U utorak 3. studenog, u osmini Dušnog dana, krčki biskup predvodio je u krčkoj katedrali pjevanu Večernju službu te svetu misu za pokojne biskupe i svećenike krčke biskupije. Koncelebrirali su generalni vikar mons. Franjo Velčić, krčki župnik vlč. Anton Valković te fra Bernard Rubinić TOR.
O. Biskup je, na temelju pročitanog Evanđelja izrekao prigodnu propovijed:
“Evanđelje koje smo čuli kaže da se u Kraljevstvo Božje ulazi po pozivu. Ali, ako želiš ući, moraš napustiti ono čime si se do sada bavio, bez dvojenja i premišljanja: »Tko god stavi ruke na plug i okrene se, nije prikladan za Kraljevstvo Božje« (Lk 9,62). Tko želi biti dionik nebeske gozbe pozvan je napustiti svoje misli i usvojiti Božje, svući sa sebe svoju volju i obući se u volju Božju. Sve dok se ne napusti, dok se ne ostavi, ne može se ni stići. Isus kaže da su mnogi bili pozvani, ali se nisu odazvali.
– Tko ne prihvaća Božji poziv?
Onaj tko već ima svoga boga. Evanđelje je danas nabrojilo tri vrste bogova: imetak, trgovina, užitak. Zapravo svi ti bogovi jesu samo pogodna prilika za izgovor i neprihvaćanje poziva, makar se spasenje nudi kao dar: večera je spremljena, treba se samo odazvati i u njoj uživati.
– Zašto ljudi odbijaju ponuđeno spasenje?
Zbog svoje oholosti i samodostatnosti. Drugi im nije potreban. Misle da se mogu sami spasiti. Ako već imaš nešto, a želiš prihvatiti poziv moraš to ostaviti, jer samo slobodan od svega možeš ići Kristovim stopama. Sloboda nije vezana samo uz materijalni posjed nego i na užitak i na druge osobe i na ono što drugi govore i što drugi misle.
– Koliko smo uopće slobodni u ovom svijetu tzv. slobodne demokracije u kojem smo neprestano bombardirani sa svim mogućim vijestima i ponudama u kojima svatko kaže da je u pravu i da je njegovo najbolje?
Teško je oduprijeti se svemu što nas vezuje i ne da nam disati. Smrt će svakoga bez postavljenog pitanja dovesti do toga da ostane sam samcat. Smrt oslobađa od svih materijalnih i od svih naših osobnih ovisnosti, ali nas ne oslobađa od nas samih. Ne oslobađa nas od naših misli, naših želja, naših ovisnosti i opterećenosti u duši, u nama samima. Jer i onaj koji nema nikoga i ništa na svijetu, može biti itekako zarobljen sa svime onim što nema, kao i onaj koji ima sve može biti toliko slobodan od svega da je spreman sve to napustiti i krenuti za Isusom Kristom ili za nekim svojim idealima koje je sam stvorio u glavi.
Iz tog razloga u Crkvi postoji želja i potreba molitve za pokojne, jer bez obzira na to što nas smrt, s našim pristankom ili bez njega, lišava svake ovisnosti i svake fizičke mogućnosti posjedovanja, ostajemo mi sa svojom osobnošću, svojim identitetom koji mora htjeti i željeti ostaviti sve ove zemaljske okove kako bi mogao Boga gledati i kako bi povjerovao i shvatio da kad jednoć bude Boga gledao sve će njegove želje i potrebe biti zadovoljene. Tko ima Boga, ima sve. Ništa mu ne može manjkati i ništa veće od Boga neće moći poželjeti i htjeti.
U ovoj osmini spomena na vjerne mrtve, danas na posebni način molimo za pokojne biskupe i svećenike. Makar su oni imali hrabrosti sve ostaviti i za Isusom Kristom poći, ostaje pitanje koliko su kroz svoj život ostali vjerni tom pozivu, a koliko su se i oni dali zarobiti svime onime što je potamnilo njihovu slobodu izbora i rada samo za Kraljevstvo Božje. Neka im ova euharistija i naša molitva pomognu da u sebi i u svom srcu slobodni od svega zadobiju milost potpunog zajedništva s Presvetim Trojstvom u društvu sa svima svetima i spašenima.”
Na kraju svete mise o. Biskup predvodio je molitvu za pokojne biskupe i svećenike u kapeli Srca Isusova u krčkoj katedrali.
Irena Žužić
