Autor serijala: Nikola Radić
Kršćanska antropologija
Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i stvorio ga je kao muško i žensko. To je elementarna istina na kojoj se gradi kršćanska antropologija. Čovjek je dakle “slika Božja”. Muškarac i žena, jedno drugome “pomoć”, potpuno jednaki kao osobe i seksualno različiti kao spol i u tom smislu komplementarni – to je čovjek u svojoj cjelovitosti, to je ljudska zbilja koju je Bog htio kao vrhunac, krunu svoga stvorenja. Istovremeno se tu vidi kako je Bog čovjeka ‘ugradio’ u ostali ‘živi svijet’ koji je u velikom svom dijelu također dvospolan. Sve svoje dostojanstvo, sve bogatstvo svoga ljudskog bića čovjek crpi iz te osnovne činjenice. On tu činjenicu može osporavati, može je se odricati, ali je ne može uništiti. On ostaje slika Božja ma koliko god ona bila nagrđena i zablaćena.
Nama, koji smo svjesni te istine, makar je ne uspijevamo uvijek živjeti s onakvom zahvalnošću Bogu kako bi trebalo, može izgledati suludo i sasvim nestvarno ono što je rečeno o današnjoj gender-revoluciji. Zato ono što je o tome ovdje rečeno može vrlo lako nekome izgledati kao pretjerivanje. Nažalost nije!
Na djelu je gender – imperijalizam
Španjolski kardinal A Canizares je na međunarodnom kongresu “žena i muškarac – ‘Humanum’ u svojoj cjelovitosti” ustvrdio kako za gender-ideologiju “priroda ne postoji, istina o čovjeku ne postoji, postoji samo neograničena sloboda”. Putanja koju je projicirala i koju slijedi gender-ideologija predstavlja kulturnu revoluciju daleko podmukliju i destruktivniju nego si čovjek može zamisliti – upozorio je kardinal. (Na kongresu održanom početkom veljače 2008. sudjelovali su predstavnici 50-ak zemalja sa pet kontinenata).
Evo nekoliko konkretnih podataka koji jasno pokazuju dokle je ta “kulturna revolucija”, koju je jedan talijanski list nazvao “nova atomska bomba”, već stigla. Pogledat ćemo samo neke reprezentativne momente.
Kofi Annan je 16. 11. 2006. govoreći o reformi UN predstavio “gender-equality” (jednakost svih ‘gendera’) kao središnji cilj ka kojemu UN trebaju težiti stavljajući to u centar svih aktivnosti država članica, te isto tako kod programiranja budžeta za razvoj. Ako je to tako – a do danas baš ništa ne pokazuje da to nije tako – onda bi nam trebalo biti jasno kakva se osoba i danas traži kao najpogodnija za funkciju novog generalnog tajnika UN-a. Njezin etički profil promatra se kroz neku drugu prizmu ‘vrijednosti’.
Ovu liniju u stopu slijedi Europski parlament koji u svojoj “Odluci B6- 0025/2006” od 11. 01. 2006. zahtjeva od svojih članica sustavnu borbu protiv homofobije koju stavlja u istu ravan (!) s “rasizmom, ksenofobijom i antisemitizmom”. Homofobi su dakako svi koji se protive gender-ideologiji, a ako brane kršćanski pogled na ljudskost onda je to “govor mržnje”, koji se “skriva pod plaštem vjerske slobode”. Zato se u t. 1. spomenute “Odluke” traži da se borba protiv homofobije povede na svim poljima – ili odgojnim mjerama tj. kampanjom protiv homofobije u školama, sveučilištima i medijima, ili/i pravnim i upravnim sredstvima, uključujući zakonodavstvo.
Zato na mnogim američkim i europskim sveučilištima već postoji gender-studij. A sve se to zbiva pod plaštem .antidiskriminacije”, u obranu homoseksualaca koji su tobože diskriminirani, dok je stvarnost zapravo potpuno obrnuta, kao što pokazuje primjer talijanskog filozofa Roka Butiglionea kojemu je onemogućeno da ostane zastupnik u EU-parlamentu, jer je imao drukčije (tj. kršćansko) mišljenje u tim stvarima. Tko je tu diskriminiran, a tko je diskriminator?!
Većina pučanstva nema pojma koliko je ovaj proces uznapredovao. Jedan od razloga za to mogao bi biti, kaže G. Kuby, što većina ljudi ne može zamisliti da su njihovi političari, sveučilišni profesori, pravnici itd. to već prihvatili kao svoju životnu filozofiju. Dogodit će se (i već se događa) ono što je rekao filozof J. Ortega y Gasset: “Što će se i kako sutra na trgovima i ulicama živjeti ovisi o onome što se danas na sveučilištima misli.”
Ostavljajući po strani – jer nam prostor ne dozvoljava – još mnoge druge dokumente međudržavnog i državnog značenja (čini se da među državama prednjači Njemačka) koji “guraju” naprijed gender-pokret, spomenut ćemo samo par konkretnih primjera kao ilustraciju. lzabirem neke takve čiji se utjecaj jače odrazio na široke slojeve društva. Ovi su primjeri čak ‘starijeg’ datuma (1o-ak godina) i tada su bili posebno uočljivi – danas ih već ima to
liko da su postali ‘gotovo sveprisutni’.
Kalifornijski guverner Arnold Schwarzenegger (koji je inače katolik, barem po krsnom listu) je 2006. potpisao zakon po kojem će samo one škole primati državnu pomoć koje se budu zalagale za homoseksualnost.
I Europski sud za ljudska prava je već 2006. pokazao kako diše. Kada je više njemačkih roditelja uložilo žalbu kod tog suda protiv pritiska što ga škole vrše na njihovu djecu ugrožavajući im njihov kršćanski odgoj. Sud je žalbu odbio. Je li teško zaključiti da kršćanski odgoj djece na koji roditelji imaju prirodno pravo ostaje bez ikakve zaštite protiv onih koji ga žele onemogućiti?
EU-parlament je 16. 04. 2008. donio sa 102 : 69 glasova rezoluciju o “pravu na abortus” u kojoj između ostalog stoji da školska djeca trebaju primiti “obavezni, njihovoj dobi primjeren, gender-odgoj … ” (engl. .gender-sensitive education”).
U gradu Sacramento (Kalifornija) uvela je 2007. godine jedna škola “gender- switch-day”, tj. dan kada su u školu trebala dolaziti djeca “suprotno” odjevena: dečki kao curice, a curice kao dečki, da bi ih se senzibiliziralo kako njihov “rod” nije ovisan o njihovu spolu. No tu su gender-aktivisti s ovom inicijativom očito preuranili, jer su se roditelji “digli na noge”, pa je “switch-day” morao biti ukinut.
Pred nekoliko je godina jedna je bolnica časnih sestara sv. Vinka u istoj Kaliforniji odbila izvršiti operaciju promjene spola jednom muškarcu. Objasnili su da bolnica ne može prihvatiti takve zahtjeve, jer bi time “efektivno izgubila pravo da ostane katolička”. No za tražitelja je to „netolerancija …. za koju nema legitimnog opravdanja u našem društvu”. I tužio je bolnicu.
U Engleskoj su pred nekoliko godina najavili da djeca u školama neće smjeti upotrebljavati riječi “mama” i “tata”. A to iz razloga što bi se posvojena djeca homoseksualnih parova mogla osjećati .diskriminirana”. Oni naime ne mogu reći tata i mama, jer im jedan ili drugi fali. Dosljedno tome djeca koja bi ustrajala na upotrebi oba termina (mama i tata) bili bi homofobi, pa će se na njih, odnosno na njihove roditelje morati primijeniti antidiskriminacijski zakoni.
Već ranije su takve upute za škole donijete u Kaliforniji. – Postoji li nešto zbog čega vas neće moći proglasiti homofobima? – pitaju se komentatori.
U Njemačkoj je snažno prisutna tendencija da se mala djeca što prije trebaju dati u jaslice, onda u vrtiće iz kojih direktno u cjelodnevnu školu. Dakako, sve to da bi se “odteretili” roditelji! A za odgojiteljice su napravljeni su udžbenici za spolni odgoj djece – već u jaslicama! U stvari se ne radi ni o čemu drugom nego doslovno o “podržavljenju” djece koju treba “reprogramirati” za gender-društvo.
Preselimo se malo u naše dane da vidimo dokle je već to došlo.
Britanski Foreign Office (Ministarstvo vanjskih poslova) donio je 21. travnja ove godine nove smjernice za britanske turiste u kojima se upozorava “LGBT putnike” da im mogu biti “povrijeđena njihova ljudska
prava” u državama poput Sjeverne Karoline (SAD), gdje su usvojeni zakoni kojima se traži da biološki muškarci ne ulaze u ženske toalete. U Engleskoj je naime “ljudsko pravo” LGBT osoba da se služe muškim i ženskim WC-ima kako hoće. “LGBT putnici mogu biti oštećeni zakonima nedavno usvojenim u državama Sjeverna Karolina i Missisipi”, upozoravaju nove smjernice. Jedna je lijevo orijentirana nevladina udruga (HRC) koja inače – očito zbog jednakih stavova – podržava Hillary Clinton za predsjednicu, pokrenula žestoku kampanju protiv, kako oni kažu, “skandaloznih i nečuvenih” zakona u Missisipiju i Sjevernoj Karolini, koji “diskriminiraju trans rodne osobe”. Odnosno, “fašističkih” zakona koji zabranjuju odraslim muškarcima da ulaze u ženske zahode.
A ti zakoni nisu doneseni bez razloga. Neki su naime seksualni predatori glumili “transrodne” osobe i napadali djevojčice u ženskim WC-ima. U Seattleu je muškarac, pozivajući se na zakone koji tzv. “transrodnim” osobama omogućavaju pristup, ušao u svlačionicu rekreacijskog centra dok su se male djevojčice presvlačile za trening plivanja, i počeo se skidati. Žene su pozvale osoblje, koje je muškarcu naredilo da ode, a on je rekao da se “zakon promijenio i on ima pravo tu biti”. Sukladno novom zakonu, koji štiti prava “transrodnih osoba”, nitko nije zvao policiju, a muškarac je – nastavio dolaziti kako bi gledao djevojčice dok se presvlače i idućih dana. To nije izolirani slučaj. A najviše njih ne dopire uopće u javnost.
Neka usput bude spomenuto da Britanska vlada nije izdala nikakvo upozorenje ni smjernice za, primjerice, muškarce islamske vjere koji bi željeli koristiti ženski WC u britanskim džamijama, gdje im je to, naravno, strogo zabranjeno …
(Ovi najnoviji podaci uzeti su iz članka M. Holjevca: “Britanska vlada izdala preporuku … ” objavljenom na portalu Dnevno.hr)
Kako stvari stoje kod nas dovoljno nam otkriva lektira koja je predviđena za djecu i mlade u kurikulnoj (‘kurikularnoj’?) reformi našeg školstva koja nam se hoće nametnuti. Ne mogu ovdje navoditi tekstove iz te lektire koju bi naša djeca trebala čitati. Ne samo zato jer nema prostora, nego i zato jer je taj sadržaj i govor ispod svake kulturne – civilizacijske – pristojne – moralne (kako god hoćete) razine. Nažalost u situaciji u kakvoj jesmo, roditelji bi to trebali pročitati. Tek onda bi vam svima bilo jasno za što su se borili onih 50.000 na Trgu bana Jelačića u Zagrebu manifestirajući za ovu kurikularnu reformu (a vjerojatno ih 90% i više nije uopće znalo za što manifestiraju i za što su tamo došli!). Ovdje ću samo reći da tamo ima obilje tekstova koji djecu vrlo jasno navlače na pornografiju i pedofiliju.
A mi mislimo da se to događa tamo negdje…!
