Tražimo pravo na izbor!

S početkom nove školske godine ponovno je aktualizirana tema zdravstvenog odgoja.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta je tijekom ljetnih mjeseci formalno pokušalo ispraviti proceduralne greške zbog kojih je Ustavni sud ukinuo kurikulum. Nažalost, svi su bitni nedostaci ostali. Dan nakon što je ministar Željko Jovanović na tiskovnoj konferenciji predstavio „popravljeni“ program zdravstvenog odgoja, razgovarali smo s Ladislavom Ilčićem, dopredsjednikom udruge Grozd koja okuplja najveći dio roditelja nezadovoljnih nametnutim kurikulumom.

Pred nama je očito vruća politička jesen. Ministar Jovanović predstavio je „popravljeni“ kurikulum zdravstvenog odgoja. Je li nešto bitno promijenjeno, jesu li prihvaćene sugestije tisuća roditelja?
Gotovo ništa nisu promijenili, čak su i sami priznali da ništa bitno nije promijenjeno. Napravili su par kozmetičkih promjena tek toliko da mogu reći da su prihvatili neke sugestije, ali program je suštinski ostao isti. Što je najvažnije i dalje je ostao isti koncept zdravstvenog odgoja koji ne uvažava pravo roditelja da se njihova djeca u školi odgajaju u skladu s njihovim filozofskim i vjerskim uvjerenjima. Ustavni sud je kao glavni razlog ukidanja zdravstvenog odgoja naveo upravo nepoštivanje tog prava roditelja. Zdravstveni odgoj je ponovno uveden na protuustavan način i ministar u stvari zamara javnost takvim lošim pokušajem i lošim konceptom jer je jedini mogući koncept da se uvedu dva programa i da roditelji mogu birati. Roditelji na različite načine razmišljaju i na različite načine odgajaju djecu što je normalno za jedno pluralno društvo, pa bi i ministarstvo to trebalo uvažiti, ali ono to ne čini.
Na konferenciji za tisak ministar Jovanović je rekao kako „roditelji nemaju pravo uskraćivati djeci informacije“.
I to je točno. Ali to bi se moglo primijeniti na našu današnju situaciju kad bi mi rekli da ne želimo zdravstveni odgoj za našu djecu. Ali on neprekidno ignorira činjenicu da mi svaki svoj javni nastup započinjemo tvrdnjom da želimo zdravstveni odgoj za našu djecu, ali ne takav. Želimo zdravstveni odgoj koji će osigurati našoj djeci sve znanstvene informacije, ali će djelovati i odgojno, što ovaj program ne čini. On čak djeluje protuodgojno jer ne uvažava temeljne vrijednosti koje su vezane za spolni odgoj.

Kako je ta problematika riješena u drugim zemljama? Možemo li nešto naučiti na tuđim greškama? Ministar Jovanović je rekao da je njegov program najbolji na svijetu i da će se prema njemu moći ravnati sve druge škole.
Različita su iskustva, ali svugdje se poštuju roditelji. Zdravstveni odgoj je uglavnom izvannastavna aktivnost i postoje razni programi koje roditelji mogu birati. Neke zemlje nemaju ništa posebno već inkorporirano u nastavne predmete kao što su biologija i priroda. Nekoliko zemalja – koje se po uobičajenoj podjeli smatraju liberalnima, kao što su Nizozemska i Švedska – imaju takve programe, ali se, primjerice, ozbiljno razmatra mogućnost povlačenja programa u Velikoj Britaniji jer je situacija jako loša: pet puta je veći postotak neželjenih trudnoća i spolnih bolesti nego kod nas. Pitam se zašto bismo se trebali ugledati u zemlje koje imaju opću zdravstvenu situaciju značajno lošiju nego što je kod nas? Činjenica je da hrvatsko društvo još uvijek gaji neke općeljudske vrijednosti, da se još uvijek povezuje spolnost s ljubavlju, da se povezuje spolnost uz vjernost, da puno više ljudi ulazi u brak nego drugdje… To su neke vrijednosti koje ne bismo smjeli „prodati“ jer očito rezultiraju dobrim javno zdravstvenim podacima.

Rekli ste da većina sadržaja kojim nismo bili zadovoljni i dalje ostaje u programu. Mediji su objavili da se ipak više govori o apstinenciji i prirodnom reguliranju trudnoće. Nešto su ipak uvažili?
Ma ne. Ti autori koji su radili ovaj program nemaju nikakvih iskustava i znanja u izradi odgojnih programa. Prema tome, to što će oni načelno neku temu staviti dvaput umjesto jednom ništa ne znači za provođenje programa. Postoje dvije vrste programa spolnog odgoja. Jedni su oni koji daju samo informaciju i koji će na kraju završiti u kontracepciji i spolnim bolestima, tj. mladima se daju sve informacije o spolnim odnosima i načinima moguće djelomične zaštite od spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće. No onda se postavlja pitanje što dalje? Ti programi ne ulaze u vrijednosti, ne ulaze u bit samog ponašanja. Drugi, odgojni i cjeloviti programi, kao što je Grozdov koji je pobijedio na natječaju Ministarstva 2006. godine, osim što daje sve informacije, analizira upravo ta pitanja: kad ući u spolni odnos, s kim, zašto, što to znači nekome, dakle upravo ona pitanja koja zanimaju mlade. Da bi se djelovalo odgojno potrebno je puno više od staviti nekakav naslov u kurikulum i reći „da, možete apstinirati“. Osim toga, konačni oblik ponašanja biraju sama djeca – neki će ulaziti u spolni odnos svaki tjedan, drugi svaki mjesec, neki neće godinama, neki tek u braku. Mi možemo odgojno djelovati da oni počnu razmišljati koje vrijednosti leže u spolnom odnosu, kako će se osjećati nakon toga, kako će se osjećati za pet godina, kako će se osjećati osoba s kojom ulazi u spolni odnos, kako će to utjecati na njihove buduće živote. Danas se često čuje: „Ovoga djevojka vara ili ovu muž vara ili oni imaju nesretan brak, a oni su se rastali“ i prihvaćamo da se takve stvari jednostavno događaju. Sve te stvari koje ne čine čovjeka sretnim imaju nekakav svoj razlog u prijašnjem ponašanju. Činjenica je da ljudi koji više vrednuju spolni odnos, kojima je ulazak u spolni odnos ekskluzivnija odluka, koji taj spolni odnos vežu s ljubavlju, vjernošću, sa čistoćom, da ti ljudi u konačnici budu sretniji.

Što mislite, zašto ministar Jovanović ne želi uvesti dva programa? To je toliko logično rješenje: ponuditi dva programa, od kojih oba moraju biti znanstveno utemeljena, ali pružaju dva svjetonazora, pa neka roditelji biraju!
Očiti je odgovor da ministar u stvari želi nametati jednu ideologiju. On koristi spolnost kao vrlo jaku silu u mladim ljudima da nametne jednu ideologiju i mijenja im mentalitet. Tu su ugrožena osnovna demokratska načela jer ministar nama ne dozvoljava da mislimo drugačije. Čim smo rekli da mislimo drugačije on nas je napao da manipuliramo, da lažemo, da smo nazadni i srednjevjekovni itd. Ne dozvoljava nam da na drugačiji način odgajamo djecu jer misli da sva djeca moraju biti odgajana na jednak način. To je totalitarizam! To treba zabrinjavati čak i one koji misle da ih se ta tema ne tiče jer nemaju djece u školi. Svi bi trebali biti jako zabrinuti djelovanjem ove Vlade jer ona jednostavno uništava osnovna demokratska načela.

Print Friendly, PDF & Email