Braćo i sestre u vjeri!
Na današnju svetkovinu u takozvanoj pjesmi Posljednici, poslije drugog čitanja na misi, radosno, sa svim vjernicima katolicima po svijetu, pjevamo ove riječi: «Znamo da si doistine uskrsnuo Božji Sine».
Da! To je onaj bitni i središnji sadržaj naše vjere. To je temelj na komu se gradi sva naša nada, sav naš optimizam. Te riječi izriču stvarnu novost kršćanstva koja je zajamčena Božjim autoritetom: da je Bog, u ovaj dan, po svome Sinu pobijedio smrt i nama širom otvorio vrata, ulaz u vječni život, život bez svršetka. Tu novost i tu radosnu vijest nitko nema i ne može dati, samo jedini Bog.
Uskrsnuvši svoga Sina, Bog je pobijedio sve sile koje se stavljaju na stranu laži i smrti protiv istine i života. Isusovo uskrsnuće dogodilo se prvog dana u tjednu, poslije subote koja je bila dan židovskog počinka. U Božjim planovima i u događajima koje Bog izvodi sve ima svoje značenje. Prvi dan tjedna je u Bibliji dan početka Božjeg stvaranja. Po Uskrsu počelo je novo stvaranje, preobraženje svijeta i čovjeka, početak novog vremena.
Važno je znati i to da je događaj Uskrsa nadmašio sva ljudska očekivanja. On je štoviše u svima prouzrokovao nesnalaženje, nevjericu, nerazumijevanje. Previše su bili bremeniti i jaki događaji koji su se dogodili neposredno prije i za vrijeme Isusove muke i smrti te nitko nije ni pomišljao da bi se nešto ovako sasvim novo moglo dogoditi. A ipak se dogodilo i to toliko nevjerojatno novo da su i oni najbliži uz mnogo muke, tek polako, povjerovali da je onaj koji je bio mrtav uskrsnuo, da je živ i da je s njima.
Braćo i sestre, Bog je uvijek divan i nepredvidiv iznad svakog očekivanja. Mučne prilike u svijetu kao da nam oduzimaju sposobnost povjerovati da je Bogu moguće i dalje nastaviti stvarati novi svijet. Sile zla, smrti i besperspektivnosti kao da uništavaju svaku vjeru u život i stvaraju dojam da je Bog daleko i da neće učiniti ništa. U ovoj Godini vjere sjetimo se da su ovakve prilike uvijek prethodile Božjem zahvatu. Mnogo je već puta izgledalo da su laži i pokvarenost uzele maha i potpuno nadjačale. Nije Isus uzalud upozoravao: «Tko ustraje do konca taj će se spasiti» (Mt 10, 22). Za one koji su trpjeli i Veliki Petak i Velika Subota činili su se jako dugima. Ali isplatilo se vjerovati. Što je zlo nasrtljivije, bezočnije i arogantnije to obično bude znak da mu je preostalo malo vremena.
Upravo mi kršćani pozvani smo da budemo nositelji te nade. Mi koji smo po sakramentu krštenja nakalamljeni na Kristovo otajstveno tijelo, pozvani smo hrabro i radosno svjedočiti novi život darovan po Uskrsu: život «novog čovjeka» oslobođenog od ropstva grijeha i smrti.
Vazmeni blagdani donijeli vam svima, braćo i sestre, radosnu nadu.
Bio vam svima sretan Uskrs!