Tekst o dobroti

Blagost, suosjećajnost,ljubaznost

Isus je uvijek pokazivao dobrostivost u ophođenju s drugima. On je “ljubazno primao” sve koji su ga iskreno željeli upoznati. (Lk 9,11). Što učimo iz Isusovog primjera? Dobrostiva je osoba blaga, suosjećajna, ljubazna i obzirna prema drugima. Isus je bio upravo takav. Sažalio se na ljude jer su “bili izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira” (Mt 9,35- 36). Isus nije samo suosjećao s ljudima nego je htio i učiniti nešto za njih. Primjer: Jedna je žena dvanaest dugih godina patila od krvarenja. Znala je da je prema Mojsijevom zakonu zbog svoje bolesti bila obredno nečista i da bi svatko tko je dotakne bio nečist. No na temelju onoga što je čula o Isusu i njegovom ophođenju s ljudima bila je uvjerena da je on može izliječiti i da će to spremno učiniti. Govorila je u sebi: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, ozdravit ću.“ (Usp. Mk 5,28). Skupila je hrabrost i odmah je osjetila da je ozdravila.

Osjetivši da ga je netko dotaknuo, Isus je pogledao oko sebe da vidi tko je to učinio. Žena se vjerojatno bojala da će je ukoriti zato što je prekršila Zakon, pa se dršćući bacila pred njega i priznala mu što je učinila. Je li Isus prekorio tu sirotu ženu koja je mnogo propatila? Nipošto! Utješio ju je riječima: “Kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru!” (Mk 5,34). Sigurno su je jako ohrabrile te dobrohotne riječi!

Ne držati se previše važnim

Za razliku od nemilosrdnih farizeja Krist se nikada nije pozivao na svoj autoritet kako bi drugima nametao pravila koja bi ih nepotrebno opterećivala (Mt 23,4). Naprotiv, on je dobrostivo i strpljivo poučavao ljude o kraljevstvu Božjem. Osjećao je iskrenu naklonost prema svojim sljedbenicima. Uvijek je bio pun ljubavi i dobrote, bio je pravi prijatelj (Iv 15, 12 -15). Čak su se i djeca osjećala ugodno u njegovom društvu, a očigledno i on u njihovom. Nikad nije bio previše zaposlen da bi prekinuo ono što radi i posvetio im pažnju. Jednom su prilikom njegovi učenici, koji su kao i vjerski vođe iz njihove sredine još uvijek smatrali sebe pretjerano važnima, pokušali spriječiti ljude da dovedu djecu Isusu kako bi ih dotaknuo. Njemu se to nije svidjelo. Svojim je učenicima rekao: “Pustite djecu neka dolaze k meni! Nemojte im priječiti, jer takvima pripada kraljevstvo Božje!” Tu je situaciju iskoristio kako bi im prenio važnu pouku. Rekao je: “Zaista, kažem vam, tko god ne primi kraljevstvo Božje poput djeteta, neće ući u njega” (Mk 10,15).

Kao što su prvi kršćani pomagali jedni drugima, tako i mi trebamo pomagati svojoj braći i sestrama. Pavao je poticao kršćane : “pazite da nitko nikome ne vraća zlo za zlo, već uvijek promičite dobro i jedan prema drugome i prema svima.“ (1 Sol 5,15). Pokazivati dobrostivost po uzoru na Krista.

Kršćani su dužni ‘ljubazno primati svoju braću’, odnosno ophoditi se s njima kao što bi to Isus činio, pokazujući da im je stalo do onih koje znaju godinama i do onih koje su možda tek upoznali. I mi bismo poput Isusa trebali tražiti načine da pokazujemo samilost drugima i uvijek djelovati okrepljujuće na njih.

Svatko od nas može pokazivati dobrostivost tako da se zauzima za dobrobit drugih. Traži prilike da pomažeš drugima. Daj sve od sebe kako bi im činio dobro! “Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi,” rekao je Pavao, a zatim je dodao: “Pretječite jedni druge poštovanjem!“ (Rim 12,10). A to znači nasljedovati Krista, ophoditi se s drugima srdačno i dobrostivo, s poštovanjem. Umjesto da nešto zamjeramo svojoj braći i sestrama, postupajmo u skladu sa Pavlovim savjetom: “Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. (Ef 4,32)

Print Friendly, PDF & Email