U mjesecu smo veljači kad se treću godinu zaredom obilježava Međunarodni dan molitve i promišljanja o trgovini ljudskim bićima. Odabran je 8. dan mjeseca veljače jer se toga dana Crkva spominje sv. Josipe Bakite, prve redovnice u Europi s afričkog tla, rodom iz Sudana, koja je kao dijete i sama bila ropkinja.
Kao rob bila je dovedena u Italiju. U susretu s redovnicama upoznala se s kršćanstvom i izrazila želju krstiti se. Nakon što se izborila za slobodu i postala punoljetna, ušla je u samostan. Kao redovnica umrla je 8. veljače 1947., a 2000.god. proglašena je svetom. Dan njezine smrti Papa Franjo je 2015.god proglasio Međunarodnim danom molitve i promišljanja o trgovini ljudima.
Užas koji se zbiva oko nas
Ove godine program toga dana ima i dodatni element: poziva nas usmjeriti se na specifičan aspekt ogromnog i kompleksnog svijeta trgovine ljudima, a to je: trgovina dječacima, djevojčicama i adolescentima, i to pod geslom: Oni su djeca! Ne robovi!
To ne čudi budući da su npr. 2015. čak 68% svih prodavanih osoba u svijetu bila djeca. Europol – europski policijski ured procjenjuje da je samo protekle dvije godine nestalo 10 000 djece migranata nakon što su stigli u Europu i bili službeno registrirani. Prema izvješću Skupine stručnjaka Vijeća Europe za suzbijanje trgovine ljudima dio njih je završio kao seksualno roblje. Izvješće govori i o bujanju trgovine ljudima u Hrvatskoj, te o djevojkama koje često završe u prisilnoj prostituciji uzduž naše jadranske obale, osobito u vrijeme turističke sezone. Osim toga, nevjerojatan je podatak da je proteklih 30 godina oko 30 milijuna djece izgubilo svoje djetinjstvo zbog seksualnog iskorištavanja, a radno se iskorištava desetke milijuna djece koja nisu napunila ni 10 godina života. Zar je moguće da se trgovinu djecom i odraslim ljudima smatra poslom, izvorom zarade? Zar treba naglašavati da je porobljavanje djece i odraslih težak zločin?
Milijuni žive kao robovi
Papa Franjo je ovogodišnju poruku za Svjetski dan selilaca i izbjeglica također posvetio djeci: Djeca migranti – ranjiva i obespravljena. Navodeći u svojoj poruci Spasiteljeve riječi: “Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima“ – Papa podsjeća na Isusovo učenje koje je nadahnuće i izazov, ali i siguran put k Bogu. No, Papa svraća pozornost i na one koji čine suprotno pitajući možemo li zanemariti Isusovu tešku opomenu: „Jao onom tko bi sablaznio jedno od ovih malenih“ – gledajući izrabljivanje djece i maloljetnika koje čine beskrupulozni ljudi uvlačeći ih prostituciju ili prljavštinu pornografije, izvrgavajući ih ropskom radu ili prisilno ih vojačeći u vojsku, uključujući ih u trgovinu drogom i druge vrste kriminala. Papa vidi rješenje u zaštiti djece, osobito djece migranata, vidi rješenje u integraciji i potrebi pronalaženja trajnih rješenja.
Makar seljenje samo po sebi nije dio trgovine ljudima, djeca migranti i svi koji se sele unutar državnih granica posebno su ranjiva skupina i lako postaju plijen trgovaca ljudima i dok su još kod kuće, i dok su na putu i kad stignu na odredište. Trgovci ljudima koriste njihovu nevolju u svoju korist tražeći upravo među njima potencijalne žrtve.
Donedavno se govorilo da ima oko 30 milijuna ljudi u svijetu koji su žrtve trgovine ljudima, dok svake godine oko 4 milijuna ljudi upadne u ropstvo, postane žrtva trgovine ljudima. Početkom lipnja 2016. svjetski Indeks je objavio u Londonu da danas gotovo 46 milijuna ljudi žive kao robovi.
Inače kad govorimo o trgovanju ljudima i djecom mislimo na niz događaja: prijevaru, regrutiranje, odvođenje, zatvor, silovanje i iskorištavanje. Žrtve prolaze kroz neizrecive patnje i boli. Na najgore moguće oblike krše se ljudska prava: pravo na život, pravo na sigurnost, pravo na privatnost, pravo na slobodu kretanja i pravo na slobodu izbora. Ne bismo smjeli zatvarati oči pred ovim zlom. Svatko bi se mogao zamisliti i pitati: kako bi mi bilo da sam ja žrtva trgovine ljudima, ili moj brat ili sestra, najbolja prijateljica, moj sin ili kćer?
Prema nekim procjenama 70 do 80 posto žrtava trgovine ljudima je seksualno iskorištavano, odnosno u prisilnoj je prostituciji. Kad je Barbara imala 14 godina našla se u ropstvu. Vlasnik ju je tukao i prisiljavao da radi kao prostitutka. Ona kaže: Nikako to nisam htjela raditi. Tukli su me i 10 mi dana nisu dali jesti. Mislila sam: Radije ću se ubiti nego da me prisile da radim kao prostitutka. Trebala sam biti u školi, a našla sam se u nepoznatom gradu s tisućama drugih djevojaka koje su tukli, zaključavali u male kaveze ili skrivali po tavanima. Vrlo su nas slabo hranili. Nismo imali krevete, nego smo spavali na podu.“ Nekad potraje i do 10 godina dok osoba uspije „kupiti“ svoju slobodu. Ako se prije ne zarazi spolno-prenosivim bolestima, ili ako se ne razboli zbog komplikacija kod ponavljanih pobačaja, zbog pothranjenosti, malarije, ili tuberkuloze. Inače čim osoba upadne u ropstvo fizički je se i psihički zlostavlja, stavlja pod nadzor, izolira od javnosti, oduzimaju joj se dokumenti, prisiljava je se uzimati drogu ili alkohol. Pokušaji bijega često su bez uspjeha, a znaju ih koštati dodatnih zlostavljanja, i života. Većina ne dođe do slobode dok ne budu 40 godina starosti.
Dva temeljna razloga zbog kojih se trguje ljudima i djecom je visoka zarada, s jedne strane, i potražnja, osobito seksualnih usluga, s druge strane. Moguća zarada je vrlo visoka jer se osobe mogu kupiti i prodati više puta. Jedan od čestih načina zašto ljudi upadaju u ropstvo je prijevara, nasjedaju na lažne oglase, a mladi često postaju žrtve i zbog nedostatka sigurnosti na Internetu.
Jedna od otvorenih rana
Među trgovcima ljudima 30% su žene, a 70% muškarci. Često je riječ o članovima organiziranih zločinačkih skupina. Preko Interneta međusobno povezani pokrivaju sve krajeve svijeta, djeluju tajno i traže uvijek nove prilike i načine kako doći do žrtava. U novije vrijeme često je riječ o pojedincu ili dvojici-trojici koji rade zajedno i nije rijedak slučaj da nekoga upravo od svoje rodbine i poznanika preko prijevara dovedu u ropstvo. Dok su se prije služili silom u porobljavanju žrtava, danas se više služe taktikom da najprije što više saznaju o osobi koju žele pridobiti, a onda prijete njoj i njezinoj obitelji; drže ih u strahu, naprave pornografske snimke i prijete žrtvi da će ih objaviti.
U Hrvatskoj je najveći broj žrtava u prisilnoj prostituciji, ali bilo je i radnog iskorištavanja. Većina žrtava je iz Hrvatske, makar je u Hrvatskoj identificirano i nekoliko desetaka žrtava iz okolnih zemalja: Bosne i Hercegovine, Srbije, Rumunjske itd. Međunarodna zajednica smatra da u Hrvatskoj ima daleko više žrtava nego li statistike pokazuju, s čime se slažu i naše vlasti.
U studenom 2016. kad je Papa Franjo primio u privatnu audijenciju sudionike Drugog općeg okupljanja redovnica Europe uključenih u borbu protiv trgovine ljudima rekao je: „Jedna od najvećih otvorenih rana u današnjem svijetu je trgovina ljudima, moderni oblik ropstva, što narušava Bogom dano dostojanstvo tolike naše braće i sestara i čini istinski zločin protiv čovječnosti…potrebno je još puno raditi na podizanju opće svijesti.“
Svi smo, dakle, pozvani najprije se dobro informirati o problemu, razgovarati o tome, prenositi i na druge znanje i zanimanje za tu problematiku, a iz toga će proizići i ostale aktivnosti kao što je priključivanje provođenju kampanja protiv trgovine ljudima, uključivanje u radionice s tom tematikom, podrška udrugama i organizacijama, kao i pojedincima koji se direktno bore protiv trgovine djecom i odraslima. Svakako da smo pozvani i moliti za prestanak trgovine ljudima i za žrtve. Samo uz Božju milost i radeći zajedno možemo stvarati svijet gdje će svatko biti slobodan i poštovan.
s. Viktorija Šimić
