Nakon što je Benedikt XVI. 28. veljače odstupio sa službe rimskog biskupa i poglavara Katoličke crkve, 115 kardinala elektora okupili su se u Rimu kako bi izabrali novog nositelja ove prevažne službe.
Konklave su, prema odluci donesenoj na općoj kongregaciji Kardinalskog zbora održanoj 8. ožujka, započele nekoliko dana kasnije, u utorak 12 ožujka. Već u srijedu, 13. ožujka, nakon petog glasovanja izabran je 266. papa po redu. Malo nakon 19 sati iz dimnjaka na krovu Sikstinske kapele izašao je bijeli dim. Oglasila su se i zvona vatikanske bazilike koja su potvrdila da je Sveti Otac izabran. Trg sv. Petra, ali i okolne ulice, bile su ispunjene nepreglednim mnoštvom ljudi koji su željeno iščekivali saznati tko je novi papa, čuti njegovo prvo obraćanje i dobiti blagoslov. Nakon nešto više od sat vremena, kardinal protođakon Jean-Louis Tauran pojavio se na loži vatikanske bazilike i nakon tradicionalne objave na latinskom: «Habemus Papam!» (Imamo Papu!) obznanio da su kardinali elektori izabrali za papu argentinskog kardinala Jorge Maria Bergoglia koji je izabrao ime Franjo. Tako je Katolička Crkva po prvi put dobila svog poglavara iz Latinske Amerike i iz reda Isusovaca.
Započinjemo ponovno taj hod: biskup i narod
S oduševljenjem i gromoglasnim pljeskom dočekano je pojavljivanje novoga pape. Sveti se je Otac vjernicima obratio ovim riječima: «Braćo i sestre, dobra večer! Znate da je dužnost konklava bila Rimu dati biskupa. Čini se da su ga moja braća kardinali išli tražiti gotovo na kraj svijeta…, ali evo tu smo. Hvala vam na prihvaćanju. Biskupijska zajednica Rima ima svog biskupa: hvala! I prije svega, želio bih se pomoliti za našeg biskupa u miru, Benedikta XVI. Molimo svi zajedno za njega, da ga Gospodin blagoslovi i da ga Majka Božja čuva». Papa je zatim s vjernicima prisutnima na Trgu sv. Petra izmolio Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Potom je nastavio: «I sada, započinjemo ponovno taj hod: biskup i narod. Taj put rimske Crkve koja je ta koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama. Put bratstva, ljubavi, povjerenja među nama. Molimo uvijek za nas: jedni za druge. Molimo za čitav svijet da vlada jedno veliko bratstvo. Želim da vam ovaj put Crkve koji danas iznova započinjemo i u kojem će mi pomoći moj kardinal vikar, ovdje prisutan, bude plodonosan za evangelizaciju ovog tako lijepog grada. A sada bih želio podijeliti blagoslov, ali prije vas molim jednu uslugu: prije nego što biskup blagoslovi narod, molim vas da vi molite Gospodina da blagoslovi mene: molitva naroda koji moli blagoslov za svog biskupa. U tišini molite za mene». Papa je potom prignuo glavu dok je puk molio za njega. Zatim je svima okupljenima i onima koji su događaj pratili putem radija, televizije i drugih medija podijelio svečani blagoslov «Urbi et orbi», uz potpuni oprost. Nakon blagoslova Papa se još jednom obratio okupljenima: «Braćo i sestre, sad vas ostavljam. Puno hvala na prihvaćanju. Molite za mene i vidimo se uskoro! Vidimo se uskoro, sutra se želim poći moliti Majci Božjoj, da čuva cijeli Rim. Laku noć i ugodan odmor».
Prve dužnosti Svetog Oca Franje
Tu istu večer novi je Papa zajedno s kardinalima bio na večeri u Domu sv. Marte, gdje je prenoćio i gdje su svi kardinali bili smješteni za vrijeme konklava. Slijedeći je dan Sveti Otac započeo osobnom molitvom u bazilici Santa Maria Maggiore, a u popodnevnim se satima susreo sa svojim prethodnikom Benediktom XVI. te u 17 sati predsjedao euharistijskom slavlju «pro Ecclesia» s kardinalima izbornicima u Sikstinskoj kapeli. Na euharistiji se čitao tekst iz Matejeva Evanđelja (16, 13-19) koji govori o Petrovoj ispovijesti vjere: «Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga». Prvo čitanje je bilo iz Knjige proroka Izaije, a drugo iz Prve Petrove poslanice o živom kamenju koje izgrađuje Crkvu.
Papa je ukazao na to da ova tri misna čitanja imaju nešto zajedničko: pokret. U prvom čitanju pokret je hod; u drugom čitanju pokret je u izgrađivanju; u Evanđelju, pak, pokret je u ispovijedanju. Hoditi, graditi, ispovijedati. «Naš je život hod», istaknuo je Sveti Otac. «Naš je život hod i kad se zaustavimo, a to nije dobro. Moramo uvijek hoditi, u Gospodinovoj prisutnosti, u Gospodinovoj svjetlosti, nastojeći živjeti onom neporočnošću koju Bog traži od Abrahama u obećanju».
«Graditi. Graditi Crkvu», nastavio je zatim Papa. «Govori se o kamenju: kamenje ima težinu; ali riječ je o živom kamenju, pomazanom Duhom Svetim. Izgrađivati Crkvu, Kristovu zaručnicu, na onom kamenu zaglavnom koji je sâm Gospodin.»
«Treće: ispovijedati. Možemo mi hoditi koliko želimo, možemo graditi mnogo toga, ali ako ne ispovijedamo Isusa Krista, nije dobro. Postajemo pobožna nevladina organizacija, ali ne Crkva, Gospodinova zaručnica. Kada se ne hodi, stoji se. Kada se ne gradi na kamenju što se dogodi? Dogodi se ono što se dogodi djeci na plaži kada grade kule od pijeska, sve se sruši, nema postojanosti». Papa je zatim citirao Leona Bloya koji je rekao: «Tko se ne moli Gospodinu, moli se đavlu», jer «kada se ne ispovijeda Isusa Krista», objasnio je Papa, «ispovijeda se svjetovnost zloduha».
«Hodati, graditi-izgrađivati, ispovijedati. Ali to nije lako jer u hodanju, građenju, ispovijedanju ponekad se dogode potresi i zastoji: to su pokreti koji nas vuku unatrag», rekao je Papa a zatim se osvrnuo na tekst Evanđelja koji se čitao na misi. «Sâm Petar, rekao je Papa, koji je ispovijedio Isusa Krista kaže mu: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga. Ja te slijedim, ali nemojmo govoriti o križu. Slijedit ću te… bez križa. A kada hodamo bez križa, kada gradimo bez križa i kada ispovijedamo nekog Krista bez križa», primijetio je Papa, «nismo Gospodinovi učenici: svjetovni smo. Biskupi smo, svećenici, kardinali, pape, ali nismo Gospodinovi učenici.»
«Želja mi je da svi, nakon ovih milosnih dana, imamo hrabrosti – upravo hrabrosti – kročiti u Gospodinovoj prisutnosti, s Gospodinovim križem; da imamo hrabrosti graditi Crkvu na krvi koju je Gospodin prolio na križu i ispovijedati jedinu slavu – Krista raspetoga. I tako će Crkva ići naprijed.»
«Želim svima nama, zaključio je Papa, da nam Duh Sveti, molitva Gospe, naše Majke, udijeli tu milost: da hodimo, gradimo, ispovijedamo Isusa Krista raspetoga. Tako neka bude!»
Na misi je upućena posebna molitva Bogu da Benedikt XVI. može služiti Crkvi «također u skrovitosti životom posvećenim molitvi i meditaciji».
Slijedećih je dana Sveti Otac Franjo imao audijenciju za sve kardinale, zatim audijenciju za djelatnike sredstava društvenih komunikacija, a u nedjelju 17. ožujka i svoj prvi Angelus. U njemu je govorio o Božjem milsrđu, istaknuvši: «Bog se nikad ne umara opraštati nam: problem je što se mi umaramo tražiti oproštenje. Nemojmo se nikad umarati, On je Otac koji ljubi, koji uvijek oprašta, koji ima milosrđe za sve nas», naglasio je Sveti Otac. Istaknuo je također kako je ime Franjo izabrao u čast Franje Asiškog jer, osim što se posebno zauzimao za siromahe, osnažuje njegovu duhovnu vezu sa zemljom iz koje potječe njegova obitelj.
