Preminula koludrica s. Giuseppina Bacchia

Uoči blagdana sv. Andrije, kome je posvećena crkva i samostan rapskih benediktinki, 29. studenoga preminula je s. Giuseppina Bacchia, u 84. godini života i 47. godini redovničkih zavjeta.

Rođena je 18. ožujka 1938. godine u Cresu, uvijek se rado prisjećajući svojih mladenačkih dana koje je u radosnom siromaštvu posebno aktivna s ostalim djevojkama provodila u rodnoj Župi Cres. U srcu je osjećala Gospodinov zov, ali je ekonomska situacija od nje zahtijevala da ostane uz svoje roditelje i pomaže ih u uzdržavanju. Napokon, kada se to Gospodinu svidjelo, otvorila se mogućnost da svoje „radosno siromaštvo“ zaživi na onom istom mjestu kamo je stoljećima prije nje s takvim idealom evanđeoskog života započeo sv. Franjo. 1972. godine napušta roditeljski dom i voljeni Cres, te se pridružuje franjevkama u Asizu (Suore Francescane Missionarie di Gesu Bambino) gdje 26. svibnja 1974. polaže svoje jednostavne redovničke zavjete. Rado se s. Giuseppina prisjećala tih dana svoje početne formacije i svima, pogotovo mlađima, isticala koliko je važno kvalitetno proživjeti te prve korake redovničkog života. Primjer starijih sestara s kojima je ondje živjela kasnije je i sama vjerno slijedila u samostanu u Rabu.

Osjetivši da je Gospodin poziva na potpuno predanje u klauzuri benediktinskoga samostana, svoju molbu za prijelazom izražava tadašnjem krčkom biskupu Karmelu Zazinoviću. On će vrlo brzo pozitivno odgovoriti na tu zamolbu, te se 2. veljače 1979. m. Giuseppina pridružuje benediktinskoj zajednici sv. Petra u Cresu. No, ni tada Gospodin „nije dao mira“ našoj Madre, te ju u duhu prave misionarke biskup Zazinović poziva da pomogne malenu zajednicu sestara benediktinki sv. Andrije u Rabu. Radosno prihvaćajući i čvrsto vjerujući da je po biskupu sam Gospodin poziva s. Giuseppina odlazi u Rab 2. srpnja 1980. I sama je više puta svjedočila kako taj prelazak iz velike zajednice sestara u Asizu (180 sestara) u malu zajednicu na Rabu (3 sestre) nije bio nimalo lagan. Ali, prihvatila ga je s predanjem i vjerom u Gospodina. Njezin vedar i srdačan duh, široki osmjeh i još šire srce vrlo brzo postaje prepoznatljiv znak mnogim Rabljanima, ali i šire. Brojni su koji mogu posvjedočiti duboku radost i dobrotu drage sestre, a monaška zajednica u Rabu može sada s velikom zahvalnošću reći da ju je po s. Giuseppini sam Gospodin pridigao i obnovio.

Danas zajednica ima 10 sestara koje su, okupljene oko bolesničkog kreveta s pjesmom na ustima, baš kao i na dan njezina monaškog posvećenja, u ruke Nebeskog Oca predale dušu svoje drage Madre Gisueppine. Uvijek bliza bratu čovjeku, bila mu je bliska i u svojoj bolesti i u svojoj smrti. Sada se pridružila proslavljenom koru monaha gdje će nas čekati do dana i časa kada ćemo se toj nebeskoj slavi i mi pridružiti, ističu iz zajednice.

Ispraćena je na vječni počinak okružena svojim sestrama i brojnim prijateljima samostana. Sprovodne obrede na gradskom groblju u Rabu predvodio je 1. prosinca krčki biskup Ivica Petanjak, OFMCap u zajedništvu sa svećenicima otoka Raba i drugim pristiglim svećenicima Krčke biskupije. Misa zadušnica služena je nakon ukopa u samostanskoj crkvi Sv. Andrije u Rabu.

Print Friendly, PDF & Email