticaj molitve i duhovnosti koje nam daju naši svećenici. Vjerujem da su naš župnik Ranko i vikar Ivan, isto spremni poslušati poticaje vjernika i potrebe župe. Tako jedino možemo u skladu zajedništva doprinjeti svakom dobru i milosnom Božjem daru za našu župu i sve ljude koji ovdje žive!
Čujem da se u mnogima koji do sad nisu, probudila želja za čitanjem Biblije u cijelosti! Našim krizmanicima želim poručiti da će mnogi od njih za svoju krizmu dobiti lijepi dar, a uz taj dar bit će im darovana i najdragocijenija knjiga, a to je Biblija. Neka se i u njima probudi želja za upijanjem Žive Riječi!
Jasminka Majsec Denona
