Ljetovanje djece i mladih župe Krk u „Oazi Kraljice mira“

Uvijek mi treba vremena da se priviknem na misao o odlasku u Oazu na mjesec dana ljetovanja s djecom i mladima. Ponajprije zbog svih drugih obaveza koje treba posvršavati, a onda i zbog gubitka uobičajenog reda na koji se čovjek polako navikne i od kojega mu se je teško .odlijepiti”. Prvi su dani u Oazi uvijek dani prilagođavanja na sve, pa i na kukce svuda oko nas; komarce, skakavce i pauke, puhove, pa i miševe … Ove posljednje zaista ne volim sresti, ali dogodilo mi se je baš ovoga ljeta da sam se intenzivno morala baviti s jednim. Konačno je kapitulirao pred župnikovom domišljatošću. No, krenut ću redom.

Kada budilica zazvoni u 5.45 sati prvih se dana dižeš hitro i bez problema. Kako dani odmiču, sve više osjećaš težinu u udovima i želju da se okreneš na drugu stranu. Po izlasku iz kućice pođem do kipa Majke Božje i izrečem joj svoj jutarnji pozdrav. Ipak je ona Kraljica Oaze. Polazim do kuhinje, te pristavljam čaj i pripremam sve što će trebati za serviranje doručka za, od 20 do 30 djece, svakoga dana. Tek tada sjednem uz kavu i prepuštam se planiranju dana. Budući da Oaza uvijek dođe prenaglo, jer eto i ove smo godine krenuli odmah drugi dan po završetku nastave u školi, nikada se ne stigne sve do kraja isplanirati, barem što se tiče onih radnih dijelova s djecom u svakom danu. To vrijeme kave, uz tišinu koju ne remeti pjevanje ptica svih vrsta koje lepršaju i skakuću po livadi donjeg igrališta i obližnjim stablima, idealno je za planiranje. Bi li bilo bolje uzeti ovu ili onu temu? Započeti s edukativnom igrom, razgovorom ili nečim trećim?

Oaza 2015

Dobro razmisliti o onome što će trebati, kako bih eventualne rekvizite i pomagala za radni dio “naručila” nakon doručka od Sanje i Klare, dvije vrijedne srednjoškolke koje su čitavo vrijeme Oaze s nama i pomažu na razne načine, ali ponajviše oko organizacije igara, radnih dijelova, serviranja stola, brisanja i pospremanja suđa … Treba se i psihički pripremiti za dan. Vrijeme uz kavu uvijek mi posluži da zamolim Gospodina neka mi dade snage za cjelodnevno hodanje i trčkaranje kroz Oazu, da noge izdrže sve dnevno prijeđene kilometre, da glas posluži i izdrži, da navale ljutnje ne dođu na vidjelo, da …

BUĐENJE, TJELOVJEŽBA, DORUČAK …

A zatim serviram doručak, čaj začinim začinima koji ga čine u Oazi tako posebnim, ponekad još odem po kruh, ili to učini župnik. Nema ljepšeg obroka u Oazi od svježeg kruha s nutellom! Barem tako kažu djeca.

Dok završavam serviranje, vjeroučiteljica Vesna budi djecu, često uz zvukove glazbe koja tako drugačije zvuči na otvorenom i daje im dvadesetak minuta do tjelovježbe. Zanimljivo, ali ona u Oazi nikome ne pada teško. Kreativnosti u smišljanju novih vježbi ne nedostaje, ove je godine boćalište “otkriveno” kao nova i izvrsna jutarnja vježbaonica. Župnik preuzima jutarnju molitvu u prirodi, ili u kapeli, kako ga već Duh Sveti nadahne! A onda se sve ono mnoštvo sjuri na doručak u blagovaonicu … U Oazi se jede i ono što se doma ne voli, a od tete kuharice Marice koja nam je ove godine kuhala, traže se i recepti za mame. Ipak doma to nikad nije to, jer ne možeš preseliti Oazu, zrak, zajedništvo, smijeh, pa ni najbolji recepti nisu isti.

Poslije doručka dijelimo upute o uređivanju kućica čija će se urednost bodovati, te uz druge bodove odlučiti o pobjedničkoj kućici. Svi se trude, ali ne zaboravljaju da su pravi pobjednici Oaze oni koji se drže Isusovih pravila.

Oaza 2015 (2)

Malo igre u slobodnom aranžmanu, pa kreće radni dio. Djeca svjedoče da je mnogo bolji od vjeronauka u školi. Čudno, kao da se i vjeroučiteljice u Oazi “poprave”! a radnom dijelu nastojimo sudjelovati svi, pa se međusobno dopunjavamo. Uz kraće prekide i igru, dočekamo ručak koji su zajedničkim snagama priredile teta kuharica Marica i njena vrijedna pomagačica, teta Ljiljana koja sve donese, nabavi i nađe se u Oazi svuda gdje je potrebno.

Dežurna kućica pomaže oko brisanja suđa, a teta Ljiljana, vjeroučiteljice, te Sanja i Klara vode glavnu riječ oko pranja i pospremanja. Brzo, čim prije, jer perilice nema, a tanjuri, čaše i beštek ponekad kao da se umnažaju. Treba požuriti da možemo sjesti zajedno uz kavu, porazgovarati, proanalizirati, isplanirati … Jer, nažalost, Krk nije daleko, a u njemu i druge župničke, nastavničke i ine obaveze, pa se ponekad i “krpamo” na više strana kako ništa ne bi trpjelo.

STOLNI NOGOMET, BILjAR, STOLNI TENIS, LOPTE, REKETI, LJULJAČKE

Poslijepodnevna žega nikoga ne priječi u igri. Zabranjen je samo nogomet na suncu. Još uvijek ostaje šator sa stolovima za stolni nogomet i biljar, kao i donja dvorana sa stolom za stolni tenis. Ima i lopti, reketa, ljuljački, a često se donesu i druge društvene igre od kuće, pa je to prilika vjeroučiteljicama i župniku da usput “snime” i nešto novo.

Oko 16,00 sati slijedi tzv. “preživljavanje” (tj. hrana za opstanak do večere). Često su nas i ove godine roditelji iznenadili tortom, sladoledom, voćem, napose lubenicama … U Oazi smo slavili više rođendana na radost i zadovoljstvo djece, ali i roditelja.

Zajedničke igre nikada nisu iste. Priroda i ono malo priručnih rekvizita nudi toliko novih mogućnosti. Tu je i strašni “plišani zmaj” koji je unio dodatni elan u obično postavljeni poligon, a prazne kantice od instant kave odlično se dadu posložiti u piramidu koju treba srušiti lopticama …

Malo se treba urediti, promijeniti neprikladnu odjeću, pripremiti sve za misu, pronaći ministrante među dečkima koji to (još) nisu, te sv. misa može započeti. Od onoga što djeca ističu kao posebno zanimljivo i lijepo su župnikove propovijedi. A kako i ne bi kada su svima tako razumljive, potkrijepljene s puno primjera iz okoline. Otkrili smo da zna i glumiti i još štošta zanimljivo što nam preko godine ne uspije pokazati. Između ostaloga, djeca bi ga rado prijavila za emisiju .Masteršef”, jer su otkrila da zna i izvrsno kuhati, ispeći kruh u krušnoj peći, prirediti roštilj … Mmm …

SVAKO ZRNCE KRUNICE IZ LJUBAVI PREMA TEBI, NAŠA MALA KRALJICE

Poslije mise je idealno vrijeme za nogomet dok se priprema večera u aranžmanu vjeroučiteljica. A poslije večere još malo nogometa, nakon kojega vjeroučiteljice odrede kojim će redoslijedom teći tuširanje po kućicama. Tako nema svađe, čekanja i gubljenja vremena. Pa kad Oaza za miriši na sve moguće šampone i čistu odjeću može započeti neizostavna molitva krunice čije se desetice prekidaju pripjevom pjesme koja pred malim Marijinim kipom dobiva posebno značenje: “Svako zrnce krunice iz ljubavi prema tebi, naša mala Kraljice!” Poslije krunice smije se još malo igrati unutar kućica, a kada voditelji kažu da je gotovo, svjetla se gase i slijedi počinak. Ponekad na njega treba čekati i nekoliko sati, jer dok baš sva djeca ne spavaju, ne spavaju ni župnik, ni vjeroučiteljica Vesna. Potpisana da, jer ipak netko mora ujutro prvi ustati, zar ne?

I tako dan za danom. U šest grupa po četiri dana. Konačni ishod: 126 djece prošlo je kroz ovogodišnju Oazu Kraljice MIR-a (Molitve, Igre i Rada). Hvala Bogu i njegovoj presvetoj Majci. Uvijek zaključim da će mi trebati nekoliko dana da dođem “na svoje”, ali mi Oaza ubrzo počne nedostajati. Lijepo je znati da radiš naporan posao koji se ipak “isplati” jer sadiš vječne vrijednosti u zahvalne dječje duše … A ima li nešto bolje i ljepše od toga?

Vjeroučiteljica Miljana

Print Friendly, PDF & Email