Obred muke i smrti Gospodinove

Veliki petak 2016.

Veliki petak 2016.

Na Veliki Petak, 25. ožujka, krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je u krčkoj katedrali Obred muke i smrti Gospodinove.

Nakon navještaja Muke po Ivanu, Biskup se homilijom obratio okupljenima. Istaknuo je kako je specifičnost Velikog Petka to što je svima moguće pristupiti križu Kristovu, pokloniti mu se, dotaknuti ga. Upravo zato ovaj obred uvijek okuplja toliko mnoštvo. „Križ, koji je u Isusovo vrijeme bio znak prokletstva i odbačenosti od Boga i od ljudi, po Isusu Kristu postao je znakom spasenja. Od znaka sramote postao je znakom ponosa i proslave, od prokletog znaka postao je svetim znakom… Postao je i našim prepoznajnim znakom. I ne samo znak prepoznavanja nego sredstvo zaštite i spasenja“.

Što je to što daje snagu križu Kristovu? Biskup objašnjava: „Njegova neizmjerna ljubav. Samo je ljubav nepobjediva, samo je ljubav neuništiva, samo je ljubav besmrtna, vječna, beskonačna. Isus ni na križu nije prestao biti ono što je bio cijelog svog života: čovjek za drugoga“. To se vidi i iz Isusovih posljednjih izgovorenih riječi: „Oprosti im Oče, ne znaju što čine; Još ćeš danas biti sa mnom u raju; riječi izgovorene Ivanu i Majci: Evo ti Majke; evo ti sina“. Riječima pak „Oče u tvoje ruke predajem Duh svoj“ on još jednom potvrđuje svoje apsolutno povjerenje u Oca i predanje Njemu. „Došao je na svijet radi nas i našeg spasenja. Tako je cijeli život proveo, tako umire: praštajući, brinući se za druge, moleći se Ocu. Može li biti osmišljenijeg života od ovog. Cijeli život biti okrenut drugome, i u smrti ostati nepromijenjen.“  

Isusov vapaj „Žedan sam!“, biskup Ivica povezao je s istim vapajem koji je Isus uputio ženi Samarijanki jednoć na zdencu. To je vapaj koji uspostavlja kontakt, kojim se Isus približava ljudima i kojim im otvara put spasenja. Jedna čaša vode, jedan čin milosrđa, prepoznati one koji su u potrebi, koji žeđaju, čovjeka dovodi bliže k Ocu, bliže spasenju.

I na kraju Biskup zaključuje: „Ljubeći križ Kristov mi ljubimo svu Božju ljubav prema nama. Ljubeći križ Kristov prihvaćamo svoj križ života i učimo se ljubiti i živjeti za druge i onda kad nas ogovaraju, prigovaraju, kleveću, sramote, izruguju, ismjehuju, razapinju na različite načine svojim jezikom i svojim ponašanjem. I u takvim trenucima smognimo snage i s Isusom Kristom zavapimo: „Žedan sam.“ Žedan sam susreta s tobom kakav god da jesi. Dopusti mi da ti iskažem milosrđe i praštanje, da se jednoć zajedno radujemo u kraljevstvu Božjem.“

Uslijedilo je otkrivanje križa i klanjanje križu, a pri kraju obreda vjernici su se, predvođeni biskupom i svećenicima, uputili na procesiju s moćima svetog Križa gradskim ulicama pjevajući korizmene napjeve.

Irena Žužić

Print Friendly, PDF & Email