Održano biskupijsko hodočašće Majci Božjoj Trsatskoj

Tradicionalno hodočašće vjernika Krčke biskupije Gospi Trsatskoj na drugu nedjelju listopada održalo se i ove godine, u nedjelju 9. listopada, sada već po 30. put. Predvođeni krčkim biskupom Ivicom Petanjkom i svojim svećenicima, vjernici su se okupili u perivoju svetišta u kojem se slavila svečana sveta misa, a prije mise molila se Gospina krunica, dok su vjernici imali prigodu pristupiti i sakramentu pomirenja.

Molitvu krunice, a potom i svečano liturgijsko slavlje, svojim je pjevanjem ove godine animirao i uzveličao župni zbor Dubašnice. Župnik Poljica na otoku Krku, vlč. Zvonimir Badurina Dudić započeo je molitvu krunice te je uveo vjernike u svako otajstvo. Razmatrala su se slavna otajstva, a krunicu su predmolile obitelji sa pet otoka naše biskupije: prvo otajstvo obitelj Milorada i Sabine Depikolozvane iz župe Vrh, drugo otajstvo obitelj Ivana i Elene Debelić iz župe Banjol, treće otajstvo obitelj Ilaria i Vesne Lovrečić iz župe Cres, četvrto otajstvo obitelj Darka i Lorete Sorić iz župe Mali Lošinj te peto otajstvo obitelj Jacka i Milke Ricov iz župe Novalja. Molitva krunice zaključena je pjevanim lauretanskim litanijama.

Nakon krunice uslijedila je sveta misa koja je započela procesijom u kojoj se nosio lik Gospe Trsatske. Ove godine su sliku Gospe Trsatske nosile redovnice, časne sestre: s. Benedikta Miš i s. Marina Kosina (Karmelićanke BSI), s. Valentina Marinović (Družba sestara Presvetog Srca Isusova) i s. Katarina Mikić (Službenice milosrđa – Ančele). Na početku misnoga slavlja sve nazočne je pozdravio trsatski gvardijan, fra Krunoslav Kocijan, a svetu je misu započeo naš biskup Ivica Petanjak.

U službi riječi, misna čitanja su čitali Marin Papić iz župe Vrbnik i Filip Ribarić iz župe Rab, a evanđelje je navijestio župnik Malog Lošinja i dekan Lošinjskog dekanata don Roberto Zubović.

U homiliji biskup Ivica je istaknuo da evanđelje želimo promatrati u hodočasničkom duhu, kao zajednica koja je na putu. Biskup je potom podsjetio da se nalazimo, po želji pape Franje, na sinodalnom putu, gdje svi skupa hodamo i osluškujemo poticaje Duha Svetoga i molimo ga da nam prosvijetli um i srce kako bismo spoznali svoje poslanje za današnje vrijeme i za današnji svijet.

Spoznati svoje poslanje u današnjem svijetu moguće je ako smo na Kristovom putu, poručio je Biskup, te zatim podsjetio na misno čitanje iz poslanice Galaćanima od prethodnog ponedjeljka u kojem apostol Pavao upozorava neke kršćane koji su se dali zavesti drugim učenjima koja nisu na putu Isusa Krista. Biskup je onda postavio pitanje: Koji to put vodi u život, a koji u propast?

Nadovezavši se na evanđelje od ove nedjelje, Biskup je istaknuo da je i ovdje Isus na putu, na putu prema Jeruzalemu – prema izvršenju svoga poslanja: svojoj muci, smrti i uskrsnuću, te također kako se kretanje koje susrećemo kod gubavaca u evanđelju i kod Naamana Sirca u prvom čitanju, može opisati kao put dolaska i put povratka.

Komentiravši gubavce iz evanđelja, Biskup je rekao: Teško su bolesni, koliko od same bolesti toliko još više od izoliranosti od ostalog svijeta, ali se kreću. Idu ususret Isusu, koji je i sam na putu (usp. Lk 17,12). Susreću Isusa tako da poštuju odredbe Zakona koji ne dozvoljava fizičku blizinu i kontakt, ali ga mole, interesantno, ne da ih ozdravi, nego da im se smiluje.

Isus ih je uputio da se pokažu svećenicima koji će utvrditi njihovo zdravstveno stanje: Ovdje je naglasak stavljen upravo na to neprestano kretanje. Važno je ne stati nego nastaviti hodati. Isus im odmah reče: »Idite i pokažite se svećenicima. I dok su išli, očistiše se« (Lk 17, 14). Važnost toga odvažiti se i krenuti na put prisutna je i kod Naamana Sirca iz prvog čitanja.

Biskup je zatim kazao kako se na tom putu događa ozdravljenje ako se donesu tri odluke. Prva je: spoznati svoje stvarno stanje u kojem se nalazimo i uvidjeti da si sami ne možemo pomoći već smo potrebni pomoći drugoga. Tko ne spozna svoje stanje, taj ostaje zatvoren u svome ponosu i prestaje s ovim hodom.

Druga odluka je: treba otkriti snagu riječi Božje koja rasvjetljuje naš životni put i daje nadu ozdravljenja i spasenja. Biskup je kazao kako se to redovito događa posredstvom druge osobe: Naaman je spoznao volju Božju po svome sluzi. I ovih deset gubavaca su prije nego su se obratili Isusu od nekoga morali čuti za njega jer ga zovu učiteljem.

Treća i zadnja odluka je: otkriti vrijednost liturgije. Biskup je nastavio: Sva su se ozdravljenja dogodila, i u Starom i u Novom zavjetu, jer su oni koji su bili bolesni poslušali što im je bilo zapovijeđeno, makar im se činilo i moglo činiti da je bezvezno to što se od njih traži. Naaman se najprije pobunio. Zašto bi se sedam puta okupao u rijeci Jordanu, mogao bi to učiniti i u čišćim rijekama svoje domovine.

Biskup je zatim povukao nit sa Naamanovog kupanja na sakrament krštenja. Ovdje dolazi do izražaja vrijednost liturgije: Spasenje dolazi od poslušnosti riječi Božjoj koja ima neka svoja izvanjska obilježja. I ovih deset gubavaca koje Isus šalje svećenicima ozdravljaju u poslušnosti njegovoj riječi, ali taj njihov put je put očišćenja, kao put katekumenata koji dovodi do svećenika i krštenja i uranjanja u otajstvo Kristova života preko liturgijskih slavlja koje bi trebalo s više srca i duha živjeti i vjerovati da se po njima dolazi do spasenja.

Ovdje je biskup Ivica završio s putom polaska i rekao da dolazimo do puta povratka koji je presudan jer vodi od fizičkog ozdravljenja do onog duhovnog ozdravljenja: Naaman se vratio s Jordana i ponovno susreo proroka Elizeja i obratio na pravu vjeru. Od deset gubavaca vratio se samo jedan i to stranac, Samarijanac, i jedini od Isusa čuo riječi: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!« (Lk 17, 19).

Biskup je postavio pitanje: Što se dogodilo s tim jednim jedinim i k tome Samarijancom da se vratio i zahvalio Isusu?, te dao odgovor: Samo se je on susreo sa samim sobom, vidio je sebe pravim očima i spoznao veličinu dara koji mu je udijeljen ovim ozdravljenjem. On je spašen jer je shvatio da mu je Bog blizu, da ga je ozdravio i promijenio mu život u potpunosti. Bio je mrtav, a sad živi. Otpisan i izoliran, a sad može disati punim plućima. Sva je veličina čovjeka samo u tom jednom: znati se vratiti natrag i nakon prijeđenog puta reći: Hvala!

Privodeći svoju propovijed kraju, Biskup je istaknuo da se nalazimo u marijanskom svetištu kao hodočasnici, na putu – u fizičkom i duhovnom smislu, potrebni rasta, dozrijevanja i usavršavanja, a Majka Božja je i sama bila hodočasnica i putnica od trenutka Isusovog začeća do njegove smrti na križu.

Vjerujem da je svatko od nas koji je danas došao ovdje, došao s nekom nakanom i potrebom, ali i željom da sebe vidi u pravom svjetlu i da se poput Naamana Sirca i gubavca Samarijanca vrati drugačiji svojoj kući. Da je ovaj put u oba pravca, put polaska i put povratka, ujedno i put obraćenja, zahvale i odluke da se nastavi hoditi u svjetlu riječi Božje i živjeti ne po našem nego po evanđelju Isusa Krista, zaključio je biskup Ivica.

Nakon ispovijesti vjere, uslijedila je sveopća molitva – molitva vjernika koju su predmolili predstavnici sa pet naših otoka: Biserka Štromajer iz župe Ćunski, Marin Trinajstić iz župe Krk, Ankica Pičuljan iz župe Banjol, Aleksa Flego iz župe Vrana i Adriana Petrovečki Turkeš iz župe Novalja.

Sveta misa nastavljena je uobičajenim redom, a nakon popričesne molitve biskup Ivica je izmolio pred likom Gospe Trsatske molitvu posvete Krčke biskupije Majci Božjoj. Preporučivši Gospi našu domovinu Hrvatsku, a posebno naše otoke te moleći za mir u svijetu, Biskup je Majci Božjoj predao sve svećenike, redovnike i redovnice, Bogu posvećene osobe, obitelji, djecu i mlade te stare i bolesne osobe.

Nakon misnog blagoslova biskup, svećenici i vjernici uputili su se u svetište u ophod oko originalne ikone Gospe Trsatske. Zahvalni Bogu na ovome hodočašću i zajedništvu radujemo se idućemu te molimo: Gospo Trsatska, moli za nas.

Fotografije: Gilbert Hofmann

Print Friendly, PDF & Email