Piše: dr. Božidar Mrakovčić
Neposredno prije svete pričesti na svakoj svetoj misi recitiramo ili pjevamo: ,,Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta smiluj nam se … daruj nam mir.”
Ova pjesma koristi za Isusa naslov “Jaganjac Božji” koji je karakterističan za Ivanovo evanđelje i Knjigu Otkrivenja u kojoj se ovaj naslov za Isusa pojavljuje čak 29 puta. što taj naslov govori ) Isusu? Zašto mu se kao takvom obraćamo tražeći da nam podali svoje milosrđe i mir?
Jaganjac Božji i Sluga Jahvin
U četvrtom evanđelju Ivan Krstitelj dvaput prepoznaje i predstavlja Isusa kao Jaganjca Božjeg. Prvi put kada Isus dolazi na krštenje; gledajući ga kako mu se približava Ivan govori: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Iv 1,29). Drugi put to isto čini sutradan pred svojim učenicima (usp. Iv 1,35-36).
Kao Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta Isus ima poslanje spasiti svijet od grijeha (usp. Iv 4,42). Na koji način Isus oduzima grijeh svijeta pretkazuje već prorok Izaija govoreći o Sluzi Jahvinom:
„ A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljaju ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K’o janje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih …. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince” (Iz 53,6-7-11-12).
Poput Izaijinog Sluge Jahvinog Isus dobrovoljno uzima na sebe krivnju i posljedice grijeha svega svijeta. U tišini i bez opiranja, blag poput janjeta, podnosi patnju i smrt, biva uzdignut na drvo križa i tako postaje znak spasenja “da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni” (Iv 3,15). Naslov Jaganjac Božji na ovaj način već na početku Ivanova evanđelja najavljuje Isusovu smrt i tumači je kao spasiteljsku i otkupiteljsku.
Na čemu se temelji ovakva snaga Isusove sebedarne smrti? Na činjenici da on nije tek običan čovjek nego Sin Božji koji krštava Duhom Svetim” (Iv 1,33-34). Kao takav ima sposobnost preuzeti na sebe i ukloniti grijeh čitavoga svijeta te uvesti čovjeka u zajedništvo s Bogom. Budući da je Sin Božji može biti i Jaganjac Božji. Ili kako veli Prva Petrova poslanica: ” … niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane” (1 Pt 1,18-19).
Jaganjac Božji i Pashalno janje
Naslov “Jaganjac Božji” povezujemo i s pashalnim janjetom iz Knjige Izlaska čija je krv na vratima je zaštitila kuće Izraelaca od anđela zatornika u noći kad su izašli iz Egipta (Izl 12,11-13). Kuće s vratima namazanim krvlju pashalnog janjeta bile su pošteđene od pomora prvorođenaca koji je pogodio Egipćane i omogućio Izraelcima izlazak iz ropstva. Gledajući Isusa Krstitelj je prepoznao u njemu istinsko pashalno janje, kojemu je ono starozavjetno tek slika. Dok je ono starozavjetno janje spasilo Izraelce od tjelesne smrti i donijelo im političku slobodu, Isus kao Jaganjac Božji oslobađa od ropstva grijeha i spašava od vječne smrti. Ovakvo tumačenje naslova Jaganjac Božji sugerira nam sam evanđelist koji na dva mjesta izričito povezuje Isusovu smrt sa žrtvovanjem pashalnog jaganjca. Naime samo Ivan dvaput naglašava da se Isusova muka i smrt poklapaju s Pripravom (Iv 19,14.31), tj. s danom uoči Pashe kad su se u hramu klali jaganjci za pashalnu večeru. Jedino Ivan tumači smisao Isusove smrti riječima Pisma: “Nijedna mu se kost neće slomiti” (Iv 19,36), koje imaju svoj temelj u starozavjetnim uputama za spremanje pashalnog janjeta (usp. Izl 12,46).
Osim što su se blagovali za Pashu, po jedan jaganjac se svakodnevno, ujutro i navečer, u jeruzalemskom hramu prinosio kao žrtva okajnica za grijehe naroda (usp. Izl 29,38-42). Čak i u vrijeme gladi i opsade grada ovaj se obred nije nikada prekidao. Nazivajući Isusa Jaganjcem Božjim Krstitelj naglašava da je Isusova smrt na križu jedina prava žrtva koja istinski oslobađa od grijeha.
Jaganjac Božji u Knjizi Otkrivenja
U židovskoj literaturi koja prethodi pojavi kršćanstva nailazimo i na sliku janjeta s rogovima kao simbol velikog osvajača. Ovu sliku preuzima Knjiga Otkrivenja: ” … stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih” (Otk 5,6). To što ne leži nego stoji označava Isusovo uskrsnuće, njegovu pobjedu nad zlom i grijehom. Sedam rogova predstavlja puninu njegove snage i pobjede. Izraz “kao zaklan” označava pak njegovu smrt na križu, Jaganjac Božji je dakle naslov za Isusa raspetog i uskrslog, blagog i snažnog, koji nas oslobađa od grijeha kako svojom žrtvom na križu tako i uskrsnim darom svoga Duha (Iv 20,22-23)·
Prema Otk Isus kao Jaganjac jedini je dostojan otvoriti “knjigu sa sedam pečata” koja sadrži Božji plan spasenja u ljudskoj povijesti. Svojom smrću i uskrsnućem Isus taj se plan ne samo otkriva nego i ostvaruje. Svojom krvlju ljude otkupljuje za Boga i čini ih Bogu “kraljevstvom i svećenicima”, tj. onima koji imaju poslanje unositi Krista i njegove vrijednosti u ljudsku povijest (usp. Iv 5,9-10). Jaganjcu kao takvome pripadaju vječni blagoslov, čast, slava i vlast (Otk 5,13). Zajedno s Ocem sjedi na prijestolju, upravlja svijetom i ljudskom poviješću.
Knjiga Otkrivenja naslovom Jaganjac sažima Kristovu ljubav, žrtvu, patnju kao i njegovu pobjedu i sveopću vlast. Zadnje stranice Biblije govore o eshatološkoj svadbi Jaganjčevoj sa Crkvom zaručnicom (Otk 19,7), o posvemašnjem zajedništvu između Krista i vjernika u vječnosti. Krist kao Jaganjac želi se u potpunosti vezati uz vjernike koje je krvlju svojom otkupio od njihovih grijeha i koje trajno ljubi (usp. Iv 1,5). Predokus nebeskog zajedništva jest sveta pričest na koju nas pjesma Jaganjče Božji pripravlja. Euharistiji valja pristupiti u bijelim haljinama, opranima u krvi Jaganjčevoj (Otk 7,14), tj. sa zahvalnošću onih kojima su grijesi oprošteni i koji su pozvani na „svadbenu gozbu Jaganjčevu“.
