Biskup Ivica predvodio slavlje Vazmenog bdjenja

Krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je bogatu liturgiju Vazmenog bdijenja u Krčkoj katedrali. Nakon službe svjetla i službe riječi, okupljenim je uputio prigodnu homiliju:

Ovo bdijenje u čast Isusova uskrsnuća već sveti Augustin zove: Majka svih bdijenja. Crkva nema veće, bogatije, sadržajnije i snažnije liturgije od ove.

Polako unošenje uskrsne svijeće u mrakom ispunjenu crkvu i postupno sve veće osvjetljavanje, kao da nas vraća na početke stvaranja svijeta i čovjeka, kad Bog svojom prisutnošću, samom svojom osobom unosi svjetlo u tamu i po tom svjetlu rađa se život. Gdje god se Bog pojavi ondje tama nestaje, a svjetlo nastaje, jer je Bog Svjetlo.

Zapaljena uskrsna svijeća podsjeća nas na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Podsjeća nas na smrt i tamu groba, na kraj svih ljudskih planova i nadanja i onda Bog Otac ulazi u Isusov i naš grob i njegova prisutnost tog istog trena ne samo da uništava tamu groba nego stvara novi život. Gdje god se Bog pojavi smrt uzmiče, život se rađa i preporađa.

Nakon toga slijedila je Služba Riječi koja je dala presjek Božjeg djelovanja i prisutnosti u povijesti svijeta, a sve je imalo za cilj da upoznamo raznovrsno Božje djelovanje u čovjekovoj povijesti sve do najvećeg i najvažnijeg Božjeg zahvata u ovu povijest, a to je Isusovo uskrsnuće od mrtvih i početak nove ere, novog stvaranja, novog načina postojanja i novog pogleda na sve stvoreno. U tu novost uvodi nas evanđelje koje smo sada slušali.

Nakon što je prošla Židovska Pasha i subota, u ranu nedjeljnu zoru žene s pomastima idu pomazati tijelo Isusovo jer nisu stigle prije njegova ukopa, jer je već započeo subotnji počinak.

Idu i pitaju se tko će im maknuti kamen s groba da mogu ući i doći do tijela Isusova. Došavši na grob žene ugledaju da je kamen, iako veoma velik, otkotrljan s groba.

Značajan je ta glagol podigavši oči, žene ugledaju. Iskustvo uzdignutog pogleda kojeg može svatko iskusiti u svom životu. Ako se gleda samo zemlja, vide se samo grobovi, koji me dijele od mojih voljenih pokojnih. Ali ako se podigne pogled prema nebu onda se može ugledati i drugačija stvarnost. Žene vide otkotrljan kamen, vide nešto što je mogao samo Bog učiniti.

Govorimo o dva vida vjere. Ne samo o vjeri u uskrsnuće, nego prije svega o vjeri u Boga. Jer ako Bog postoji, onda je sve moguće. Ako Bog postoji on može i uskrisiti od mrtvih.

Bog može stvoriti ni iz čega sav svijet i čovjeka kao takvoga. I to je jedino pravo stvaranje koje nastaje samo na temelju Riječi, na temelju zapovijedi: »Neka bude! I bi!«

Vidjeli smo toga Boga da može cijeli narod izvesti iz ropstva, prevesti preko mora, uvesti u obećanu zemlju,… Sad na koncu spoznajemo da takav Bog može i od mrtvih uskrisiti. Nema toga što njemu nije moguće.

Žene je na grob dovelo suosjećanje za Isusom, ali ako nije mrtav nego živ to je sad tek razlog za pravi strah. Ako je uskrsnuo, onda je on bio u pravu u svemu, a mi u krivu u svemu.

Ako je uskrsnuo znači da je njegov put pravi, njegove riječi istinite, njegovo ponašanje ispravno, da je taj oblik života jedino ispravan: ne umire, nego vodi u život i ostaje zauvijek. Mijenja se kompletni pogled na svijet: ima smisla i trpjeti, i biti progonjen, i oprostiti, i ne mrziti, i nepravdu podnijeti, i dopustiti da se tvoji neprijatelji raduju…

Uplašenim ženama čudesni mladić kaže: »Ne plašite se! Isusa Nazarećanina, Raspetoga tražite. Nije ovdje! Uskrsnu!«  Ne treba se bojati onaj koji Isusa traži. Tko god traži Isusa Bog će mu pomoći da naiđe na nekog čudesnog mladića, djevojku, anđela, ili kako se on već zvao ili bio. Tko god traži Isusa, Bog će se pobrinuti da mu pošalje nekoga tko će mu na tom putu pomoći da ga i pronađe.

Ali ga ne moj tražiti na krivom mjestu. Ne traži ga među mrtvima, nego među živima i to tako da prođeš put koji je on prošao. To je razlog zašto žene dobivaju uputu da napuste groblje i da idu k Isusovim učenicima i da im kažu neka napuste Jeruzalem, neka napuste mjesto križnog puta i smrti na Golgoti i neka se vrate u Galileju.

Trebaju se vratiti tamo gdje je sve prije tri godine počelo, gdje je Isus prvi puta susreo apostole u njihovim barkama i s poderanim mrežama i rekao: »Sve ostavite i za mnom pođite. Učinit ću vas ribarima ljudi.«

To je smisao svega našeg učeništva kao učenika Isusovih. Učenik ne postavlja novi put ni drugačiji put. Put je već postavljen. Put se zove Isus Krist. »Ja sam Put, Istina i Život!« Nama je ići putem Isusovim. Nama je ići po Isusu. Sve drugo nije naš problem i sve drugo je izvan naše moći. Naše je samo jedno: drži se Isusa, ne puštaj ga ni pod kakvu cijenu, a sve drugo prepusti njemu i vjeruj čvrsto da si u najsigurnijim rukama u kojima možeš biti.

Print Friendly, PDF & Email