Krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je, uz koncelebraciju krčkih svećenika i redovnika, misno slavlje Polnoćku i dnevnu misu svetkovine Božića u krčkoj katedrali. 
Polnoćki je prethodila svečana pjevana Večernja sa Službom čitanja.
Homiliju je održao biskup Ivica. Osvrnuo se na pročitano Evanđelje (Lk 2, 1-14) i na naredbu cara Augusta „da se provede popis svega svijeta“ u kojoj se iščitava njegova, ali i uvijek prisutna želja čovjeka: biti kao Bog. Povlačeći paralelu s popisom koji je jednako tako izvršio David, kako je to opisano u prvoj knjizi Ljetopisa, ističe biskup koliko je pogrešno shvaćanje da narod pripada caru, kralju ili bilo kojoj ljudskoj vlasti a ne Bogu koji je čovjeka stvorio i koji je gospodar života i smrti. Bog čovjeka poziva sa svim njegovim dostojanstvom a ne kao podanika. On nije nedostupan, nepristupačan, nedohvatljiv. Božić otkriva Božju logiku sa sasvim drukčijim poretkom od ljudskoga. U središtu je dijete koje Bog čini stožerom ljudske povijesti i koji će toj istoj povijesti u potpunosti promijeniti tijek. To je dijete, kao prvorođenca, Marija posvetila Bogu. Ali svaki čovjek, napominje biskup, ponajprije pripada Bogu i takav kakav je, potpuno jedinstven, može se potpuno ostvariti samo onda kada nastoji da se ispuni Božja volja za njega. Bog postaje čovjek, postaje dohvatljiv, pristupačan, jedan od nas… Sv. Franjo koji je toliko htio vidjeti, dotaknuti Isusa, prikazao je žive jaslice ali umjesto djeteta Isusa iznad jasli je bio oltar na kojem je svećenik služio Euharistiju. Pokazuje nam to da je oltar i nadalje mjesto gdje se živog Isusa može susresti, vidjeti… I kao što je jednom dijete Isus bio položen u jasle – mjesto gdje se ostavljala hrana za životinje, danas se on na oltaru uprisutnjuje u prilikama kruha i vina i postaje našom hranom za život vječni. Samo onaj tko redovito pristupa Euharistiji, ističe biskup Ivica, može shvatiti i dostojno slaviti otajstvo Božića.
Na Euharistiji koja se slavila na Božićno jutro, Biskup Ivica u homiliji se osvrnuo na pročitani proslov Ivanovog evanđelja. Ivan koji u prvom redu pristupa teološki i koji piše 
svoje evanđelje 60-tak godina nakon Isusova uskrsnuća, daje nam razmišljanje, refleksiju nad događajima Isusa Krista. On kreće od Presvetog Trojstva i promatra odnos Boga Oca i Sina i značenje druge božanske osobe za stvaranje i za čovjeka. U svom Sinu Otac sebe izriče, sav se izgovara, objavljuje i sve što je stvoreno stvoreno je na sliku Kristovu. Mi smo stvoreni na njegovu sliku i cijela je naša povijest njime određena. Otac nas ljubi jer u svakome od nas prepoznaje sliku svoga Sina – Isusa Krista. Zato su sva njegova djela prema nama ljubav, milosrđe, dobrota. Na nama je prepoznati i spoznati što Bog čini za nas od postanka svijeta i kolika je njegova ljubav u tome sadržana. Imajući upravo pred očima to da smo stvoreni na sliku Sina i posvećeni po Duhu Svetome, papa Leon Veliki poziva kršćane da upoznaju svoje dostojanstvo. To dostojanstvo daje nam Krist i pozvani smo kroz život suobličiti se njemu. Slaveći Kristov silazak među nas, mi se trgamo od zagledanosti u zemaljsko i usmjeravamo svoje misli i čuvstva prema Bogu.
I.Ž.
