Mons. Velčić poručio: Mučenici nas uče živjeti život u perspektivi vječnosti

Posljednjeg dana trodnevne priprave na svetkovinu sv. Kvirina sveto misno slavlje predvodio je generalni vikar Krčke biskupije mons. dr. Franjo Velčić.

Svoju propovijed mons. Velčić temeljio je na Zapisniku o suđenju i mučeništvu svetog Kvirina kojeg imamo sačuvanog u cjelosti.

Kad je započelo progonstvo, biskup se pokušao spasiti bijegom. Glavar Maksim upita ga kamo bježi. „Ne bježim“, reče Kvirin, „nego izvršujem zapovijed Gospodinovu. Piše: „Ako vas progone u jednom gradu, idite u drugi.”
Maksim upita: A tko je to zapovjedio?” Kvirin će: „Krist, pravi Bog.”
A Maksim: „Zar te carske zapovijedi ne mogu naći gdje god hoće? A taj tvoj pravi Bog, zar će ti tada pomoći, kao što ti je sada pomogao kad smo te uhvatili?“
Na to će Kvirin: „On je uvijek s nama. Bog kojega štujemo može nam pomoći gdje god bili. Pa i u tome što sam uhvaćen bio je sa mnom. On me ohrabruje i iz mojih ti usta odgovara.”
A Maksim reče: „Mnogo zboriš, a govorom omalovažuješ zapovijedi velikih kraljeva. Pročitaj, dakle, te božanske zakone i čini što je zapovjeđeno.”
Na to će Kvirin: Naredbe tvojih careva ne slušam, jer su bezbožne i protiv Božje zapovijedi nalaže da sluge Kristove vašim bogovima žrtvuju. Ja ih ne štujem jer su za mene ništa…”
Maksim reče: „Predugo si živio pa si imao vremena naučiti bajke. Evo ti tamjana pa nauči štovati bogove koje ne poznaješ. Bit ćeš pametan pokoriš li se zapovijedi…”
A Kvirin će: „Zla kojima mi prijetiš smatram slavom, a smrt koju mi obećavaš osigurava mi vječni život.”
Maksim: „Vidim da te ludost tvoja vodi u smrt. Žrtvuj bogovima!”
Kvirin je to odbio a kad mu je Maksim zaprijetio da će ga poslati na sud prvom glavaru Panonije (tj. Amanciju u Sabariji) da ga taj osudi na smrt, Kvirin je rekao znamenite riječi: „Dosad sam kao svećenik služio, a sada ću uistinu biti svećenik kad sam sebe za žrtvu prikažem.“
Bačen u tamnicu, Kvirin se nije pokolebao, nego je ondje probudio vjeru u tamničaru Marcelu koji ga u suzama zamoli: „Moli za me Gospodina jer ne vjerujem u drugoga boga nego u onoga kojega ti štuješ”.
Tu je Kvirin Marcela krstio. Maksim ga posla u prijestolnicu Panonije, pa se u svim gradovima razglasila njegova svjedočka hrabrost.
Istragu nad njim sad je vršio glavar Amancije kojemu je Kvirin ovako odgovorio: „U Sisku sam pravoga Boga ispovijedio, njega uvijek štovah, njega u srcu nosim. Nijedan me čovjek od njega neće rastaviti. Glavar mu reče: „Htio bih poštedjeti tvoju dob”.
Na što će blaženi Kvirin: „Što te briga za moju dob! Neokaljana vjera može je učiniti jačom od svih muka. Muke neće skršiti moje svjedočenje vjere“.
A kad ga glavar nastavio nagovarati čudesno mu Kvirin odgovori: „Tvoje nagovaranje možda bi slomilo ishlapjela starca koji čezne samo za duljim životom, ali ja sam od Gospodina svoga naučio čeznuti za vječnošću. Vašim se zakonima ne pokoravam, jer obdržavam zakone Krista Boga kojega sam vjernicima propovijedao.”
Tad glavar presudi da Kvirinu svežu kamen o vrat i da ga bace u rijeku.

Mons. Velčić poručio je: “U ovom Izvještaju možemo naći ono što je važno za naš svakidašnji život. Kvirin u svemu vidi Božju prisutnost i Božji plan. On i utamničen ima Boga u sebi i biva slobodan. Slično je rekao i sv. Ignacije Antiohijski koji je 107. godine poslije Krista molio vjernike da se ne zauzimaju da ga oslobode od mučeništva kako bi postao prava žrtva, pravi kruh, suobličen euharistijskoj žrtvi. Mučenici su čeznuli za vječnošću. Nisu bježali od života ali su ga živjeli u perspektivi vječnosti. Sve što živimo ovdje reflektirat će se u vječnosti. Molimo sv. Kvirina da usvojimo ono što je za njega bilo život i da uvijek, pa i u najtežim trenucima, vjerujemo u Božju blizinu i vodstvo.”

Print Friendly, PDF & Email