Biskup Ivica u krčkoj katedrali slavio misu zahvalnicu

U četvrtak 31. prosinca 2020. u 18 sati, mons. Ivica Petanjak predvodio je slavlje mise zahvalnice za proteklu 2020. godinu. Koncelebrirali su generalni vikar mons. Franjo Velčić, biskupov tajnik vlč. Josip Karabaić, krčki župnik vlč. Anton Valković i župnik Drage Bašćanske mons. Antun Toljanić.

Krčki biskup održao je i prigodnu homiliju:

Makar je svaka sveta misa zahvala Ocu nebeskom za dar spasenja koje nam je došlo po njegovom Sinu i našem Spasitelju Isusu Krist, ova posljednja euharistija u ovoj građanskoj godini na posebni način se zove Zahvalnica, jer želimo Gospodinu zahvaliti za jedno određeno vrijeme od godine dana u kojem su se dogodili nebrojeni događaji od najradosnijih do najžalosnijih.

Ti se događaji svake godine događaju na način kao da se ponavljaju i zbog toga nema te godine koje netko neće pamtiti cijelog svog života – netko po najvećem dobro, netko po najvećem zlu. Jedni će je htjeti uklesati zlatnim slovima u memoriju svog života, drugi će je htjeti zauvijek zaboraviti, kao da nikada nije postojala.

To potpuno oprečno vrednovanje jedne godine pokazuje kako čovjek nije gospodar vremena. Vrijeme nam je darovano, kao i većina toga čime se služimo, od rođenja i dolaska na ovaj svijet, pa do svega onog što nam je neophodno za život. Nema tu naših zasluga, bez obzira da li mi to priznali ili ne priznali.

Oni koji priznaju da je sve dar i sve milost, ti će znati biti i zahvalni.

Kad je riječ o kolektivnoj svijesti, onda se već na sve strane piše i govori da ovu godinu treba što prije zaboraviti i to ponajprije zbog ove pandemije koja je cijeli svijet okrenula naglavačke. I kad je cjepivo koje se ovih dana pojavilo unijelo određenu nadu, onda se na samom koncu godine neočekivano dogodio razorni potres, te smo se tako po tko zna koji put uvjerili da može biti i puno gore nego što je bilo. Što je još jedan dokaz da smo u ovom svijetu manji od makovog zrna i da u jednoj sekundi možemo nestati mi i sve naše, pa čak i cijeli svijet.

Hoće li ta spoznaja išta promijeniti ili preokrenuti u našem životu ili ćemo i dalje misliti da se sve to događa nekom drugom, a da smo mi na sve to imuni i nedodirljivi?

Hoće li nas ta spoznaja o prolaznosti i mogućnosti da uvijek može biti i gore, potaknuti da unatoč svega uvijek ima razloga na čemu treba biti Bogu zahvalan.

Hoćemo li se prisjetiti tolikih dobara što smo ga ove godine primili bez naših zasluga ili će dani koji nam se ne mile uspjeti zasjeniti dane sreće?

Za nas kršćane vrijeme je ono u kojem se ostvaruje naše spasenje. Mi vrijeme zovemo poviješću spasenja, jer nam se u vremenu Bog objavljuje i daje nam mogućnost da upoznamo i sebe i njega, jer samo snagom i svjetlom Duha Svetoga mi možemo razumjeti sebe, njega i događaje u svijetu.

Ovogodišnji događaji potvrđuju istinu da je samo Bog gospodar povijesti i, ako ja to želim, može biti gospodar i moje male povijesti.

Sigurno je da Bog svojom prisutnošću unosi svjetlo u ovu povijest, jer on drugačije i ne može. Bog je svjetlost i gdje se on pojavi tama mora ustuknuti.

Koliko je svjetla danas u svijetu, to ne ovisi o Bogu nego o čovjeku. Onoliko je koliko mu mi dajemo mjesta. Moramo se zapitati s Ivanom evanđelistom koji je rekao: »Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja« (Iv 1, 9-12), dakle moramo se zapitati koliko smo Gospodinu ove godine dali mogućnosti da bude naše svjetlo.

Nadajmo se da se ni na kome od nas nije ostvarila ova Ivanova riječ: »K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.«

Na koncu svega ipak svatko od nas mora na sebe preuzeti dio odgovornosti za ono što se ove godine dogodilo u ovom svijetu. U kojoj mjeri i da li s pozitivnim ili negativnim nabojem morat će odgovoriti svatko pred svojom savješću, a konačna riječ će pripasti Gospodinu Bogu, jedinom gospodaru vremena i povijesti. Amen

Print Friendly, PDF & Email