Iz urednikove bilježnice (2, 3 – 2015)

Piše: Anton Valković, urednik

Piše: Anton Valković, urednik

Tabor

Kao što prvu korizmenu nedjelju obilježava evanđelje Isusove kušnje u pustinji, a liturgija nas pripadajućom temom okreće životu, u ovom slučaju našim kušnjama i oslanjanju na Isusa da nam u njima pomogne, jednako je tako druga nedjelja korizme obilježena evanđeljem koje govori o Isusovom preobraženju na gori Tabor, a liturgija nas ponovno usmjerava životu i našim promišljanjima o mjestima koja možemo takvima prepoznati. Propovijedajući o tome te druge korizmene nedjelje, došle su mi na pamet moje prve tenisice. Ne znam više koliko sam godina imao ali se dobro sjećam da mi je mama, budući da je gotovo svaki mjesec poslom putovala u Rijeku, jednom prilikom, na moje veliko iznenađenje, u Rijeci kupila prve tenisice. Kada se predvečer autobusom vratila doma, i kada je otvorila kutiju iznenađenja, moje su oči ostale prikovane za te prve, još ih i sada vidim, žute tenisice. Nakon što sam ih obuo, trčao sam u njima oko kuće i imao neki čudni osjećaj da letim. Toliko je bilo moje ushićenje. Te moje prve tenisice bile su „želte“ i „žvelte“ tj. žute i brze. Ni u jednima kasnije nisam tako „letio“.

Razgovarajući druge korizmene nedjelje s članovima mlađe obiteljske zajednice o Taboru, pred oči su nam došla tolika mjesta u kojima nam je Bog dao milost „lijepo nam je ovdje biti“. Jedan je muž tako podijelio iskustvo bračnog vikenda i otkrivanja „novog sjaja“ u bračnom i obiteljskom životu. Jedan se drugi prisjetio tolikih Tabora iz djetinjstva i mladenaštva sudjelujući u tolikim molitvama i susretima kao član zajednice mladih. Te trenutke Tabora i danas nosi u srcu. Žalosno je, posvjedočio je, što danas mnogo puta razmišljajući o svojoj obitelji, sve ostane na onome kako bi bilo dobro uspeti se na neki Tabor, odlučiti se za neku obiteljsku molitvu, još se više izložiti Kristovu licu… Uočili smo tijekom razgovora, kako je doći na Tabor i svojevrsna muka, uspinjanje. Abraham je s mukom svoje teške zadaće usmjerio svoje korake prema vrhovima, a kada je onamo došao slijedila je preobrazba, umjesto žrtve sina, Božja potvrda obećanog blagoslova u velikom narodu. Malo pomalo, došli smo tog popodneva na susretu obiteljske zajednice i do toga da mnoge Tabore svojim iskrenim i neposrednim govorom roditeljima „prirede“ i njihova djeca prenoseći tako poruke koje su se možda već davno „zamutile“ u našem biću okovane brigama, poslom, obavezama… Jedna je mama tako ispričala zgodu kada je odlučila provesti subotnje popodne sa svoje dvije curice pa su se uputili na jedan đir s biciklima. Došavši tako do katedrale, palo joj je na pamet kako bi bilo dobro ući u nju i začas se pomoliti na Mahnićevom grobu. Zgurale su se tako one tri na omanju klupicu pred njegovim grobom i zajedno izmolile molitvu za njegov zagovor. A kada su došle do one „tri točkice“ kada svatko Slugu Božjega moli za neki posebni zagovor, mama ih je pozvala da u tišini mole za ono što one žele. Odlazeći s groba, i bez mamina pitanja što su molile, curice su mami ispričale svoje „tri točkice“. Starija je molila za dobru ocjenu iz jednog predmeta u školi a mlađa „da bude sve po mom“. Kada joj je mama objasnila da njena molitva i nije bila baš najbolja, curica „sve po mom“, vratila se još čas na klecalo kod Mahnićeva groba i „ispravila“ svoju molitvu. A mama kao pouku zaključila kako je i sama mnogo puta molila kao i njena mala kćerkica… To je Tabor…

„Prepusti Gospodinu putove svoje“ geslo je koje je za svoje biskupsko služenje izabrao naš novoimenovani biskup Ivica Petanjak. Dao Gospodin da i samo biskupsko ređenje za koje se ovih dana pripremamo, bude svojevrsni Tabor na koji nas Gospodin vodi da bi bili u blizini njegova preobražena bića. Ali Tabori su i snaga za korake koji se usmjeravaju nekim drugim brdima poput onoga na koje je zakoračio Abraham ili onoga kojemu se uputio Isus noseći svoj križ. Zato je Tabore potrebno prepoznati, na njima se naći, po njima se napuniti snage i svjetla s Kristova preobražena lica da bi se s njih moglo krenuti onamo kamo Gospodin vodi… Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi…

Print Friendly, PDF & Email