Autor serijala: Nikola Radić
Ništa na svijetu nije slučajno. Sve je isplanirano. Plan je ili djelo Božje ili djelo Sotone. A ljudi plan provode u djelo: jedan ili drugi. Kulturu smrti je nedvosmisleno isplanirao Sotona. On je “čovjekoubojica” od samog početka – rekla nam je već Biblija. U mreži ove kulture guši se čovjek. U prethodnim nastavcima ovog serijala pokušali smo to pokazati. Red je ukazati na još neke važne momente za razumijevanje cijele situacije.
“Promicatelji kulture smrti ruše životne barijere jednu za drugom, smišljeno i taktički” – zaključili smo u zadnjem prethodnom napisu. Kako?
Korak po korak
Negdje su išli gotovo milimetar po milimetar, da ne bi izazvali “kontrarevoluciju”. U relativno kratko vrijeme postigli su zamjerne rezultate koji su danas postali vrlo realna opasnost za život čovječanstva. Pogledamo li kako to izgleda na planu europsko-američkog zakonodavstva dobit ćemo ovu sliku:
- – liberalizirana je pornografija;
- – homoseksualnost je skinuta sa popisa bolesti (ovo je možda i s pravom učinjeno, ali nažalost sa perverznim ciljem);
Paralelno s time postepeno se sve više liberalizira (do gotovo potpune liberalizacije) rastava braka i isto tako abortus. Dogurali smo dotle da je Barack Obama ove godine dan 22. siječnja proglasio danom “slavlja”. To je godišnjica otkad je u SAD-u pred 43 godine donesen zakon po kojemu je do sada tamo ubijeno oko 58 milijuna nerođene djece.
- – priznaju se istospolne zajednice (tzv. homo-brakovi) i izjednačuju se sa normalnim brakovima;
- – ozakonjena je eutanazija. Dokle smo stigli, navest ću kao ilustraciju, da danas već postoje klinike u kojima možete platiti svoju vlastitu smrt. Za 3000 $ možete tamo dobiti ovu “uslugu”. To je vjerojatno jedan od posebno vrijednih i visokih dosega ove kulture.
- – prostitucija više nije nemoralno ponašanje nego postaje socijalno osigurano zanimanje;
- – istospolni parovi dobivaju pravo na posvojenje djece.
Sve se ovo legalizira najprije u nekim zemljama, a onda se širi.
Već su u većini zemalja aktivirani antidiskriminacijski zakoni koji će progoniti/kažnjavati (i da ironija bude potpuna, zapravo “diskriminirati”) one koji o ovim stvarima budu imali «drukčije mišljenje».
Borba za ozakonjenje pedofilije već je počela… Što više, kada se u talijanskom parlamentu raspravljalo o novom zakonu «Gender-identiteta» u kojemu su uz muško i žensko bila predviđena (barem za sada) još tri “gendera”, digli su se protesti, jer da će ih taj zakon ograničavati u njihovoj slobodi, pa traže da uz postojećih pet u zakon uđu još: «pedo, animal, plury, tris, incesty…» i tko zna još kakav “gender”. Ovdje izdvajam: “pedo-gender”.
Postoji i “transgender”. Što je to? To je npr. Lei Soell, učiteljica u Oregonu, koja je tužila svoju školu jer su je njeni suradnici oslovljavali kao ženu: “ona”. A ona nije ni ‘ona’ ni ‘on’, ni gospođica ni gospođa, nego “ono”. Škola joj je kao odštetu za emocionalnu bol morala platiti 60.000 dolara. Osim toga – stoji u presudi okružnog suda – škola se mora brzo pobrinuti da ima ‘rodno neutralne’ zahode.
Ove pojave imaju i svoju ‘pretpovijest’. Današnji promicatelji spomenutih ‘modernih’ i ‘naprednih’ stavova i ponašanja imaju svoje ‘rodoslovlje’. Pogledamo li u njega uočit ćemo i njihove ‘pretke’: Abortus je prvi u XX. stoljeću legalizirao Lenjin, a eutanaziju Hitler… Sve na svijetu vuče odnekud svoje korijenje!
O temama s kojima smo se bavili u ovom skromnom serialu o kulturi smrti napisano je mnogo knjiga i ozbiljnih studija, provedeno mnogo istraživanja… S tvari s u i s a z nanstvenog s tanovišta jasne. Vide se već i katastrofalne posljedice… no to uopće ne smeta “proroke” kulture smrti. Oni to i hoće. Na putu im stoji obitelj koju svakako treba uništiti i oni koji obitelj brane, a to je u prvom redu Katolička Crkva! Evo što je o tome napisala s. Lucija iz Fatime kardinalu Carlu Cafara. On kaže: Napisala mi je nedvosmisleno ovo: „Odlučujuća bitka između Gospoda i Sotonina carstva vodi se o braku i obitelji.“ Svakako, dodala je, „Ne dajte se nimalo zastrašiti, jer će svi koji djeluju u prilog svetosti braka i obitelji uvijek nailaziti na protimbe; napadat će ih se svim mogućim sredstvima, zato što je ishod toga sraza odlučujući. Unatoč tome, Gospa je već razbila glavu Sotoni.“
Zaključujući ovo pisanje podsjetit ćemo još samo na par indikativnih stvari u strategiji širenja i etabliranja kulture smrti, koje ljudi ne vide ili ih podcjenjuju. (A važno ih je znati i uočavati na svim područjima života.)
Postupno i na duge staze
Nikad se ne preskače «stepenica». Tako je trebalo najprije «seksualizirati» društvo (prokla-macija seksualnih sloboda nakon 1968. g.), da bi ga se onda moglo efikasno «homoseksualizirati». A kroz te procese često se išlo i ide se neprimjetno, milimetar po milimetar, tako da ljudi mijenjaju svoje mišljenje i ponašanje a da toga nisu ni svjesni. Strategije “Blitzkriega” koju je izmislio Hitler i velikih frontalnih napada kojima su se služili komunisti napuštene su, jer su se pokazale neuspješnima. Sada se primjenjuje strategija neprimjetnog pomicanja granica, a cilj se ne mora postići jako brzo. Važno ga je postići.
Magična moć riječi
Društvene promjene idu ruku pod ruku sa promjenom govora. Kad se čovjeku želi promijeniti ponašanje, potrebno je najprije promijeni mu rječnik. Zato se najprije:
- a) neke riječi «brišu» iz upotrebe (ovdje: grijeh, perverzija, nemoral, stid, nevinost, čednost, krepost, čistoća, djevičanstvo i razne druge; to više ne postoji!). Sjećate se koliko je poruge pred par godina bilo kod nas na račun čednosti ?….
- b) uvode se nove riječi sa novim sadržajem (kao na pr. gender, homofobija, antidiskriminacija, seksizam, heteroseksizam, slobodan izbor (free choice), jednakost (equality), …). Ljudi najčešće nemaju pojma što te riječi zapravo znače. Možda je pri tom najeklatantniji primjer free choice (slobodan izbor) koji doslovno ne znači ništa drugo nego pravo žene da prihvati ili ne prihvati začeto dijete, tj. da ga ubije. To neznanje je i razlog što su mnogi prečuli izjavu naše predsjednice u predizbornoj kampanji, koju – zbog istine – ovdje navodim: “Ja sam za život, ali isto tako poštujem pravo na izbor.” – pa Vi sada te dvije tvrdnje logički i ‘katolički’ spojite…. Možda ćete zaključiti da je to nemoguće. Varate se. To ćete moći samo ako vas još ova kultura nije dovoljno ‘obradila’. U kulturi smrti je to apsolutno moguće! Jer u ovoj kulturi je i sloboda interpretacije svake izjave jedna od nedodirljivih vrijednosti.
- c) neke se riječi prazne od svog tradicionalnog sadržaja i pune se novim, ili ih se rabi samo ondje i onako kako nekome odgovara (tako se tendenciozno i u smislu kako se kome svidi koriste: «tolerancija», «prava čovjeka», «osobna sloboda»,…). Često se koriste riječi «fanati-zam» i “seksizam” da bi se etiketiralo protivnike. i sl.
U njihovim se programima s tavlja veliki naglasak na ovo reprogramiranje govora koje djeluje u točno određenom pravcu i kojemu ljudi lako podliježu. Ovo nije karakteristika samo gender revolucije nego svih novovjekih revolucija koje su u jednom ili drugom smislu željele promijeniti društveni život. Francuska se revolucija digla na krilima tri riječi “Egalité, fraternité, liberté” (jednakost, bratstvo, sloboda). S eksualna revolucija je u Njemačkoj uništila riječ (i pojam) prijatelja i prijateljstva. Ako vam tamo netko kaže da ima prijatelja/ljicu to najčešće znači da s njime/njome spava. Ako se radi o “čvrstom prijateljstvu” (Fixe Fre-undschaft), to znači da su odlučili duže vrijeme živjeti zajedno, možda se i oženiti.
Kada su 1960-tih godina Beatlesi lansirani u Ameriku, lansirala se s njima i droga (to je vjerojatno i bio cilj?). Na svim njihovim koncertima se besplatno dijelila marihuana i LSD. Bio je to detaljno smišljeni projekt s ciljem da se “reprogramira” američka mladež. Institut Tavistock je za tu svrhu stvorio cijeli niz novih riječi i fraza: rock, teenager, cool, pop music, hippies, flower children… Danas mi mislimo da su to slučajno i spontano nastale riječi, a one su savršeno odigrale ulogu za koju su bile stvorene.
Misli/riječi idu pred djelima kao “munja pred grmljavinom”, rekao je davno Heine.
Kada na mjesto gdje bi trebao stajati život stavite smrt, što je bit kulture smrti (makar ne uvijek vidljiva na prvi pogled) dosljedno će se – malo pomalo – sve vrijednosti pretočiti u svoju suprotnost. Dogodit će se negativni paradoksalni obrat. Namjesto svakog plusa dobit ćete minus. Evo još jedne ilustracije – radi se o našem zakonodavstvu.
U Zakonu o zaštiti životinja (NN 37/13, 125/13) stoji: Novčanom kaznom od 50.000,00 kn do 100.000 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako prisiljava životinje na ponašanje koje kod njih očito izaziva bol, patnju, ozljede, strah ili smrt. Istovremeno u Zakonu o suzbijanju diskriminacije stoji: Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog ili uvredljivog okruženja na temelju bilo kakve razlike (…) povrijedi nečije dostojanstvo kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kn do 30.000,00 kn. (čl. 25/1).
Problem nije ni u brizi za zaštitu životinja ni u brizi za zaštitu ljudi. Problem je kada se ova dva zakona stave jedan uz drugi.
Zaključak
Ovaj serial je doista “skroman” s obzirom na ogromnu količinu materijala, s obzirom na sudbonosnu važnost teme, s obzirom na srodnu problematiku koja je tu upletena, a koju također treba razumjeti (kao što je ova o govoru) i sl.
Nismo se gotovo ni doticali kršćanske nauke koja brani život pred kulturom smrti, a koju su posljednji pape vrlo temeljito izložili u svojim enciklikama poput “Humanae vitae”, “Familiaris consortio”, “Evangelium vitae”, “Mulieris dignitatem” i dr.
Sadržaj koji sam ovdje iznosio uzimao sam od ozbiljnih izvora, mnoge sam stvari i provjeravao, dakako, ne baš sve jer je to i nemoguće. No iako ovaj serijal sigurno ima i određenih manjkova, kao cjelina on sigurno i čvrsto stoji.
Ovdje je i cilj bio dosta ograničen: upozoriti na opasnost i uočiti je.
A opasnost je doista velika Ona je utoliko veća što mnogi misle ili da ih se to ne tiče ili da oni tu ne mogu ništa. A tiče se svih, starih jednako kao i mladih. Tek kad stariji ovu problematiku uoče i razumiju, moći će biti od pomoći mlađima. Poznata je stvar da se guranjem problema pod tepih ništa ne rješava. I budući da nam se nije samo “boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova, treba posegnuti za opremom Božjom da uzmognemo odoljeti i oduprijeti se”. (usp. Ef 6, 12-13)
Kada su Gabrijelu Kuby, koja vrlo dobro pozna ovu problematiku, u jednom intervju-u pitali, vidi li ona izlaz iz ove teške situacije, odgovorila je (skraćujem): “Vidim samo jedan izlaz: Isus Krist.”
– Kraj –
