Na Dušni dan biskup Petanjak poručio: Bog je čovjeka stvorio za besmrtnost

Na gradskom groblju u Krku biskup Ivica Petanjak predvodio je misno slavlje Dušnog dana. Koncelebrirali su krčki župnik vlč. Anton Valković, mons. Antun Toljanić, gvardijan fra Antun Badurina TOR i o. Ivan Podgorelec OCD.

Biskup Petanjak, osvrćući se na aktualnu situaciju i zabrinutost koja je nastala oko koronavirusa, u propovijedi je istaknuo kako na vidjelo dolazi jedna važna osobina svih ljudi: »znamo da ćemo umrijeti, ali živimo kao da nećemo.« »Kad čovjek osjeti da mu smrt pred vratima stoji i ne zna kad će bez kucanja ući, tad počne malo drugačije razmišljati. Jer sve brojke inače o mrtvima tiču se nekog drugog i mene se ne dotiču previše, ali ako je u pitanju moja koža, onda je to nešto sasvim drugo. A ja vas, kao vjernike i kršćane, pitam samo jedno pitanje: “Uz ovakve vijesti kojima smo bombardirani svaki dan i doslovno sa svih strana svijeta, jesmo li se imalo obratili i promijenili na bolje?” Nije ovo prvi puta u povijesti da svijetom hara neka “kuga”, ali iz te iste povijesti znademo da su ljudi u takvim vremenima sklapali ruke prema Bogu, davali zavjete za cijeli život, podizali kapele i crkve, izabirali si za zaštitnike svece i obvezivali se da će ih svake godine častiti, njima se moliti i svoj život mijenjati. Ima li u nama danas takvoga duha? Vjerujemo li da Bog može sve ovo ovog istog trena zaustaviti kao i dopustiti da traje još tko zna koliko dugo.«

Biskup Ivica ukazao je kako već Knjiga Mudrosti kaže: »Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane; Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.« (Mudr 1,13-14; 2,23-24) te zaključio: »Mudar čovjek svemu što ga okružuje traži uzroke i posljedice i dolazi do spoznaje da iako je smrt zajamčena svakom čovjeku, ona se protivi naravi samog čovjeka. Budući da je čovjek stvoren na sliku Božju, a Bog je besmrtan, onda Bog sve ono što stvara stvara da opstane, da živi i da traje. Zato ljudska smrtnost nije od Boga i nije dio Božjeg plana s ljudima, nego je ušla u svijet po zavisti đavla koji nije mogao podnijeti da čovjek bude sretan i da živi vječno, pa je upleo svoje prste i ponudio čovjeku ono što je u stvari bila velika zamka i velika obmana, ali je čovjek nasjeo i tako sebe upropastio. Od tada pa sve do danas postoji u čovjeku mučna borba sa samim sobom i neizmjerna želja da se oslobodi smrti, da pobijedi smrt ili u najmanju ruku da ta smrt dođe što kasnije.
I makar znademo da je jedan jedini pobijedio smrt tako što je gorku čašu smrti sam ispio do kraja i uskrsnuo od mrtvih i otvorio nam put prema vječnosti, mi još uvijek mislimo da ćemo svojim silama i svojom pameću tu smrt nadmudriti i pobijediti, ali bi nam upravo ovakva pandemija morala otvoriti oči da spoznamo i da shvatimo kako cijeli svijet nije u stanju da se nosi s jednim običnim nevidljivim virusom, a kamoli sa samom smrću.
Neka ovaj mjesec, koji je na poseban način posvećen našim pokojnima i našim promišljanjima o temeljima ljudskog postojanja, bude i mjesec intenzivne molitve za dar Duha Svetoga, za dar Duha Mudrosti, za milost osobnog i zajedničkog obraćenja i povratka Isusu Kristu, koji jedini ima ključeve života i smrti.«

Foto & tekst: Irena Žužić

Print Friendly, PDF & Email