Piše: Anton Valković, urednik
Dalekozor
Već smo se pomalo „prešaltali“ na „zimsko računanje vremena“ a ljeto, kupanje i odmori su za nama. I kako to obično u životu biva, a lijepo se može usporediti za principima spojenih posuda, tamo gdje je s jedne strane nešto naraslo, s druge se spustilo ili stagniralo. Ako smo ovoga ljeta sve svoje snage uprli u „bavljenje turizmom“ te ipak popravili svoj kućni budžet, neminovno je primijetiti kako smo se ipak i fizički dobrano iscrpili. Možda će poneki među nama primijetiti kako se i duhovno ispraznio jer je i opet nedostajalo vremena za sebe, za molitvu, za nedjeljnu misu… I možda je baš zato ovaj rujanski broj veza svojevrsni podsjetnik kako opet iscrpljenom srcu povratiti snagu…
Budući da sam i sam ovih dana, zajedno s tolikim učenicima, učiteljima i profesorima krenuo u školu, prisjetio sam se jedne lekcije iz svojih srednjoškolskih dana u kojoj je bilo riječi o korijenu riječi. Profesor, koji nam je između ostalog predavao dramsku umjetnost, ali uz to i mnogo ozbiljniji grčki, na temelju riječi „prizor“, poput Ladana nam je iz korijena ove riječi, iz onoga „zor“, izvukao tolike druge riječi istoga korijena u kojima se uvijek prepoznaje neko gledanje.
Pa otvorimo za početak prozore naše vjerničke svijesti i pokušajmo uprizoriti ono što bi svakako bio dobar scenarij za naše srce nakon, kako smo rekli, ipak iscrpljujućeg ljeta koje je za nama. Dakle, načinimo svojevrsni nadzor…
Najprije je potrebno vratiti se u „normalu“ a ona podrazumijeva trenutke molitve, čitanja Božje Riječi, sakramenta ispovijedi, odlaska na nedjeljnu euharistiju a možda i poneku misu kroz tjedan, čitanja neke dobre knjige… Sve to, a u dobrom suodnosu s našim redovitim obavezama, s poslom i svakodnevnim brigama, drži nas „na okupu“ i ne dopušta, zorno rečeno, da se razletimo ili rasplinemo.
Svakako, uz ovo spomenuto, dobro bi se bilo uključiti, ako to još nismo, u neku vjerničku zajednicu, skupinu ili grupu… Naša vjera uvijek pretpostavlja zajednički hod te kada se osamljujemo sigurno će nešto iz onog temeljnog vjerničkog stava biti okrnjeno te će vremenom nestati ono bitno. Zato nam je djeci, osim tolikih školskih i vanškolskih aktivnosti, ponuditi i neku „crkvenu“ aktivnost – pjevanje u dječjem zboru, uključivanje u zajednicu ministranata, misionarsku, karitativnu ili neku drugu aktivnost… Nezaobilazan je i veći vjernički angažman cijele obitelji u pripremu za pričest ili krizmu ukoliko imaju djecu te dobi… Iz ovog duhovnog hoda ne bi smjeli ispasti ni naši mladi. U godinama kada su podložni raznim utjecajima te još uvijek nedovoljno selektivni, i dok se na obzorima njihova života pojavljuju razne zamke, uključivanje u grupu mladih i redovit sakramentalni život nešto je što će njihovom biću dati izvjestan mir i sigurniji hod naprijed… Pastoralna godina u koju ulazimo ne bi smjela zaobići ni naše obitelji odnosno bračne parove. Osim redovite obiteljske molitve, pa bila ona i posve mala i kratka, dobro bi bilo uključiti se u obiteljsku zajednicu ili neku drugu zajednici u župi… Već se sada zna da će biskupijski susret naših obitelji biti u Krku 6. travnja te da ćemo u ovoj pastoralnoj godini imati prigode više se upoznati sa teologijom tijela kako ju je na audijencijama srijedom tumačio bl. Papa Ivan Pavao II. Jasno da iz ovog vjerničkog rasta iz vida ne treba ispustiti ni naše starije kako bi svoje godine, a često i bolesti, trpljenja i/ili osamljenosti, živjeli predano s Bogom a ne u rezignacijama, depresiji i beznađu.
Mjesec listopad u koji ćemo zamalo ući, u našoj biskupiji želi biti svojevrsni „finiš“ prema završetku Godine vjere koji će nas okupiti u Krku na blagdan Krista Kralja u nedjelju 24. studenoga 2013. Zato će to biti mjesec u kojem ćemo osim molitve krunice u našim crkvama, biti pozvani i na obiteljsku molitvu. Ako se ovome pridoda i naše biskupijsko hodočašće na Trsat u nedjelju 13. listopada, mjesec listopad mogao bi biti plodan tolikim milostima koje su nam potrebne. I na kraju, ali nikako manje važno, spomenimo događaj važan za cijelu našu domovinsku crkvu a to je beatifikacija svećenika Miroslava Bulešića koja će biti u Puli u subotu 28. rujna a na koju se sprema poći i petstotinjak vjernika iz naše biskupije. Ovakvi uzori stamene i nepokolebljive vjere, monoliti vjere, itekako su nam potrebni… da bi naši obzori bili čisti i jasni a zora nekih novih dana blistavija.
