Iz urednikove bilježnice (6-2014)

Piše: Anton Valković, urednik

Piše: Anton Valković, urednik

Ljetni horoskop

Nadolaskom ljeta, kao i svake godine, naša će se otočna mjesta višestruko umnožiti, bilo domaćima koji se iz gradova i unutrašnjosti vraćaju svojim mjestima rođenja ili odrastanja, bilo vikendašima koji su prepoznali ljepotu naših otočkih vizura, zavoljeli ih i izgradili ili kupili kuće ili apartmane za odmor, bilo, što je i najčešće slučaj, turistima od kojih neki već godinama u lipnju, srpnju ili kolovozu dolaze k nama ili onima koji će to ovoga ljeta učiniti po prvi put. Ta datost, da smo turistička destinacija, kako bi to turistički djelatnici rekli, nešto je što u ovim spomenutim mjesecima stubokom mijenja mnoge stvarnosti koje zimi imaju jednu a ljeti posve drugačiju sliku. I kao što su promjene vidljive po našim cestama, ulicama, trgovima, dućanima… i na toliko drugih mjesta, one su vidljive i u našim domovima i obiteljima. Uz to, ne treba zanemariti ni činjenicu da su promjene koje nam donosi ljeto i turizam, vidljive i po našim crkvama i u našim župnim zajednicama.

Ne znam je li se netko nekada onako znanstvenije i studioznije zainteresirao za proučavanje promjena koje se događaju u jednoj normalnoj otočkoj obitelji, a izazvane su ljetom. Za početak, valjda se oko ove polazne točke svi možemo složiti, zima i ljeto, nazivam to ovako namjerno polarizirano ne zanemarujući ni ostale dijelove godine koje radije priklanjam zimi, svakako su različiti i na potpuno se drugačiji način odražavaju na život obitelji. Jedan izvjestan broj naših muževa i žena, tamo negdje oko Uskrsa, ponovno su krenuli s poslom u turizmu te su mnogi od njih pojačano angažirani u ljetnim mjesecima. Ta činjenica odražava se na obitelj tako što je obitelj manje na okupu nego što je to u vansezonskim mjesecima. A i inače znamo reći da je obitelj malo na okupu i u onim „redovnim“ mjesecima. Još jedna od datosti koju ne valja smetnuti s uma je i ona da su naša djeca i mladi ljeti bez nekih redovitih obaveza, za razliku od vremena kada idu u školu, te da je i to čimbenik koji u ljetnim mjesecima mijenja sliku naših obitelji. Neki se roditelji ovome pokušavaju dovinuti time da djeci daju određena kućna zaduženja, mlade uključuju u neki posao koji oni mogu obavljati ali sve u svemu, velika većina djece i mladih ljeti je slobodna.

Ta „sloboda“, reći ću to najblaže što mogu, nije nezanemariva činjenica. Radi ove dvije, kako mi se čini, temeljne datosti, mnogo se toga promijeni po ljeti. Stariji u svojim obavezama jedva hvataju kraj s krajem, „dišu na škrge“ ne bi li što je više moguće, u ovim vremenima krize, pribavili za sebe i svoje. I dok se oni tako slamaju od posla koji obično traje po cijeli dan, djeca polako izmiču kontroli koja, ne bih želio uvrijediti roditelje, ni onih ostalih mjeseci nije uvijek vidljiva. Tako nam se događa da su djeca i mladi ljeti vani i duže nego što bi to bilo normalno… Limiti noćnih izlazaka se pomiču na sve kasnije ili rane sate… Rizici za razna zla i nevolje višestruko se potenciraju…

Gledajući na ljeto i iz one duhovne perspektive, ima se nekada osjećaj da smo mi „zimska crkva“. Znao sam ponekad domaćim vjernicima reći da smo ljeti jako “gostoljubivi” te svoja mjesta u crkvi rado prepuštamo gostima. Roditelji, koji bi ponekad i mogli, uza sav pregršt posla koji se ljeti nataloži, ipak nedjeljom doći u crkvu, radije biraju neke druge destinacije poput kupanja, odmora ili jednostavno spavanja. Djeca po onoj šabloni da je ljeto vrijeme bez obaveza, valjda pomisle da se i crkvena vrata zatvaraju s onim školskima i da se otvaraju tek u jesen. Na taj način, mnogi od naših vjernika, bilo odraslih bilo djece, ni nedjeljom ni blagdanom, ne dođu u crkvu.

Što nam onda sprema i ovo ljeto koje smo netom započeli? Između ostaloga, moramo biti spremni na to da se radi posla i obaveza, a samim tim i sve učestalije napetosti i stresa, dogode mnoge trzavice u bračnom i obiteljskom životu. Djeca i mladi i opet će pokušati koristiti gužvu ne bi li izmakli ispod skuta svojih roditelja te ljeto proveli što slobodnije čime se otvara mogućnost za nove probleme i muke. Naše vjerničke zajednice osvježiti će stranci koji ipak prepoznaju da odmora nema bez Boga, a mnogi naši redoviti vjernici u crkvu će doći tek u jesen. Iako ovo zvuči kao neki horoskop za ljeto, i iako izgleda da se ovim naznačenim problemima ne nazire rješenje, te nam je takav usud i sudbina, možda se ipak, počevši od malih koraka reda u ljetnom kaosu, ipak može nešto napraviti… A možda se u vezi s ova dva – tri ljetna mjeseca i s Bogom ne bi bilo loše posavjetovati…