Na Veliki petak, 30. ožujka 2018., krčki biskup Ivica Petanjak predvodio je u Krčkoj katedrali obrede muke i smrti Gospodinove. Nakon Službe čitanja, okupljenima se obratio homilijom. Povezao je događanja u Getsemanskom vrtu, gdje se Isus s učenicima povukao na molitvu i gdje po Judinoj izdaji započinje njegov proces i muka, s događajima u Edenu: kada na početku svijeta Bog razgovara s Adamom i Evom u raju zemaljskom.
Događaji iz Edenskog i Getsemanskog vrta nisu povezani samo zbog sličnosti ambijenta u kojima se odvijaju već „nadasve zbog tragične i trajno prisutne zbilje u kojoj se Bog i čovječanstvo nalaze na istom mjestu, međusobno se traže, a nikako da se susretnu, a kad se napokon susretnu, onda se sukobe.“ U Edenu Bog traži čovjeka, a on se, od straha pred njim, skriva. U Getsemaniju čovjek dolazi tražiti Boga, ali ne kako bi ga susreo već izdao, uhvatio i ubio.
„Od onog trenutka kad je prvi čovjek bio udaljen iz vrta, Bog se nije prestao vraćati natrag u taj vrt, lutati po njemu, tražiti nas, kao što se zaljubljenik vraća na mjesto gdje je nekad bio sretan s onom koju je ljubio, sve se nadajući ponovnom susretu na starom mjestu. Kad smo napokon došli k njemu, nismo došli da se s njime izmirimo nego da dovršimo izdaju koju smo započeli na početku povijesti, ali ne samo u neposlušnosti ili izbjegavanju susreta s njim, nego s nakanom da ga se domognemo i zauvijek uklonimo iz svog života i iz naše povijesti. Bog je svjestan čovjekove želje da ga eliminira iz svoje povijesti i postane gospodarom njezina tijeka, ali ipak ne odustaje od ljudi. Šaljući na svijet svoga Sina, zaigrao je na posljednju kartu, na sve ili ništa, sve u želji da povrati odnos narušen našom pobunom. Zato ne prestaje izlaziti nam u susret i ne sakriva se od nas kao mi od njega.“, pojašnjava Biskup.
Tragedija je da isti odnos čovjeka prema Boga traje i danas: „kroz cijelu povijest mi se nismo promijenili, ostali smo isti, još uvijek tražimo Boga od koga se treba sakrivati. Kakva kontradikcija i konfuzija u nama samima. Tražimo Boga od kojeg bježimo, od koga se skrivamo, koga se treba bojati. Tako potvrđujemo naše krive projekcije Boga, iz kojih proizlazi i naše osorno ponašanje prema njemu.“
Mi Boga ne možemo upoznati kao drugog čovjeka, ne možemo uhvatiti njegovu ćud i pokušati zagospodariti njime. „Jedini način da se Boga upozna je da se uspostavi odnos s njim, da se s njime sklopi savez, da ga se nasljeduje i živi s njim, upravo na onaj način koji je Isus predložio svojim učenicima kad ih je pozivao: »Dođite i vidjet ćete. Dođite i ostanite sa mnom« (usp. Iv 1, 38).“
„Bogu ne treba nikakva vrsta obrane i ako ga pokušavamo ubiti fizički, filozofski, znanstveno, okretanjem leđa njemu… On to dopušta. Ne brani se, ne uvjerava, ne prisiljava bilo koga da ga prizna Bogom ili da uspostavi odnos s njim. Ako netko i danas tvrdi da je Bog mrtav možda dobro tvrdi jer onakav bog kakvog smo stvorili u svojim glavama i kakvim ga prikazujemo, zaista nije ni vrijedan postojanja. Takav bog treba umrijeti jer i ne postoji, jer je lažni bog – to je naša kreatura boga koja ni po čemu nema veze s onim Bogom koji se objavljuje, koji neumorno traži čovjeka, koji želi naše spasenje, koji se slobodno predaje u naše ruke. Bog je spreman i u smrti ljubiti i opraštati i to tako da onaj rimski satnik koji je gledao tko zna koliko razapetih, mora reći: »Ovaj je čovjek uistinu Sin Božji« jer nitko do sad nije umro na ovaj način, jer je ovaj čovjek potpuno drugačiji od svih do sad. U tom smislu, smrt Isusova ne prekida naš odnos s njime, nego ga čini mogućim. To osjeća svaki onaj koji ima zrno vjere u sebi i zato je Veliki petak poseban dan kad se svatko usudi doći do Isusa raspetoga, pogledat ga, pokloniti mu se, poljubiti ga, stati i ostati u molitvi i razmišljanju.“
Uslijedilo je otkrivanje križa i klanjanje križu, a zatim su se vjernici, predvođeni biskupom i svećenicima, uputili na procesiju s moćima svetog Križa gradskim ulicama Krka, ispunivši ih korizmenim napjevima.
