Svake je godine teško u Oazu krenuti, ali je još puno teže vratiti se doma. Hm, “doma”, čini se da cijelo vrijeme i jesmo doma, jer nam je Oaza Kraljice mira na dohvat Krka, a opet imaš dojam da si kilometrima daleko. Dakle, spremiti se i “preseliti” tijelom i dušom u Oazu na mjesec dana, nije lako, pogotovo zato što s ljetnim radom započinjemo čim završi nastava u školi.
Ovogodišnje ljetovanje odvijalo se je u 7 grupa. Započeli smo 12. lipnja, a završili 6. srpnja 2016. U dvije grupe mladih i 5 grupa djece ljetovalo je u Oazi 154 sudionika. To su brojke i one nešto govore, no, tko bi mogao izračunati i izmjeriti ljepotu u ljetnim jutrima dok mirnu tišinu “remeti” još samo pjevanje ptica, a djeca spavaju po kućicama umorna od prethodnog dana na zraku, bez kompjutora, TV-a, mobitela i drugih tehničkih pomagala … Ili bogatstvo međusobnih razgovora, zajedničkih radionica, kreativnost koju u sebi otkrivamo? A tek milinu molitve, posebno krunice u večernjim satima sjedeći oko zapaljene vatre u koju gledamo kao u čudo?
Pa zar je neobično onda čuti od djece da im se ne da ići kući, ili kako bi jedna mala predškolka žalosna zaključila: “Sada ću opet morati gledati samo u televiziju!”
Da, Majka Marija, koju volimo u Oazi zvati “Malom Kraljicom”, doista voli Oazu i svu djecu i mlade koji joj dolaze, neka od njih i po 6., 7. ili 8. put. Dokaz za to je i taj da su sva djeca i ove godine prošla kroz Njezinu Oazu bez ozljeda ili bilo kakvih nezgoda.
Župnik Anton i vjeroučiteljice Vesna i Mirjana nisu više sami u ovom “poslu”. Svake se godine pridružuje sve više mladih u pomoć, pa tako uz stalnu postavu koju uz kuharice – tetu Maricu i Maju, dobavlja čicu i pomagačicu – Ljiljanu, te srednjoškolke Sanju i K1aru, ove je godine povremeno volontiralo još 6 mladića i nekoliko djevojaka. Svima njima treba pridružiti i mons. Antuna Toljanića i mons. Zvonimira Seršića koji su u svaku grupu dolazili pomagati oko ispovijedanja.
Godina je milosrđa, pa smo uz redoviti program molitve, igre i radnih dijelova, uvrstili i točku jutarnjeg podizanja i večernjeg spuštanja zastave Godine milosrđa uz himnu “Djela milosrđa” nastalu u našoj župi koju pjevaju sva djeca. Skovali smo i nove izraze, pa obogatili naš lijepi hrvatski jezik. Ako niste znali “šuming” je hodanje kroz šumu uz proučavanje njenih tajni, “traking” je izvlačenje granja kojim ćemo zapaliti vatru u krušnoj peći od šume do odredišta iz ruke u ruku …
Dan po dan, pa sve lijepo dođe kraju. Vratiti se u grad prepun turista nakon iskustva prirode, tišine i spokoja, doista nije lako. Svako toliko poželiš vratiti se natrag – Njoj, Kraljici Oaze. Jedva se čeka sljedeća godina!
Mirjana Žužić
