Mladifest – Međugorje – 2016.

Kad živimo otvorena srca prema Gospodinu onda nas on iznenađuje mnogim blagoslovima. Takvo iskustvo potvrdila sam i iznenađe­njem koje je On i ovaj puta pripravio za mene i moje bližnje. Tijekom školske go­dine koja je prepuna obaveza i rasporeda svi ško­larci jedva čekaju završetak školske godine i ljetne praznike. No kada oni dođu odjedanput nastane i nekakva čudna „praznina“, nema više svakodnev­nih redovnih susreta, većina spava do kasno pri­jepodne, pomalo se „udaljujemo“ jer više nismo svaki dan redovito jedni uz druge kao za vrijeme školske godine.

medugorje

Dar otvorenih srdaca

Tada se mnogi udalje i sami od sebe pa i od Boga i Crkve, jer mnogi nažalost kažu „ nema mise za djecu i mlade, pa ne moram na misu i među mlade koji Boga slave“. Ipak, onima koji Boga traže, On pripravlja darove. Upravo tako doživjela sam ispunjenje svoje želje, koja je došla u pravo vrijeme, vrijeme ljetnih praznika, baš onda kad mogu i imam vremena više biti uz Isusa i Gospu. Prisustvovati ovakvom događaju za mlade velika je milost te sam oduševljeno prihvatila kada me prijateljica pozvala da idem s njom na Mladifest u Međugorje. Sve je ispalo spontano, nekoliko telefonskih poziva, pet otvorenih srdaca, dvojica dobrih tata u ulozi „hodočasnika – pazitelja“ (:-)), auto od sedam sjedala i krenuli smo!

U Međugorju smo boravili od utorka drugog navečer do subote šesti kolovoza ujutro, iako je sam festival trajao već dva dana. Bila sam jako uz­buđena i radosna što mi se želja ostvarila. Putem smo pjevale, razgovarale, šalile se i molile kruni­cu. Posjetili smo i Gospu od puta na Skradinu i za­molili ju da nas sretno odvede na naše odredište, što je i učinila. Atmosfera je bila vesela, a u isto vrijeme pripremale smo se za duhovno iskustvo koje nas čeka u Međugorju. Po dolasku odsjeli smo u jednom lijepom polupansionu, kojeg smo rezervirali od kuće dva dana prije početka festi­vala na kojemu je prisustvovalo više od 60.000 mladih iz cijeloga svijeta, pa je pravo čudo da smo našli smještaj tako brzo i jednostavno. Očito su Bog i Gospa sve to puno ranije pripravili za nas.

Prvi dan je protekao u molitvi i upoznavanju s ostalim sudionicima i hodočasnicima. Bilo je je mnogo mladih iz različitih dijelova svijeta. Dola­zili su čak iz Paname, Meksika, Libanona, Južne Koreje, Rusije, Konga, Amerike, Južne i Sjeverne, Bjelorusije. Europske zemlje i da ne spominjem… Slušali smo svjedočanstva drugih ljudi koja su nas potaknula na razmišljanje o vlastitom putu kroz vjeru. Popodne smo razgledali okolicu. Tada su opet uslijedila svjedočanstva, molitva krunice te euharistija nakon koje je uslijedila procesija s Gospinim kipom.

Vapaj za promjenom

Dani koji su slijedili bili su ispunjeni moli­tvom, svjedočanstvima i katehezama. Na uzviše­nom djelu vanjskoga oltara župne crkve sv. Jako­va koju vode franjevci, nama pred očima, ušima i srcima izmjenjivali su se mnogi pojedinci, obi­telji, posvećene osobe, razne skupine koje djeluju na njivi Gospodnjoj. Ono što ih je dovelo na ovaj festival svima je zajedničko: prije svoga prvoga susreta sa Isusom i Marijom u Međugorju veći­na su bili nevjernici i naličje čovjeka, krnja slika Božja, koja je bila tako daleko od svoga Stvoritelja i Crkve kao što je istok daleko od zapada. Mogla su se čuti iskustva ljudi koji su duboko bili u ovi­snostima, bračnim krizama, pa čak i opsjednutih te kako je tekao put njihova oslobođenja. A sve je počelo sa Gospom u Međugorju. Nakon dolaska u Međugorje, slušanja svjedočanstava, osobne mo­litve vapaja za promjenom uslijedila su obraćenja u njihovim životima i sada stoje tu, ispred nas i svjedoče o tome, o svom prvom susretu s Gospom i s Božjim milosrđem, što je bio ton cijelog festi­vala, a u svakom iskazanom svjedočanstvu mo­glo se upravo živo osjećati silu Božjeg milosrđa. Svaka „priča“ je bila popraćena pjesmom koja je bila jedna svojevrsna zahvala Bogu za njegovo mi­losrđe koje je dovelo te duše do obraćenja. Zbor mladih i njihovo izvođenje tih pjesama za mene je bilo prekrasno iskustvo jer je bilo jednostavno čudesno gledati toliko ljudi koji na istom mjestu zajedno slave Boga i Gospu.

Snaga ranojutarnje mise

U svemu ovome, prema čemu čovjek ne može nikako ostati ravnodušan, bilo je vremena i za popodnevni odmor, razgledavanje i odlazak na Brdo Ukazanja koje pruža priliku za intenzivni­ju osobnu molitvu. Proživljavala sam te trenutke kao jednu posebnu milost i Božju providnost koja me ondje dovela i bila sam zahvalna Gospi na tom iskustvu.

Svete Mise imale su najveći odaziv. Održavale su se na vanjskom oltaru jer su na njima prisu­stvovali deseci tisuća ljudi, a sv. Misa na Križevcu zadnjega dana festivala bila je vrhunac susreta. Posebno me se dojmila jer se održala u samu zoru, u pet sati ujutro. Osim u molitvi uživali smo i u izlasku sunca. Da bi se na toj euharistiji prisustvovalo bilo je potrebno ustati se u tri sata rano ujutro te uz lampice, sa mnoštvom drugih mladih, poći na vrh kamenitog Križevca, oko sat i trideset minuta hoda, kako bi smo tamo zajedno slavili Boga i zahvaljivali Gospi. Bilo je zanimlji­vo i to, što se dosta hodočasnika na brdo popelo večer prije, te cijelu noć probdjelo slaveći Gospu i Boga. No još veća radost bila je u tome što smo tu misu, zadnjega dana festivala mladih, na čast Isusu i Mariji koji preobražavaju naše živote ako im otvorimo srca slavili upravo na blagdan Pre­obraženja Gospodinova kad je u sjaju nebeskog svjetla Isus pokazao Petru, Ivanu i Jakovu kakvi ćemo i mi biti u slavi sa njime i Gospom povje­rujemo li im punim srcem, jednostavno i bez re­zerve u radosti srca koje moli, slavi i zahvaljuje.

Iako smo bili u napasti poput apostola da i mi napravimo sjenice na međugorskoj gori preobraženja, gdje su se i tog jutra mnoga srca preoblikovala po srcu Isusovu i srcu Gospinom, vratili smo se, iako malo pospani, ali sretni i za­dovoljni u dolinu, na naš otok, a cijeli ovaj susret bio je jedno uistinu prekrasno iskustvo koje bih preporučila svim mladima.

Na kraju svih doživljaja, prebirući poput Marije u srcu sve što sam vidjela i čula, videći to­like mlade radosne i ispunjene bez partya, buč­ne tehno glazbe, diskoteka i ostalih stimulansa, mogu samo ponoviti riječi koje je zadnju večer festivala izrekao svećenik – mladomisnik fra An­tonio Šakota, rodom iz župe Čitluk, na službi u Mostaru, koji je svoj svećenički poziv, nakon mnogih mladenačkih kušnji u svome životu, i dobio i otkrio upravo u Međugorju u molitvi pred Gospinim kipom: „Iako usta Crkve još nisu službeno progovorila o Međugorju, njezino je srce odavno povjerovalo.“ To srce ste vi, mladi! Vidimo se dogodine na Mladifestu!

Nikolina K. i tata Marko

Print Friendly, PDF & Email