Bogoslovi Krčke biskupije proveli su svoje ljetovanje ove godine na otoku Iloviku. Voditelj je bio vlč. Ranko Papić koji se brinuo za duhovni, intelektualni i društveni sadržaj koji je trajao pet dana, točnije od 12. pa sve do 16. 07., a bili smo smješteni u župnoj kući koju je vrlo brižljivo i s puno ljubavi uredio župnik vlč. Milivoj Guszak. Cijelo vrijeme uz nas bio je i biskup Ivica. Prvi dan, u utorak, krenuli smo sa okrijepom tijela, a za ručak se pobrinula mama vlč. Ranka. Nakon prvog zajedničkog obroka poslušali smo sve voditeljeve zamisli i uputili se na jednu od mnogih predivnih plaža na otoku.
U znaku pastoralne tankoćutnosti
U prekrasnom sutonu, s početkom u 20.30 slavili smo svetu misu u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla uz veliki i radosni odaziv župljana. Dan smo zaključili večerom i šetnjom. U srijedu smo već započeli malo drugačije, misa je bila ujutro u osam sati uz časoslov kao i svakoga dana do kraja boravka na otoku i opet uz lijep odaziv župljana. Naočigled se vidjela njihova radost što smo došli k njima i što im je otac biskup posvećivao pažnju nakon svake euharistije kao i tijekom cijelog dana. Svaki dan bi nešto donosili od hrane ili što su smatrali da nam je potrebno. Poslije mise bi uslijedio studijski dio dana uz, – a ovo ljetovanje je donijelo neke male promjene što se tiče toga, jer zadnjih godina svaki dan jedan bogoslov bi imao izlaganje na neku temu koju je voditelj odredio, – a ovaj puta izlaganje je od utorka do petka imao najbolji mogući profesor, biskup Ivica, a mi smo se smjeli slobodno nadovezati što smo žustro u slobodi kršćanske ljubavi i činili.
Vrhunski predavač, kreativna rasprava
Naglasak razmišljanja je bio na samom svećeništvu i liku svećenika, a prvog dana radnog dijela se više općenito govorilo o tome na način svojevrsnog uvoda jer nam je nedostajao zbog opravdanih obveza jedan bogoslov koji nam se priključio navečer. Samom nagovoru prisustvovali su i svećenici Milivoj Guszak, Ranko Papić, Luka Paljević i Silvijo Španjić uz nas bogoslove Antona Budinića, Josipa Karabajića, Sašu Malovića, Kristijana Perovića, Andriju Živkovića i novoga bogoslova s otoka Raba Zorana Maričevića iz Banjola. Nakon nagovora uslijedila je rasprava i svjedočanstva svećenika. Sve smo zaključili liturgijom časoslova srednjeg časa i finim ručkom. Popodne ponovno istraživanje dobrih plaža, pa po povratku zajednička molitva večernje i nakon večere druženje uz društvene igre. Četvrtak je započeo sa jutarnjom Misom nakon čega je uslijedio radni dio.
Okus života
Biskupova nakana je bila da nam približi razmišljanje pape Franje i osnovne naglaske njegova govora svećenicima Italije o svećeničkom identitetu danas. Biskup je govorio o gorućem grmu koji gori, a ne izgori. Glavno pitanje nagovora glasilo je: Što daje okus života prezbiteru? Nakon svega čekalo nas je lijepo popodnevno druženje na malome otočiću Sveti Petar preko puta Ilovika gdje su nas i više nego bratski dočekali fratri koji također tamo ljetuju i imaju svoju kuću. Priredili su nam bratski agape i druženje koje je trajalo do navečer. No, tu nije bio kraj dana jer su se mladi župljani Ilovika skupili oko crkve i župne kuće sa harmonikom i tako nas „natjerali“ da izađemo van i zapjevamo s njima.
Živa radosna vijest
Petak nas je dočekao s onim što se obično naziva lošim vremenom, ali to nije pokvarilo naše dobro raspoloženje jer dan smo počeli svetom Misom, a uslijedilo je još jedno biskupovo predavanje o pitanju u što svećenik ulaže svoj trud? Došao nas je posjetiti i župnik Maloga Lošinja mons. Ivan Brnić. Nakon predavanja bilo je još mnogo razgovora o zajedništvu i kako bi prvi zadatak trebao biti izgrađivanje zajednice. Biskup je zaključio da svećenik može dati jedino ono što ima u srcu. Popodne smo imali osobne razgovore sa biskupom, sve na kraju dana zaključili molitvom krunice i sladoledom. Tako je na red došao i zadnji dan našega ljetovanja, bio je blagdan Gospe Karmelske pa su mještani ispunili crkvu u kojoj nije manjkalo radosne pjesme. Zadnji dan došao je red na nas bogoslove da kratko ispričamo svoju viziju lika svećenika. Čak smo se dosta i podudarali u mišljenju.
Slijediti Isusa bez zadrške
Bilo je govora o tome da svećenik treba imati čisti nakanu, a to je da bez zadrške slijedi Isusa i da svakodnevno umire sebi, trebao bi biti dostupan zajednici kako onima koji su blizu crkvi tako i onima koji su, nažalost dalje od nje. Zaključili smo da je svaki svećenik ogledalo evanđelja i da je to jedino evanđelje koje će netko možda ikad pročitati, a što je evanđelje nego radosna vijest!
Kroz sve dane pričali smo o zajedništvu između bogoslova i svećenika, o odnosu između nas i laika, o razlozima odustajanja i ustrajanja. Ovo vrijeme je za nas vrlo blagoslovljeno i plodonosno jer imamo priliku bolje upoznati oca biskupa i druge svećenike koji nas dođu posjetiti i tako možemo čuti njihova iskustva i što je još važnije, bolje se upoznati i ostvariti zajedništvo koje smo pozvani izgrađivati.
Bogoslov Saša Malović
